lijevo|mini|Božika; muški cvjetovi iznad, ženski ispod Obična božikovina (trnovita božikovina, obična božika, božje drvce, lat. Ilex aquifolium) zimzeleni je grm ili stablo iz porodice Aquifoliaceae, reda Aquifoliales. U hrvatskom nazivlju zabilježeni su i nazivi trnovita božikovina, božje drijevce, zimzelen, grohovo, narestac, sviba, vodolist, česmina, veprina i zelenika. Linnaeus je vrstu opisao 1753. u djelu Species Plantarum. U Hrvatskoj je to jedina samonikla vrsta roda Ilex.FCD, pristupljeno 16. rujna 2026.
POWO danas prirodni areal sažima kao Europu i sjeverozapadnu Afriku, dok Euro+Med prirodnom arealu pridružuje i dijelove jugozapadne Azije, uključujući azijsku Tursku i područje Libanona i Sirije.Kew, pristupljeno 16. rujna 2026.
Opis Božikovina je zimzeleni grm ili manje stablo. U hrvatskim prirodnim populacijama najčešće je visoka 2–10 m, dok u povoljnim uvjetima može izrasti u stablo više od 20 m. Kora je svijetlosiva, a krošnja gusta i snažno razgranata.
Listovi su jednostavni, naizmjenični i kožasti, najčešće jajasti do eliptični, dugi približno 5–12 cm. Gornja im je strana tamnozelena i izrazito sjajna. Rub je često valovit i završava krupnim, tvrdim bodljastim zupcima, osobito na nižim granama i mlađim biljkama. Na višim granama starijih stabala listovi mogu biti slabo nazubljeni ili potpuno cjelovita ruba, što je izražen primjer heterofilije.
Biljka je pretežno dvodomna, pa se muški i ženski cvjetovi razvijaju na različitim jedinkama. Cvjetovi su mali, bjelkasti, zrakasto simetrični i skupljeni u pazušne cvatove; uglavnom su jednospolni, premda se povremeno pojavljuju i dvospolni. Oprašuju ih kukci, osobito pčele. U Hrvatskoj cvate uglavnom u travnju i svibnju.
Plod je sjajnocrvena, gotovo kuglasta koštunica nalik bobi, promjera približno 7–12 mm. U njoj se nalazi nekoliko tvrdih koštica. Plodovi dozrijevaju u kasnu jesen i često ostaju na granama tijekom zime, kada ih jedu i rasprostranjuju ptice. Za ljude su plodovi blago otrovni i nakon uzimanja mogu izazvati povraćanje i proljev.Ilex aquifolium in Europe: distribution, habitat, usage and threats, pristupljeno 16. rujna 2026.
Rasprostranjenost i ekologija Božikovina je vezana ponajprije uz područja umjerene, razmjerno vlažne klime. Česta je kao grm ili manje stablo u donjem sloju hrastovih i bukovih šuma, dobro podnosi zasjenu i može stvarati guste skupine. U sredozemnijim dijelovima areala uglavnom se povlači na više, vlažnije položaje.Ilex aquifolium, pristupljeno 16. rujna 2026.
U Hrvatskoj raste u različitim bukovim i bukovo-jelovim šumama, često na humusnim tlima iznad vapnenca. Zabilježena je u Gorskom kotaru, Lici, na Velebitu, Plitvičkim jezerima, Žumberku, Medvednici, Papuku, Psunju, Ivanščici, Kalniku te na pojedinim primorskim i otočnim lokalitetima.
Ugroženost i zaštita Globalno je Ilex aquifolium prema IUCN-u LC – najmanje zabrinjavajuća, a i sadašnja Flora Croatica Database navodi kategoriju LC. Starija hrvatska procjena VU iz 2005. na državnom je Crvenom popisu označena kao nevažeća.Kew Opis, pristupljeno 16. rujna 2026.
Vrsta je ipak u Hrvatskoj strogo zaštićena. Lokalno joj je osobito štetilo rezanje grana radi ukrašavanja te iskapanje i presađivanje samoniklih biljaka.Narodne Novine, pristupljeno 16. rujna 2026.
Uporaba Božikovina se stoljećima uzgaja kao ukrasno zimzeleno drvo i grm, osobito za živice, a grane s crvenim plodovima tradicionalno se koriste kao zimski i božićni ukras. Drvo je svijetlo, tvrdo i teško te se upotrebljavalo za manje tokarske i rezbarske predmete i intarzije.
Sistematika i sinonimi Prihvaćeno ime je Ilex aquifolium L., objavljeno 1753. godine. Kew danas pod ovom vrstom navodi čak 146 sinonima, velikim dijelom zato što su tijekom 18. i 19. stoljeća deseci vrtnih oblika opisivani kao botanički varijeteti i forme. Galerija
Izvori
Kategorija:Božikovina Kategorija:Božić Kategorija:Otrovne biljke