Grubbia rosmarinifolia zimzeleni je grm ili niski grmić iz porodice Grubbiaceae, reda Cornales. Endemična je za Kapsko florističko područje Južne Afrike, a raste pretežno u vlažnijim dijelovima fynbosa na pješčenjačkoj podlozi. Vrsta je izrazito promjenjiva, osobito po građi, veličini i dlakavosti listova, zbog čega su pojedini njezini oblici u prošlosti opisivani kao zasebne vrste.Kew, pristupljeno 17. rujna 2026.
Opis Biljka je snažno razgranjen drvenasti grm. Listovi su nasuprotni i križno raspoređeni, uski, linearni do lancetasti, dugi približno 0,5–2,2 cm i široki oko 1–2,5 mm; mladi listovi mogu biti nešto širi. Rubovi su podvinuti, gornja strana lista varira od dlakave do gotovo gole, dok je donja strana gusto pustenasta. Upravo velika promjenjivost listova glavno je obilježje kompleksa G. rosmarinifolia.
Sitni dvospolni cvjetovi razvijaju se u pazušcima listova, najčešće u zbijenim cimoznim skupinama od dva ili tri cvijeta. Cvat je poduprt parom širokih, tamnosmeđih i suhokožičastih pricvjetnih listova. Ocvijeće je jednostavno i četveročlano, prašnika je osam, a plodnica je podrasla. Pojedinačni koštuničasti plodovi vrlo su sitni, promjera oko 1 mm, te srastaju s plodovima susjednih cvjetova u zajednički sinkarp; Carlquist je pretpostavio da se takvi sitni plodni sklopovi mogu rasprostranjivati vjetrom.A Revision of Grubbiaceae, pristupljeno 17. rujna 2026.
Rasprostranjenost i stanište Vrsta je ograničena na jugozapadni dio Kapskih provincija. Najraširenija tipska podvrsta proteže se od planina Cold Bokkeveld prema istoku do područja Tsitsikamma. Raste pretežno na vlažnim pješčenjačkim padinama, uz procjedna mjesta, potoke i druga vlažna staništa unutar fynbosa.SANBI, pristupljeno 17. rujna 2026.
Sistematika i niži taksoni Carlquistova revizija iz 1977. pokazala je da ranije priznate vrste Grubbia gracilis, G. hirsuta i G. pinifolia pripadaju široko shvaćenoj G. rosmarinifolia. Današnji Kew slijedi taj osnovni tretman.
Kew prihvaća tri podvrste, pri čemu tipska podvrsta obuhvaća i dva varijeteta: G. rosmarinifolia subsp. rosmarinifolia – najraširenija podvrsta; unutar nje: var. rosmarinifolia var. pinifolia (Sond.) Carlquist – lokalniji oblik s duljim, vrlo uskim listovima; bazionim mu je Grubbia pinifolia Sond. G. rosmarinifolia subsp. gracilis (Salter) Carlquist – mali, slabo razgranjen grm visok oko 20–50 cm, ograničen na Muizenberg Plateau na Kapskom poluotoku; raste na močvarnim procjednim mjestima i uz potoke. G. rosmarinifolia subsp. hirsuta (E.Mey. ex A.DC.) Carlquist – endemična podvrsta zapadnog Kapskog područja; bazionim je Grubbia hirsuta. Ugroženost Za vrstu kao cjelinu Kewov model iz 2024. predviđa da nije ugrožena, uz visoku sigurnost procjene. Na razini podvrsta stanje nije jednako: SANBI vodi subsp. rosmarinifolia kao LC – najmanje zabrinjavajuću, subsp. hirsuta također kao LC, dok je usko rasprostranjena subsp. gracilis procijenjena kao VU D2 – osjetljiva, jer je ograničena na vrlo malo područje i potencijalno ugrožena širenjem invazivnih biljaka.Kew Opis, pristupljeno 17. rujna 2026. Galerija
Sinonimi Na razini same vrste POWO ne daje zaseban popis sinonima, jer su važna stara imena danas vezana uz njezine niže taksone: Grubbia capensis J.F.Gmel. – heterotipski sinonim subsp. rosmarinifolia; Grubbia gracilis Salter – bazionim subsp. gracilis; Grubbia hirsuta E.Mey. ex A.DC. – bazionim subsp. hirsuta; Grubbia pinifolia Sond. – bazionim var. pinifolia.
Izvori
Kategorija:Grubbiaceae