Đuro Deželić (ponekad i Gjuro Deželić, Zagreb, 8. veljače 1935. – Zagreb, 29. rujna 2024.), bio je hrvatski književnik, medicinski informatičar i diplomat, član ugledne hrvatske obitelji Deželić, koja je kroz više generacija dala značajan doprinos književnosti, kulturi i općem društvenom napretku Zagreba i Hrvatske: praunuk je književnika Gjure Stjepana Deželića, unuk književnika Velimira Deželića st,, sin kemičara Mladena Deželića.
Životopis Nakon selidbe obitelji u Sarajevo 1949. godine, tamo je završio gimnaziju i započeo studij kemije. Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je kemiju 1958. i doktorirao 1960. godine. Usavršavao se u inozemstvu u području fizikalne kemije, opće informatike i medicinske informatike.
Radio je najprije kao asistent u Zavodu za fizičku kemiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 1962. na Odjelu za primijenjenu biokemiju Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1963. izabran za naslovnog docenta, 1964. za docenta, 1970. za izvanrednog profesora, a 1975. za redovitog profesora medicinske informatike. Sveučilište u Zagrebu izabralo ga je 2000. godine u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Jedan je od osnivača Sveučilišnog računskog centra 1972. godine, Laboratorij za elektroničko računanje (od 1975. Odjel za informatiku) Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ 1973. godine. Začetnik je 1971. godine i voditelj Postdiplomskog studija makromolekularnih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu te osnivač 1984. godine i voditelj postdiplomskog studija Zdravstveni informacijski sistemi na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Smatra ga se začetnikom medicinske informatike u Hrvatskoj. Autor je prvog hrvatskog udžbenika medicinske informatike.
Deželić je od 1993. do 1996. bio prvi veleposlanik Republike Hrvatske u Danskoj, Norveškoj i Islandu (sa sjedištem u Kopenhagenu), istodobno akreditiran kod Europskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije u Kopenhagenu, te od 1996. do 2000. veleposlanik Republike Hrvatske u Slovačkoj.
U mirovini od 2001. godine.
Članstva Deželić je bio osnivač je i prvi predsjednik Hrvatskog društva za medicinsku informatiku 1989. godine. Od 1991. godine vanjski, a od 1994. redoviti član Hrvatske akademije medicinskih znanosti.
Inicirao je osnivanje hrvatske podružnice HL7 Hrvatska za promicanje norme i normizacije u zdravstvu.
Bio je član Hrvatskog diplomatskog kluba od njegova osnivanja 2001. godine i predsjednik njegovog Nadzornog odbora te urednik časopisa „Glasnik Hrvatskog diplomatskog kluba“ od 2004. do 2010.
Bio je redoviti član Družbe »Braća Hrvatskoga Zmaja« u Zagrebu od obnavljanja 1990., za zmajskim imenom Zmaj-obnovitelj Klokočki V. U Družbi je bio član Meštarskog zbora na dužnosti Meštra prirodoslovlja od 1990. do 1992., a od 1992. do 1993. bio je peti Veliki meštar Družbe. Bio u više mandata član uredništva izdanja Družbe, imenovan je članom počasnog i savjetodavnog tijela Družbe, Zmajskog areopaga te članom vrhovnog počasnog tijela Družbe, Kapitula Zlatnog Zmaja 2006. godine.
Odlikovanja i nagrade
45x45px Red hrvatskog trolista (predsjednik Franjo Tuđman, 1996.) 45x45px Spomenica domovinske zahvalnosti (predsjednik Franjo Tuđman, 1996.) 45x45px Reda Bijeloga dvostrukog križa II. stupnja sa zvijezdom (, 2001.) 45x45px Red Zlatnoga Zmaja na bijeloj vrpci (Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja«, 2006.) Republička nagrada za znanost "Ruđer Bošković" (Socijalistička Republika Hrvatska, 1975.) Spomen-medalja Štefana Moysesa (Matica slovačka, za doprinos slovačko-hrvatskim odnosima, 1998.)
Izvori
Kategorija:Hrvatski kemičari Kategorija:Hrvatski diplomati Kategorija:Profesori Sveučilišta u Zagrebu Kategorija:Veliki meštri DBHZ-a Kategorija:Nositelji Reda hrvatskog trolista