Sinj je grad u Hrvatskoj u sastavu Splitsko-dalmatinske županije. Središte je Sinjske i Cetinske krajine. Pri popisu 2021. godine upravno područje grada imalo je , a sam grad stanovnika.
Sinj je u Hrvatskoj i šire poznat po Sinjskoj alki, viteškoj igri koja se u Sinju održava od početka 18. stoljeća u znak pobjede nad osmanlijskim osvajačima, i svetištu Gospe Sinjske. Urbano središte Sinja zaštićeno je kulturno dobro.
Zemljopis Položaj Leži na sjeverozapadnom rubu Sinjskoga polja. Nalazi se na 320 m nadmorske visine. Rijeka Cetina obilazi ga s istočne i sjeverne strane. 15 km sjeverno od Sinja nalazi se planina Dinara (1831 m). Kamešnica se nalazi 10 km sjeveroistočno, preko Cetine. Svilaja se nalazi 8 km zapadno, preko brda Plišivice (986 m). Na jugozapadu se nalazi brdo Visoka (890 m). Dalje prema jugu, od Jadrana ga razdvaja planina Mosor (1339 m).
Klima Sinj ima submediteransku klimu, s ukupnom godišnjom količinom padalina od oko 1300 mm. Zime su vlažne i svježe, posebno jutra, tada se temperatura zna spustiti i ispod –10 °C. Ljeta su vruća i suha, a temperatura zna biti i iznad +40 °C. Dijelom i zbog toga što se nalazi u kotlini, Sinj je zimi jedan od hladnijih, ljeti jedan od najtoplijih dalmatinskih gradova.
Povijest
Prapovijest Nekoliko nalaza kamenog oružja i oruđa svjedoči o naseljenosti područja oko Sinja još u mezolitiku. Tragovi kasnijih naseobina iz neolitika nalaze se u brojnim pećinama, zemunicama i sojenicama. Oko 1000 godina pr. n. e. prostor naseljava ilirsko pleme Delmati. Oni se šire prostorom između Krke i Cetine, gdje se sukobljavaju s Rimljanima u razdoblju ratova od 156. god. pr. n. e. do 9. god. n.e. koje završava potpunim porazom Delmata pod vodstvom Batona.
Antika U antičko su doba su u blizini Sinja bila dva važna lokaliteta: rimski grad Colonia Claudia Aequum kod sadašnjeg sela Čitluka i Tilurium, gdje je sada Gardun kod Trilja.
Aequum je vjerojatno osnovao car August kao oppidum civium Romanorum. Među raznim spomenicima tu su otkriveni glasoviti kip Hekate (Dijane) i Heraklova glava, koji se čuvaju u arheološkoj zbirci franjevačkoga samostana. Zanimljivo je da se u tome gradu rodio rimski vojskovođa Sekst Minucije Faustin (Sekst Julije Sever), koji je ugušio ustanak Židova i 135. godine razorio Jeruzalem.
U razdoblju mira (Pax Romana) Rimljani područjem grade ceste i na ilirskim temeljima utvrđuju Osinium (Sinj), a na najjužnijem rubu Sinjskoga polja Tilurium, podižu most na Cetini (Pons Tilurii) i brojne ville rustice. Tilurij je neko vrijeme bio sjedište rimske VII. legije, a potom pomoćnih postrojba.
Od pada Zapadnog Rimskog Carstva 476. područjem vlada Bizant. Na istaknutom mjestu današnjega grada stoji utvrda Asinio.
Doseljavanje Hrvata Nije poznato kad su se Hrvati točno doselili u Cetinsku krajinu, ali bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet iz 10. stoljeća u poznatome djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom) među hrvatskim upravnim jedinicama navodi i Cetinsku županiju, u srednjem toku rijeke Cetine na prostoru današnjeg Sinjskog polja, sa sjedištem u gradu Cetini na mjestu današnjeg Sinja. Od polovice 14. stoljeća grad Cetina sve se češće naziva po mjesnoj utvrdi Sinj (Vsinj).
Izumrćem dinastije Trpimirovića zemlja se 1102. udružuje s Ugarskom pod Arpadovićima. Cetinom od početka 13. stoljeća kada 1210. kneza Domalda Cetinskog kralj Andrija II. nagrađuje cetinskom županijom gotovo samostalno vlada obitelj Domald. Od konca 13. stoljeća Sinj je u rukama moćnih bribirskih knezova Šubića, dok sredinom 14. stoljeća potpada pod vlast Nelipića. Toponim Sinj u pisanim je izvorima jasno zabilježen u ispravi iz 1345. kojom kralj Ludovik I. Anžuvinac velikašu Ivanu Nelipčiću daje pravo na »castrum Zyn«, dok se u povelji iz 1341. castrum navodi kao »Fsini« ili »Frini«.
