Andrija Hebrang (Bačevac pokraj Virovitice, 22. listopadaCrkvena matica rođenih i krštenih, za godinu 1899., župa Lukač (tu je spadao Bačevac 1899. godine), Državni arhiv u OsijekuKalinić, 2008., str. 14.Branko Hebrang, Medijsko podgrijavanje mržnje // Vjesnik, utorak, 3. veljače 2004., str. 18., 1899. – Beograd, 11. lipnja 1949.), bio je hrvatski revolucionar, političar i državnik.

Hebrang je bio član Komunističke partije Jugoslavije od 1919. godine. Članom Mjesnoga komiteta Zagreba postao je 1925. godine. Između 1928. i 1940. godine nalazio se u zatvoru. Članom Politbiroa Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske postao je 1941. godine, a ujedno je imenovan i članom Vojnog komiteta KPH. Uhvaćen je od ustaške policije 1942. godine, a razmijenjen je iste godine. Političkim tajnikom CK KPH bio je između 1942. i 1944. godine, a članom Politbiroa CK KPJ 1943. godine da bi godinu kasnije, 1944., bio smijenjen zbog naglašeno samostalne zavnohovske politike. Bio je povjerenikom za trgovinu i industriju u NKOJ-u 1944. godine a Ministrom industrije u vladi Tito–Šubašić. Sukobio se s Politbiroom oko koncepcije gospodarskoga razvoja 1946. godine. Kritiziran zbog zagovaranja hrvatskih interesa. Isključen iz Politbiroa i iz KPJ 1948. godine i optužen da je surađivao s ustašama i sabotirao gospodarsku politiku. Ubijen je u zatvoru. Hebrang je bio žrtva komunističke represije, a Hrvatski sabor ga je rehabilitirao 1992. godine.Opća i nacionalna enciklopedija: Hebrang, Andrija, preuzeto 16. listopada 2013.

Mladost

Andrija Hebrang rođen je 1899. godine u Bačevcu kod Virovitice, u obitelji Andrije i Cecilije rođ. Strasser.Kisić-Kolanović, 1996., str. 15. Tijekom 1912. godine otišao je na školovanje za trgovačkog pomoćnika u Szentlőrinc kraj Pečuha. Poslije toga, radio je kao trgovački pomoćnik u Suhopolju, a kasnije je prešao u Zagreb gdje je radio kao činovnik.Kalinić, 1996., str. 281. Dobro je govorio njemački i mađarski, služio se ruskim i engleskim jezikom.Ivanković-Vonta, 1988., str. 13. S idejama Oktobarske revolucije susreo se 1917. godine. Iste godine služio je vojni rok u Austrougarskoj vojsci, u Osijeku, u topničkom puku, a potom je premješten u Zagreb gdje je pohađao vezističku obuku. Na Talijansko bojište upućen je ujesen, nedaleko Gorice, gdje je dočekao kraj rata. U novoj državi, Kraljevstvu SHS, 1918. godine, opet je pozvan u vojsku, odsluživši rok u Osijeku.Kalinić, 2008., str. 15.

Komunistička ilegala mini|200px|Andrija Hebrang, 1928. godine.

Postaje članom Socijalističke radničke partije Jugoslavije 1919. godine u Osijeku, isticao se te je članom Mjesnog komiteta KPJ za Zagreb.Kisić-Kolanović, 1996., str. 22. Jugoslavenska vlada je 1920. godine Obznanom zabranila djelovanje Komunističke partije. Međutim, od komunističke djelatnosti za vlast je bilo daleko opasnije neriješeno hrvatsko pitanje. Početkom 1923. godine komunisti u ilegali osnivaju Nezavisnu radničku partiju Jugoslavije. Iste godine Hebrang se nastanio u Zagrebu.Kalinić, 1996., str. 282.-283. Prvi put je uhićen za uličnih demonstracija u ožujku 1924. godine nakon čega je odležao nekoliko dana u zatvoru. Na izborima 1925. godine Nezavisna radnička partija dobila je svega 1.1% glasova i ostala bez mandata u Narodnoj skupštini. Iduće godine, Hebrang je ušao u Upravni odbor podružnice Saveza privatnih namještenika kao blagajnik, a pred njihov kongres u listopadu 1927. godine izbačen je iz sindikata i uprave. Na Pantovčaku je 1928. godine predsjedao VIII. konferencijom zagrebačkih komunista gdje se, zajedno s Titom, suprotstavio frakcijskim borbama unutar Partije. Pobjeda njihove antifrakcijske struje, uz podršku Antuna Mavraka, tajnika Pokrajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku i Slavoniju, omogućila je konsolidaciju Partijskih redova.

