Palazzo Uguccioni nalazi se na Piazza della Signoria u Firenci i, nakon Palazzo Vecchio, jedna je od najvažnijih građevina s pogledom na trg.
Povijest Izgrađena je, modificirajući već postojeće strukture, za naručitelja Giovannija Uguccionija počevši od 1550., a radovi vjerojatno nisu nastavljeni nakon 1559., kada je naručitelj umro.
Vijesti o izgradnji palače prilično su rijetke. Jedina sigurna činjenica jest da su nacrti projekta zapravo stigli iz Rima prije srpnja 1549., kada ih je klijent donio na dvor kako bi dobio dozvolu vlasti za svoj građevinski projekt.Andrew Morrogh, Disegni di architetti fiorentini, 1540-1640, 1985.. Nacrte je, kao što se može vidjeti u pismu Girolama deglija Albizzija dostavljenom Cosimu I. 1549., Uguccioni dostavio klesaru radi procjene radova. Međutim, stolar Mariotto di Zanobi Folfi izradio je drveni model pročelja, koji je, čini se, već bio izgrađen u kolovozu 1551. Pripisivanje projekta pročelja, koje neki pripisuju Mariottu Folfiju, povezano je s tom činjenicom, ali vjerojatno on nije bio projektant; Međutim, može se pretpostaviti da je možda imao iskustva na gradilištima i stoga je mogao imati ulogu tijekom gradnje prateći radove na palači manje-više izravno.
Izvori iz 16. stoljeća ne govore ništa o zgradi; to bi potvrdilo znatan nedostatak interesa firentinskog umjetničkog okruženja za palaču u to vrijeme. Interes koji je započeo sredinom osamnaestog stoljeća nakon pripisivanja djela Michelangelu. Godine 1681. Filippo Baldinucci nije potvrdio atribuciju, a Ferdinando Ruggeri je 1722. objavio niz reljefa pročelja. Palača se, međutim, i dalje pripisivala ne samo Michelangelu već i Palladiju. Druge, novije atribucije pripisivane su Bartolomeu AmmannatijuG. Morolli, Palazzo Uguccioni ed il Foro mediceo, in "Bartolomeo Ammannati" atti del convegno, 1994, pp.107-137, ISBN 88-8125-013-6Niccolò Rosselli Del Turco (a cura),Bartolomeo Ammannati: scultore e architetto, 1511-1592, 1995, pag. 121-124, ISBN 8881250136 ili Raffaellu da Montelupu.Ad esempio nella sua Guide de la ville de Florence del 1824 Antoine Chrysostome Quatremère de Quincy scriveva:... non v'abbisognano occhi moltissimo esercitati a discernere la maniera di ciascun maestro, per riconoscere, premieramente che il gusto, o lo stile del disegno di questo palazzo è quello stesso degli altri palazzi senza dubbio veruno per opera di Raffaello Ali atribucija koja se najčešće predlaže je ona vezana uz ime Rafaela.
U 19. stoljeću korištena je kao sjedište banke Emanuelea Fenzija.
Od 1995. do 2003. bila je predmet konzervativnog projekta obnove usmjerenog na funkcionalnu ponovnu upotrebu monumentalnog dijela i manje plemenitih dijelova, koji su izradili arhitekti Alfredo Signorini i Umberto Tirinnanzi te Nadzorništvo likovnih umjetnosti Firence.
Opis Izvorna arhitektura klasicizirajućih oblika pokazuje sličnosti s rimskim uzorima Bramantea i Rafaela, koje su u Rimu već nadmašili uzorci Sangallea ili Michelangela, ali su apsolutno nove u Firenci, gdje se, međutim, formalni izbori palače Uguccioni nisu slijedili. Gotovo robovsko podrijetlo (osim prisutnosti drugog kata) s nestalom palačom Caprini koju je izradio Bramante i s palačom Vidoni Caffarelli, izvedenom iz nje i pripisanom Rafaelu, vrlo je očito. Zapravo, u vrijeme svoje izgradnje, palača je bila jedina privatna građevina u Firenci koja je na svojoj fasadi imala reljefne stupove arhitektonskih redova i oduvijek je pobuđivala interes znanstvenika.
Važnost koja se pridaje arhitekturi pročelja palače treba staviti u odnos s uređenjem Piazza della Signoria kakvo je želio Cosimo I., koji je zasigurno olakšao njezinu izgradnju već od teške i kontroverzne faze stjecanja područja od strane Giovannija Uguccionija. Građevina je zapravo povećala dekor i prestiž trga na koji se uzdizala palača u kojoj je prebivao veliki vojvoda. Ambiciozni Uguccioni je zapravo dobio pravo da izgradi vlastitu palaču nešto istureniju od susjednih, uz ozbiljne sporove tijekom gradnje sa susjedima, koje je dvor izgladio; to je, možda, zato što je zgrada morala označavati ugao ulice Via de' Cerchi, nakon mogućeg rušenja susjedne zgrade (Palazzo delle Farine).G. Morolli, op. cit., 1994.
Zapravo, radilo se o operaciji gotovo isključivo na pročelju; zapravo, iznutra, s izuzetkom možda nekoliko zasvođenih prostorija u prizemlju i stubišta, radilo se o preuređenju postojećih zgrada; unutarnje razine su prilično neovisne o ravninama koje prikazuje pročelje, čiji je najviši dio bio potpuno vidljiv i nastavljao se izvan glavne zgrade.
Prizemlje karakterizira prilično visoka rustika, u kojoj savršeno ocrtani klesani kameni tvore tri luka. Ova rustika, za koju su predložene paralele s rimskim i venecijanskim primjerima (Sansovino),Niccolò Rosselli Del Turco (a cura),op. cit., 1995, pag. 121-124 izrađena je od pietraforte,La cava di provenienza era probabilmente nella zona di Monteripaldi dove la famiglia Uguccioni aveva vasti possedimenti. kao i ostatak pročelja. Baza koju čini prizemlje nadvišena je s dva superponirana reda dvostrukih polustupova, jonskim (prva razina) i korintskim (druga razina), prema klasičnom slijedu, u kojem je rustika zamijenila dorski.
Visoke baze stupova fino su uklesane s obiteljskim grbovima: sidrom i skalandronom, vrstom dvostrukih grablja koje, prema predaji, predstavljaju ljestve koje je koristio izvjesni Uguccioni, otuda i ime Scalandroni, za napad na neprijateljske zidine. Pročelje je nepotpuno: nedostaju korintski friz i vijenac koji bi ga upotpunili na vrhu.
mini|desno|250px|Poprsje Francesca I. de' Medicija, djelo Giovannija Bandinija Iznad ulaznih vrata stoji bista Francesca I. de' Medicija, djelo Giovannija Bandinija, nekoć pripisivano Giambologni,E.Repetti, Notizie e guida di Firenze e de' contorni, 1841. koju je ondje postavio Benedetto Uguccioni, brat i nasljednik Giovannija, kao znak odanosti velikom vojvodi.
Izvori
Literatura
Vanjske poveznice
Općina Firenca, iz koje potječe dio teksta, ljubazno licencirana pod GFDL licencom.
Uguccioni