Kada je Ivaniš Nelipčić umro bez muških potomaka 1434. godine Sinjem vladaju velikaške obitelji poput Frankapana i Talovaca, a unatoč nastojanjima nije pao pod grofove Celjske. Od propasti Bosanskog Kraljevstva 1460-ih Sinj sve češće napadaju Osmanlije, a brane ga banovi Pavao Špirančić i Ivan Thuz, herceg Ivaniš Korvin i poljički knez Žarko Dražojević. Slijedi nesloga, sukobi, a Sinjem na kraju zavladaju Turci.
Osmanska vlast Županija Cetina postupno je osvojena za osmanskih prodora od 1483. do 1524. godine, s čime prestaje postojati.mini|upright=1.3|Utvrda Stari grad na brijegu iznad sadašnjeg Sinja Godine 1513., kako se čini, Sinj konačno osvajaju Turci. S vremenom je izgubio nekadašnju važnost te se pretvorio u gradić na putu koji je iz Bosne vodio na more. Hrvatsko je stanovništvo dijelom izbjeglo, dio je ostao, a djelić se islamizirao. Tvrđava i podgrađe imaju stotinjak kuća i tisućinjak stanovnika.
Povratkom vlasti Mletačke Republike 1648. godine na Klis, Sinj zadobiva staru važnost jer stječe ulogu posljednje turske predstraže prema mletačkim posjedima. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja oslobađanja od turske vlasti, napokon 25. rujna 1686. novi providur Girolamo Cornaro s oko 7000 boraca zauzima sinjsku tvrđavu.
Krajem 17. stoljeća područje s nazivom Cetinska krajina postaje dijelom mletačke vojne granice, što je ime koje se zadržalo do danas.
Mletačka vlast i bitka pod Sinjem
Zbog loših uvjeta i stalnog turskog zuluma za vrijeme njihove vlasti osulo se domicilno stanovništvo pa mletačke vlasti nastoje primamiti stanovništvo iz zapadne Bosne, što im i uspijeva. Najmasovnija je bila seoba 1687. godine pod vodstvom franjevaca iz samostana Rame. U kolovozu 1715. godine Turci pokušavaju ponovno zavladati Sinjem te ga drže pod dugotrajnom opsadom. O događajima iz tog vremena postoji svjedočanstvo u pisanom obliku na talijanskom jeziku, tzv. »Dnevnik opsade Sinja«. Prema njemu, tog kolovoza 1715. godine puk Sinja i Cetinske krajine ispisao je najslavnije stranice svoje povijesti. Nakon teške opsade, u noći između 14. i 15. kolovoza, Turci su odustali te su bijegom u Livno potražili sigurnost. Za sobom su, ponegdje se tvrdi, ostavili oko poginulih i golem ratni plijen. U turskoj historiografiji opsada se Sinja ne spominje, a suvremeni istraživači odlazak Turaka pripisuju slomu logistike, manjku hrane i izbijanju dizenterije, navodeći i da je glavninu obrambenih snaga činila plaćenička mletačka vojska, a ne mjesno stanovništvo. upright=1.3|mini|Pogled na Sinj za vrijeme Sinjske alke Od samog su početka puk Sinja i njegovi branitelji tu pobjedu pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske, čija je slika sve vrijeme opsade bila u tvrđavi, kamo je bila prenesena iz franjevačkog samostana podno grada da je Turci ne oskvrnu. U zahvalu na pomoći providur je Balbi s časnicima odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Mletke da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezao je u dva reda riječi :In perpetuum coronata triumphat-Anno MDCCXV (Zauvijek okrunjena slavi slavlje - godine 1715.). U čast veličanstvene pobjede nad Turcima, Sinjani svake godine tradicionalno održavaju viteški turnir, poznat u cijelom svijetu kao Sinjska alka.
Požarevačkim mirom iz 1718. godine cijela se Cetinska krajina s Podinarjem našla kao cjelina i konačno raskrstila s Turcima. Od tada pa sve do 1797. godine, tj. do propasti Mletačke Republike, ostaje pod mletačkom upravom. Razdoblje mletačke vlasti smatra se periodom besperspektivnosti, iako se zahvaljujući pojačanom prometu i trgovini s Bosnom grad počeo polako gospodarski razvijati. Iz stare i za život neprikladne tvrđave naselje se premješta na ravnicu ispod Kamička do Žankove glavice. Tu se grade crkva, samostan i prve stambene trgovačke kuće.
Austrija i Napoleon Sporazumom Napoleona i Austrije 17. listopada 1797. godine preko noći je ukinuta Mletačka Republika i njezini posjedi. Napoleon je prepustio mletačke posjede Austriji i već u srpnju iste godine stižu prve austrijske trupe u Cetinsku krajinu. Time je počela prva austrijska okupacija Dalmacije, koja će potrajati osam godina. Iznesene narodne zahtjeve da se Dalmacija združi s Hrvatskom, austrijski dvor nije htio uvažiti. Slijedom austrijske politike, godine 1798. uvedena je prva javna osnovna škola u Sinju.