Hebrang je bio postavljen za izaslanika Mjesnog komiteta Zagreba na travanjskom zasjedanju Kominterne u Moskvi, no 13. travnja 1928. godine uhićen je pri prijelazu granice.Kalinić, 1996., str. 283. Bio je pritvoren tri mjeseca zbog "skitnje i komunizma",Kalinić, 2008., str. 16. no ubrzo je, zbog nedostatka dokaza pušten. Protjeran je u Bačevac, no ilegalno se vratio u Zagreb gdje se, nakon ubojstva Pavla Radića i Đure Basarička, ranjavanja Ivana Pernara i Ivana Granđe, te smrtnoga ranjavanja Stjepana Radića u Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. godine, rad Partije pojačao. Nakon atentata, zbog prosvjeda koji su uslijedili, pojačan je policijski progon protivnika režima, poglavito HSS-ovaca i komunista.

U zatvoru 1928. – 1941.

U Zagrebu je, u međuvremenu, uhićena uprava Radničkog kulturnog društva kojeg je i Hebrang bio član, te je u zatvoru odležao mjesec dana. Istodobno je dobio i petogodišnji izgon u Bačevac, no, čim su to prilike dopustile, vratio se ilegalno u Zagreb. Hebrang je ponovno uhićen, 7. rujna 1928. godine, zajedno s Mihailom Vranešom, u Zagrebu, ispred kuće u Gundulićevoj ulici, gdje se nalazio tajni Partijski arhiv. Zbog toga što je bio uhićen s kompromitirajućim pismima i dokumentima, sproveden je u istražni zatvor. U to vrijeme je komunizam, na temelju Zakona o zaštiti države, bio okarakteriziran kao prevratništvo, zbog čega nije postojala mogućnost blažeg kažnjavanja Hebranga. Na suđenju u Beogradu nije priznao pripadnost Komunističkoj partiji, ali se izjasnio kao komunist po uvjerenju. Kako mu je i neprijeporno dokazana komunistička djelatnost, Državni sud za zaštitu države osudio ga je, 13. studenoga 1928. godine,Kalinić, 2008., str. 19. na 12 godina zatvora. Upućen je na izdržavanje kazne u Lepoglavi, no potkraj 1933. godine, zajedno s ostalim političkim zatvorenicima, komunistima, prebačen je u Srijemsku Mitrovicu, jer je nakon štrajka u Lepoglavi uprava kaznionice odlučila skupiti političke zatvorenike na jednom mjestu.Kalinić, 1996., str. 283.-284.

Svoje obrazovanje Hebrang je upravo dovršio na robiji, tzv. "Crvenom sveučilištu". Sustavno je proučavao političku ekonomiju, povijest, nacionalno, sindikalno i seljačko pitanje. Nakon ubojstva jugoslavenskoga kralja Aleksandra I. Karađorđevića, komunisti u zatvoru približili su se hrvatskim nacionalistima kojima zatvorska uprava nije priznavala status političkih zatvorenika. U vrijeme robijanja Hebrang je došao u sukob s Petkom Miletićem i skupinom pseudoradikala koji su inzistirali na stalnoj borbi protiv uprave kaznionice. Hebrang je, uz podršku Moše Pijade, tražio prijekid daljnjih sukoba, te korištenje stečenih pogodnosti za obrazovanje robijaša, što im je trebalo koristiti za daljnji revolucionarni rad. Njegovi sukobi s Miletićem rezultirali su Hebrangovim dobrovoljnim odlaskom u samicu, te konačno, 6. kolovoza 1937. godine, neuspješnim atentatom kojeg je počinila Miletićeva skupina.Kalinić, 1996., str. 284.Pavle Kalinić, Andrija Hebrang - svjedoci govore, 3. izd., Profil International, Zagreb, 2008., , str 18.:Pavle Kalinić, Andrija Hebrang - svjedoci govore, 3. izd., Profil International, Zagreb, 2008., , fusnota 32, str 18.:

Sukob je doživio vrhunac kada je Hebrang proglašen trockistom te je izjednačen s Trockim, Kamenjevim i Zinovjevim. To je u ono vrijeme bila najteža moguća optužba. Upravo je Josip Broz zaustavio sukob između Hebranga i Miletića, u prvom redu zato što je želio zadržati sukob unutar kaznionice, kako se ne bi proširio na cijelu Partiju. Istodobno je želio sačuvati Hebranga za daljnji Partijski rad za buduća vremena. Hebrangu je kazna istekla 15. veljače 1941. godine kada je sproveden u Bačevac. U zatvoru je bio šest mjeseci dulje od izrečene kazne.

Hebrangov politički protivnik na robiji Đilas o njegovom ponašanju na robiji piše: Njegovo poznavanje političke ekonomije, iako ograničeno isključivo na Marxa, bilo je temeljito. Polako je i brižljivo pisao bilješke o svemu što je čitao... Jedina osoba koja je ... mogla voditi borbu protiv Miletića bio je Hebrang, iako se Pijade konačno pojavio kao glava desnog krila.Đilas, 1973., str. 176.-191. Otokar Keršovani mu je u Srijemskoj Mitrovici dao nadimak Mirotočivi (jer toči mir i snagu u svoje drugove).Ivanković-Vonta, 1988., str. 14. Dosljednost u stavovima pokazuje i ovo: Pomoćnik upravnika Petrović u grubim psovkama, prijetnjama i provokaciji ravan je najgorem kriminalcu. Drugovima Krašu i Hebrangu dao je časnu riječ da nijedan komunist neće kosti iznijeti ako ne promijeni stavove. Kad mu je Hebrang odgovorio: "Po svoj prilici ćemo i ostaviti kosti ovdje, ali vi s time nećete spriječiti komunizam", za nagradu je dobio dva mjeseca okova i samicu.Proleter, broj 15, listopad 1929.

