Vodice su naselje na Ćićariji, u općini Lanišće, na 661 m nadmorske visine. Smještene su na križanju ćićarijske transverzale Buzet–Obrov i krške longitudinale Jelovice–Mune, pa su vrlo važna prometna točka toga dijela Ćićarije i Krasa.
Privreda Do kraja XIX.st. glavna gospodarska grana bila je stočarstvo, a potom se stanovništvo bavilo proizvodnjom drvenog ugljena (karbunice), koji se prodavao u obližnjem Trstu. Hranu je mjesno stanovništvo proizvodilo na širokom plodnom krškom polju.
Stanovništvo Na popisu stanovništva 2011. godine, Vodice su imale 16 stanovnika. Broj stanovnika po popisima18571869188018901900191019211931194819531961197119811991200120115295315265766115034931.1023002131659263453216 Napomena: U 1931. sadrži podatke i za naselje Jelovice.- Republika Hrvatska - Državni zavod za statistiku: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001.
Znamenitosti
Zvonik (na slici) mini|lijevo|Zvonik u Vodicama Crkva sv. Martina izgrađena je u XIX.st., a obnovljena 1939. i 1999. Stara crkva istoga titulara nalazi se na groblju poviše sela, a prema mjesnoj tradiciji, na tom je mjestu bilo staro selo. Vodice su spaljene 10.VIII.1944., kad je cjelokupno zatečeno stanovništvo odvedeno u logore.
Povijest Područje je bilo naseljeno već u neolitiku, a na obližnjim brdima bile su željeznodobne gradine. Tek se u ranom srednjem vijeku može govoriti o seoskom naselju, koje se u pisanim vrelima javlja nakon X.st., kad su Vodice dio tršćanske općine. Naselje je zatim pripadalo akvilejskom patrijarhu, knezovima Goričkim, a 1394. kao dio Rašporske gospoštije došlo je pod vlast Venecije. Stradale su od osmanskih upada potkraj XV.st., a 1523. prešle su u vlast Habsburgovaca, koji su ih povjerili tršćanskom kapetanu Rauberu. Od tada je granica austrijskog i mletačkog područja u tom dijelu Ćićarije išla između Vodica i Dana.
Izvori
Vanjske poveznice
Kategorija:Naselja u Istarskoj županiji