Porazom u bitki kod Austerlitza 1805. godine, Austrija je prisiljena predati Napoleonu sve bivše mletačke posjede, pa tako i Cetinska krajina na samom početku 1806. dobiva novog gospodara. Započelo je burno i značajno razdoblje francuske vladavine koje će potrajati sedam godina. Godine 1811. francuzi uspostavljaju Općinu Sinj. Francuska uprava gdje god može ukida davanja državnih potpora te tako ukida i potporu Sinjskoj alci. Poslije Napoleonova poraza u Rusiji i kod Leipziga 1813. godine, austrijska vojska ponovo zauzima Dalmaciju pa tako i Sinj, koji postaje njezino vojno uporište. Ta će vladavina potrajati do 1918. godine. Da upozna novostečene posjede, austrijski car Franjo II. upriličuje 1818. godine svoj put po Dalmaciji. Tom prigodom posjećuje i Sinj. Sinjani koristeći prigodu održavaju Alku, koja se toliko svidjela Franji II. da joj je odredio stalnu godišnju pomoć.
Unatoč germanizaciji, austrijskim birokratima i autonomaštvu Sinj je za Austrije jako uznapredovao. Godine 1854. u Sinju je otvorena prva javna gimnazija u Dalmaciji s hrvatskim kao nastavnim jezikom. Utemeljila ju je splitska Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja. Franjevačka gimnazija je dobila ime Javno više hervatsko gimnazije u Sinju pod upravom oo. franjevaca Presvetog Otkupitelja. Danas ta gimnazija održava nastavu za klasični i jezični gimnazijski smjer. Zbog povoljnog strateškog položaja Sinj postaje značajno vojno središte u Dalmaciji. Mostovi preko Cetine izgrađeni su od 1849. do 1851. godine. Kotarskim središtem Sinj je proglašen 1868. Godine 1878. postavljena je kanalizacija, a do kraja stoljeća grad grad dobiva sadašnji urbanistički oblik. Godine 1891. otvorena je režija duhana. S gospodarskim jačanjem grada, koje se zasniva na trgovini s bližom i daljom okolicom, grad se nakon dugih priprema povezuje željeznicom sa Splitom. Godine 1898. grad pogađa veliki potres, koji nanosi značajnu štetu. Godine 1905. imućniji Sinjani osnovali su demokratski nastrojen Hrvatski sokol, sa sekcijom za limenu glazbu. Godine 1912. grad dobiva vodovod s pitkom vodom s izvora Kosinac. Prvi svjetski rat počinje 1914. i uzima znatne žrtve u Cetinskoj krajini.
Sinj u Kraljevini SHS mini|upright=1.3|Pogled na crkvu, franjevački samostan i Stari grad, oko 1934. Porazom Austrije u ratu stvara se nova državna zajednica 1918. godine, Kraljevina SHS. Nova država pod prevlašću dinastije Karađorđevića nije ni izdaleka ispunila narodna očekivanja. Kada je 1928. godine izvršen atentat na Stjepana Radića u Narodnoj skupštini u Beogradu, u Sinju je odgođeno trčanje Alke. Alkari su s momcima pošli na sprovod ubijenoga predsjednika HSS-a u Zagreb. U razdoblju između dva rata u samoj varoši Sinju razvija se vrlo živ i bogat kulturni život. Osnivaju se dvije amaterske kazališne skupine, pjevački zborovi s većim brojem članova, postoje dvije limene glazbe koje su se natjecale pa bi Sokolska glazba svirala s demokratske, a Kongregacijska s fratarske strane sinjske pijace, te filharmonijski orkestar; kroz klasičnu i realnu gimnaziju (od 1921.) odgaja se velik broj domaćih intelektualaca. Tih je godina elektrificirano središte grada. Zbog ljubavi za konjički sport i radi poticanja razvoja konjogojstva u Cetinskoj se krajini organiziraju svake godine konjičke utrke. Aerodrom u Sinjskom polju od 1931. do izgradnje onoga u Kaštelima služi i kao splitska zračna luka, s jedinom linijom Sinj – Sušak – Zagreb.
Drugi svjetski rat upright=1.3|minijatura| Pokret talijanske biciklističke kolone prema Sinju 1941.|alt=
Veći dio Drugoga svjetskog rata grad Sinj i obližnja naselja su proveli pod vlašću vojnih snaga Nezavisne Države Hrvatske, što ustaša i domobrana, što talijanske i njemačke vojske. To je za posljedicu imalo širenje ideje o NOB-u, a onda i čestim odmazdama režima NDH prema stanovništvu grada i okolice.