Krovopokrivač je građevinski stručnjak ili obrtnik koji postavlja, održava i popravlja vodootporni krovni materijal. Krovopokrivači rade s raznim materijalima kao što su crijep, škriljevac, cink, lim, bitumen, slama, šindra i drvo (letve, oplata). Također mogu postavljati potpornu konstrukciju krova i razne pomoćne radove za izolaciju zgrade od vremenskih uvjeta (toplinska izolacija, podloga itd.).
Krovopokrivač također obavlja i sanacijske radove: popravljanje i održavanje kosih i ravnih krovova. Krovopokrivač ugrađuje i različite druge elemente na krovove: snjegobrane, krovne prozore, svjetlarnike i sl. Osim izvođenja krovopokrivačkih radova na novim građevinama, krovopokrivač može obavljati poslove restauracije krovišta na povijesnim ili kulturnim spomenicima.Krovopokrivač, Popis zanimanja, Hrvatska obrtnička komora. Pristupljeno 25. siječnja 2026.
Katolički svetac zaštitnik krovopokrivača je sv. Vinko Fererski.
Pariški krovopokrivači
mini|lijevo|Znak ceha krovopokrivača: nakovanj i čekić s četvrtastom glavom i šiljastim vrhom. Pariški krovopokrivači cinkom obnovu krovova zgrada u Haussmannovom stilu izgrađenih u Parizu tijekom devetnaestog stoljeća. Ove krovove karakterizira oblik potkrovlja i upotreba cinka kao krovnog materijala. Cink je lagani metal koji smanjuje veličinu krovnog okvira i povećava prostor za život ispod krovova. S gotovo 80 % krovova u Parizu prekrivenih cinkom, grad je živa arhiva ovih vještina koje oblikuju jedinstveni identitet njegovog urbanog krajolika.Vještine pariških krovopokrivača i ornamentalista UNESCO-ovim službenim stranicama Preuzeto 25. siječnja 2026.
Vještine pariških krovopokrivača i ornamentalista su prepoznate kao nematerijalna kulturna baština i upisane su na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2024. godine kao nematerijalna svjetska baština Francuske.
Obnova pariškog krova uključuje uklanjanje starih komada cinka, mjerenje i rezanje novih komada po mjeri pomoću pariškog stroja za savijanje, te sastavljanje i pričvršćivanje komada na krov. Praksa se prenosi kroz program rada i učenja, u kojem naučnici izmjenjuju teoriju, praktičnu nastavu i praktično iskustvo na gradilištima. Ponos na očuvanje ljepote pariškog krajolika potiče društvene veze između krovopokrivača i ornamentalista. Taj osjećaj pripadnosti očituje se u običaju ostavljanja predmeta ispod komada krova nakon završetka posla, koji će krovopokrivači pronaći desetljećima kasnije kada ponovno pokriju zgradu.
Izvori
Kategorija:Nematerijalna svjetska baština u Francuskoj Kategorija:Obrtnička zanimanja Kategorija:Građevinarstvo