Drugi svjetski rat

mini|250px|Andrija Hebrang s Randolphom Churchillom, 1944.

Iz Bačevca se Hebrang ponovno ilegalno vratio u Zagreb. Nastanio se kod Vladimira Frajtića u Heinzelovoj ulici 7a, te se odmah uključio u Partijski rad. Kooptiran je u CK KPH, te sudjeluje na zajedničkim sastancima CK KPJ. Sudjelovao je i u radu Majskog savjetovanja 4. svibnja 1941. godine. Nakon savjetovanja, postavljen je za predsjednika Vojnog komiteta KP Hrvatske.Kalinić, 1996., str. 285.

U trećoj godini Drugoga svjetskog rata, 22. lipnja 1941. godine, Njemačka je napala Sovjetski Savez, a kasno uvečer istoga dana Hebrang i Bakarić sročili su i emitirali preko ilegalne radiopostaje u Zagrebu javni Partijski proglas kojim je Partija pozvala Hrvate da se odupru mobilizaciji u "kontrarevolucionarnu armiju radi prolijevanja krvi sovjetske braće".Kisić-Kolanović, 1996., str. 55. U ljeto 1941. godine u Zagreb dolazi izaslanik CK KPJ s posebnim ovlastima, Vlado Popović, Crnogorac koji je vojno iskustvo stekao u Španjolskom građanskom ratu. Josip Broz Tito mu je odredio za najbliže suradnike Hebranga i Radu Končara, te njih trojica od 6. srpnja 1941. godine čine Operativno rukovodstvo KPH, koje preuzima ovlasti Politbiroa KPH i Vojnog komiteta KPH (osnovanog 2 mjeseca prije).Ivanković-Vonta, 1988., str. 15. Nakon Končarevog uhićenja u Splitu, 17. studenoga 1941. godine, Hebrang je postao tajnikom CK KPH, te je zajedno s Popovićem činio Operativno rukovodstvo KPH do uhićenja u veljači 1942. godine.

Hebrang je uhvaćen u akciji ustaške policije 25. veljače 1942. godine pri čemu je teško ranjen u glavu. Po vlastitim riječima: Došli su na stan, opkolili kuću i mene našli unutra. Oni su pucali i ja sam pucao. Tako dva sata. Dovukli su neko pojačanje. Branio sam se dok nisam pao ranjen.Hrvatski državni arhiv (dalje HDA), Dosje Hebrang (dalje DH), 58403/1255 Iz izvještaja Općinskog poglavarstva Stenjevec od 26. veljače 1942:

... nadzornik detektiva ranjen u desnu nogu i izjavio, da treba brzu pomoć, jer da će mu drugovi svi poginuti, pošto je iz te kuće prema njima nastala paljba, a njega je njihov samovoz odpremio u bolnicu. Nakon pola sata došla su još 3 samovoza redarstvenih službenika... koji su otišli do navedene kuće, da mogu uspješnije provesti određeni zadatak...Kada su opkolili navedenu kuću, otvorena je puščana paljba s mnogo metaka, pa kada su ustanovili da više iz kuće nitko ne puca, ušli su unutra i našli su ranjenog u glavu opasnog člana komunističke družbe sa ženom i djetetom od 3 godine. Ranjeni komunist odmah je prevežen samovozom društva za spasavanje u bolnicu...Povijesni arhiv Zagreba, KOZ k. 146, br. 19

Hebrang je u bolnici Sveti Duh bio samo nekoliko dana, potom ga premještaju u zatvorsku ambulantu na Savskoj cesti.Kisić-Kolanović, 1996., str. 62.-63. U istražnom zatvoru na Trgu Kulina bana (danas Trg žrtava fašizma) u Zagrebu nalazio se do 13. lipnja 1942. godine od kuda je upućen na izdržavanje logorske kazne u Staru Gradišku.Kalinić, 2008., str. 23. O Hebrangovom držanju u istražnom zatvoru Popović referira Josipu Brozu Titu u pismu od 16. lipnja 1942. godine: Fati se primjereno drži. Ponudili su mu trgovinu. Odbio je, rekavši da je komunist. Na desno oko je oslijepio. Dobili smo pisamce od njega u kome nam javlja: "Očekujem torturu. No ja ne mislim na svoju ličnu sudbinu koja je zapečaćena, već samo na to da zastavu naše partije nosim neokaljanu do kraja."Izvori za istoriju SKJ, 5, Beograd, 1986., str. 445.