Tea Brunšmid (Županja, 9. prosinca 1919. – Pribić Crkveni, 12. lipnja 2000.) je bila hrvatska filmska montažerka koja je među prvima radila na oblikovanju zvuka u hrvatskoj kinematografiji.
Radila je na više od 400 kratkometražnih, dokumentarnih i animiranih filmova.
Životopis Studirala je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je i diplomirala 1947. godine.
U Jadran filmu je počela raditi u svibnju 1946. godine, iste godine kada je tamo počela raditi i poznata hrvatska montažerka Radojka Tanhofer. Tamo je radila na vođenju zvuka, među prvima u hrvatskoj kinematografiji, na dvadesetak dugometražnih filmova. Prvi je Zastava (1949.), redatelja Branka Marjanovića. Redatelj Borivoj Dovniković kazao je, u intervjuu s filmskim kritičarom Josipom Grozdanićem, da je Brunšmid „odlično znala, i bila je vrlo oštra u poslu”.
Njen rad je posebno zapažen i u oblikovanju zvuka u animiranim filmovima, na kojima je radila u Zagreb filmu od 1963. do 1982., kada se umirovila.
Predavala je montažu zvuka na Filmskom tehnikumu i na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Nagrade Dobitnica je Nagrade Vladimir Nazor za filmsku umjetnost za životno djelo 1997. godine.
Izvori
Vanjske poveznice
Tea Brunšmid na stranicama Hrvatske enciklopedije Tea Brunšmid na IMDb-u
Kategorija:Hrvatski filmski montažeri Kategorija:Životopisi, Županja Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za filmsku umjetnost