Vladimir Starčević zvani Kinez (Španjuša, kraj Gospića, 17. siječnja 1947. – Kampor, na Rabu, 16. srpnja 2025.) bio je jugoslavenski i hrvatski poduzetnik, samouki umjetnik i dobročinitelj.

Djetinjstvo i mladost Rođen je 17. siječnja 1947. godine kao starije od dvoje djece u obitelji Karla i Marije Starčević, u selu Španjuša, kraj Gospića. Ubrzo nakon rođenja, otac Karlo, koji je tijekom Drugoga svjetskog rata pristupio partizanskom pokretu, bio je premješten u zapovjedništvo JA u Zagrebu, da bi tijekom 1949. bio pritvoren pod optužbom da je pristaša Informbiroa, te je interniran u logoru na Golom otoku, da bi nakon odsluženja kazne napustio Jugoslaviju i živio u Švedskoj. Odmah nakon pritvaranja supruga je sinove odbacila i ostavila ispred zgrade zapovjedništva JNA u Zagrebu, te su braća razdvojena i smještena u dječje domove.

U to vrijeme bilo je teško odrastanje u domovima za nezbrinutu djecu, te su Starčevića često premještali, da bi na koncu bio smješten u domu u Vlaškoj ulici, u Zagrebu, dok je na Kaptolu završio osnovnu školu, družeći se nakon škole u slobodno vrijeme s Željkom Ražnatovićem, koji je živio s obitelji u časničkim stanovima u Ratkajevom prolazu, da bi potom Starčević upisao srednju tehničku školu, da bi tijekom 1964. godine, zbog sudjelovanja u tučnjavi na plesu u klubu Ribnjak bio kažnjen upućivanjem u maloljetnički dom na Lošinju, gdje je završio školu za električara.

Zarana se počeo baviti borilačkim sportovima, te se okušao i na filmskom setu, naročito kada su u Jugoslaviji snimani filmovi u inozemnoj koprodukciji, te je honorarno bio zaposlen na setu snimanja filma Marko Polo (tal. Le meravigliose avventure di Marco Polo), gdje je zaradio nadimak Kinez, kao i tijekom 1968. u serijalu Odisej (tal. Odissea: dal Poema di Omero) snimanom u koprodukciji francuske i talijanske državne televizije, a u kojoj su glavne uloge igrali Bekim Fehmiu i Irena Papas. Još od djetinjstva zbog nemirna i neobuzdana duha, nesklon poštivanju autoriteta, zarana ulazi u delinkvenciju, prvo vrijeme obija škrinje sa sladoledom, zatim se uključuje u lance preprodaje kino ulaznica na Cvjetnom trgu, i ispred kina Balkan i Zagreb te šverc ručnih satova, da bi tijekom 1968. bio dovođen u vezu s organiziranjem prostitucije za što je okrivljen bio jedan talijanski državljanin, dok je Starčević nakon dva mjeseca provedena u pritvoru pušten na slobodu..

Kriminalna karijera

Pljačka poslovnice Generalturista iz 1969. godine Zbog poznanstva s Arkanom, odlazio je u Beograd, te je nagovorio Arkana i njegovog znanca Dragana Rolovića, inače nećaka jugoslavenskog veleposlanika Vladimira Rolovića pri Kraljevini Švedskoj, da u Zagrebu izvedu pljačku turističke poslovnice agencije Generalturist, na Zrinjevcu, gdje je u siječnju 1969. ukradeno oko 200.000,00 Dinara, da bi potom Kinez, pomoću krivotvorene putovnice koju je ranije nabavio od Arkanovog znanca Dragana Maleševića Tapija, uspješno pobjegao u inozemstvo, dok su Arkan i Rolović s još nekoliko jataka nastavili s provalnim krađama turističkih poslovnica u Beogradu i Skoplju, da bi na koncu bili uhićeni, dok je Kinez uhićen u Beču, te su ga austrijske vlasti na temelju tjeralice zagrebačkog suda izručile Jugoslaviji. U siječnju 1970. Kinez i družina su bili osuđeni zbog kaznenog djela pljačke pred sudskim vijećem Okružnog suda u Zagrebu kojim je predsjedao Milko Gajski, te je u drugostupanjskoj odluci Vrhovnog suda osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina, na koju kaznu je upućen u kaznionicu u Lepoglavi, gdje je kaznu služio do rujna 1974. godine.

Nakon odslužene zatvorske kazne odlazi na služenje vojnog roka u JNA, potom se vraća u Zagreb gdje radi kao električar u KBC Rebru, da bi ipak odlučio otići u inozemstvo, u München, u SR Njemačkoj, gdje otvara restoran s grčkom glazbom, gdje su mu znali svraćati i Arkan, Ljuba Zemunac, Zlatko Bagarić i drugi.

Pljačka skladišta IKOM-a 1984. godine Tijekom svibnja 1984. u Zagrebu se dogodila pljačka tone srebra u vlasništvu Savezne direkcije za robne rezerve iz Beograda, deponiranog u skladištu tvornice IKOM-a (Industrija i kovnica Orešković Marko), u Ilici, u Zagrebu, za što je bila okrivljena grupa počinitelja koji su se međusobno poznavali još iz vremena odsluženja zatvorske kazne u kaznionici u Lepoglavi, među njima i Kinez, koji je u tom postupku vođenom pred Okružnim sudom u Zagrebu, bio okrivljen za pomaganje, te je ponovo dospio u zatvor, kaznu koju je prvo vrijeme služio u kaznionici u Staroj Gradiški, a potom u Lipovici.

Naime, tijekom služenja zatvorske kazne 1970-ih otkrio je svoj kiparski talent, specifično obradu drva, te je izrađivao skulpture u drvu, da bi idućih godina održao nekoliko izložba u Zagrebu, kao i po jugoslavenskim klubovima u Njemačkoj, da bi posljednju izložbu imao u prostoru Stare gradske vijećnice u Zagrebu tijekom 2018. godine.

Kraj karijere i smrt Nakon odslužene kazne u kaznionici u Lipovici, uspio se otrgnuti iz kriminalne sredine, okrenuvši se potpuno konvencionalnom načinu života, te se ponovo vraća u Njemačku, da bi se nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj i početka izbijanja Domovinskog rata, tijekom 1994. odlučio konačno vratiti u domovinu, te na Rabu uređuje nekretnine, da bi se potom uspješno bavio ugostiteljstvom i kiparstvom.

Umro je 16. srpnja 2025. godine u Kamporu, na otoku Rabu.

Izvori

Vanjske poveznice

Kategorija:Kriminalci