Klasična filologija je humanistička znanstvena disciplina koja proučava jezik, književnost, povijest, filozofiju, umjetnost i druge aspekte grčkog i rimskog svijeta tijekom perioda koji je poznat pod nazivom "antika" i koji je trajao od početaka grčke pismenosti do kraja 5. i početka 6. stoljeća nove ere.
Temeljne discipline u okviru klasične filologije jesu:
lingvistika, koja se bavi deskriptivnom, povijesnom i komparativnom gramatikom grčkog i latinskog jezika, ali uključuje i druge jezike – značajne osobito za oblast komparativne filologije – kao što su linear A, sanskrt, hebrejski, etruščanski, osački i drugi italski jezici, maloazijski i starobalkanski jezici i drugi; kritika teksta, čiji je cilj da utvrdi – koliko je to moguće – točan tekst nekog grčkog ili rimskog pisca, s obzirom na fragmentarno stanje antičke književnosti kakva je došla do nas i na mnogobrojne razlike u čitanju na koje se nailazi u različitim kasnoantičkim i srednjovijekovnim rukopisima; povijest književnosti, koja proučava grčka i rimska književna djela, ali tako da uključuje cjelokupnu pisanu baštinu Grka i Rimljana, bez obzira na njihovu književno-umjetničku vrijednost, pa i ona djela koja su se očuvala samo fragmentarno ili su samo spomenuta u drugim antičkim djelima, te koja također pokušava utvrditi utjecaj antičke književnosti na kasnije književne periode, vrste i autore, od srednjeg vijeka do danas.
S obzirom na to da je – kako zbog fragmentarne očuvanosti antičkih tekstova, tako i zbog velike različitosti antičkog društva u odnosu na kasnije povijesne periode – za ispravno razumevanje antičkih tekstova, u njihovoj cijelosti i u detaljima, nužno poznavanje svih aspekata antičkog života, to klasična filologija obuhvaća i sljedeće sporedne discipline:
povijest starog vijeka, koja proučava političku, društvenu, vojnu i gospodarstvenu povijest grčkog i rimskog svijeta, klasične starine (ponekada se rabi i termin "kulturna povijest klasičnog svijeta", premda on nije sasvim sinoniman), koja proučava svakodnevne običaje ljudi koji su živjeli u grčko-rimskom svetu od minojske kulture do kasnoantičkog razdoblja; klasična arheologija, koja proučava materijalne ostatke iz starog vijeka, povijest umjetnosti, koja na osnovu arheoloških i tekstualnih podataka proučava materijalnu kulturu Grka i Rimljana s točke gledišta estetike, numizmatika, koja proučava novac koji se rabio u antici, epigrafija, koja proučava natpise koji su se očuvali iz razdoblja antike, bilo da su napisani na kamenu, metalu ili nekom drugom materijalu, papirologija, koja proučava papiruse na kojima su se očuvali neki antički tekstovi, antička filozofija, koja proučava filozofsku, a često i znanstvenu misao u najširem smislu, koja se razvijala u antičkom razdoblju, povijest religije, koja proučava antičku religiju, mitologiju i vjerske rituale.
S obzirom na veliku vremensku i idejnu udaljenost antičke kulture od suvremenog čovjeka, te na zahtjeve za poznavanjem cjelokupne stvarnosti grčko-rimskog svijeta, kako se on razvijao u razdoblju od preko tisuću godina, Friedrich Nietzsche je, pomalo pesimisitički, primijetio: "Kad se osvrnem na razvitak jednog [klasičnog] filologa, mogu primijetiti sljedeće: 1. Mlad čovjek ne može nikako spoznati kakvi su Grci i Rimljani zapravo bili. 2. On čak ni ne zna da li je kadar za to da stekne spoznaju o njima" (Unzeitgemässe Betrachtungen).
Vanjske poveznice
Ancient Library.com
Kategorija:Društvene znanosti Kategorija:Stara Grčka Kategorija:Stari Rim Kategorija:Filologija