Queen je britanski rock sastav nastao 1970. godine raspadom grupe "Smile" koju su činili dvoje originalnih članova Queena, Brian May i Roger Taylor. Nakon odlaska pjevača Tima Staffella, mjesto popunjava Freddie Mercury, a nakon nekoliko neuspješnih basista, 1971. priključuje im se basist John Deacon. Prvi album Queen izdan je 1973., a drugi Queen II godinu dana poslije i sadržavao je singl "Seven Seas of Rhye" koji je postao njihov prvi hit, te im otvorio put. Krajem iste 1974. godine izdaju treći album Sheer Heart Attack koji je donio potpuni komercijalni i artistički proboj te afirmaciju sastava, a singl "Bohemian Rhapsody" s četvrtog albuma A Night at the Opera postaje njihov najveći hit i zaštitni znak, kao i sam album koji isto postiže veliki uspjeh. Nakon toga sastav ulazi u svoje uspješno razdoblje koje je trajalo u drugoj polovini sedamdesetih i tijekom osamdesetih sve do smrti pjevača Freddie Mercuryja 1991. godine. Sastav je poznat po svojim glazbeno raznovrsnim aranžmanima, vokalnim harmonijama i jedinstvenom sudjelovanju publike na nastupima uživo.
Queen su izdali petnaest studijskih albuma, pet koncertnih albuma, te brojne kompilacijske albume. Prodali su preko 300 milijuna primjeraka u cijelom svijetu, uključujući više od 35.5 milijuna samo u SAD-u. Njihova prva Greatest Hits kompilacija iz 1981. godine je britanski najprodavaniji album svih vremena. Pjesme "We Will Rock You" i "We Are the Champions" iz 1977. postale su stadionske himne i još uvijek se izvode na gotovo svim sportskim događajima širom svijeta. Queen se smatraju jednim od najvećih, najuspješnijih i najutjecajnih britanskih i svjetskih rock sastava. Njihov nastup na Live Aid humanitarnom koncertu u Londonu iz 1985. godine se obično navodi kao najbolja koncertna izvedba ikad, dok se "Bohemian Rhapsody" smatra jednom od najboljih rock pjesama u povijesti. 2001. godine sastav je uveden u Rock And Roll kuću slavnih.
Nakon Mercuryjeve smrti 1991. i Deaconovog povlačenja s glazbene scene 1997., May i Taylor surađuju s Paulom Rodgersom pod imenom Queen + Paul Rodgers. 2005. snimaju koncertni album Return of the Champions, a u studenom 2006. započinju snimanje studijskog albuma The Cosmos Rocks kojeg su objavili 15. rujna 2008. godine.
Povijest Rane godine (1968. – 1973.)
1968. godine gitarist Brian May, student londonskog Imperial College-a i basist Tim Staffel odlučuju osnovati rock sastav. May preko oglasa na fakultetu traži bubnjara koji svira u stilu Ginger Bakera iz grupe Cream i Mitch Mitchella iz The Jimi Hendrix Experience, te nakon audicije Roger Taylor, mladi student stomatologije postaje članom sastava nazvanog "Smile". Stvarali su uglavnom pod utjecajem Jimi Hendrixa, Pink Floyda, Yesa te Genesisa, kombinirajući hard rock i progresivni rock kasnih šezdesetih. 1969. godine imali su prvo studijsko snimanje u londonskom Trident studiju gdje su snimili neke od svojih pjesmama i prvi singl. Staffel je pohađao Ealling Art College s Farrokhom Bulsarom, kasnije poznatim pod imenom Freddie Mercury, te ga je upoznao sa sastavom. Kada je Staffel 1970. napustio "Smile" da bi se pridružio sastavu "Humpy Bong", sastav je prestao postojati. Bulsara nagovara Maya i Taylora da nastave, te postaje pjevač sastava čije je ime promijenjeno u Queen. Novi pjevač je donio sa sobom novi imidž i nove glazbene utjecaje, te je osmislio logo i vizualnu prezentaciju grupe. Sastav je nastupao po raznim klubovima u Londonu i okolici, izvodeći svoju vrstu hard rock glazbe s elementima tada dominantnih glazbenih pravaca poput progresivnog i glam rocka, te su brzo počeli dobivati svoje prve sljedbenike i poklonike kojih je bilo sve više. U početku je sastav imao mnogo basista koji se nisu uklopili, ali 1971. godine uzimaju John Deacona i započinju rad na svom prvom albumu.
1973. godine nakon mnogo odgađanja, sastav izdaje svoj prvi album nazvan Queen. Album je bio dobro prihvaćen od strane kritičara, no nije se dobro prodavao, kao ni njegov singl "Keep Yourself Alive" koji se nije uspio plasirati na top liste. Prvijenac je predstavio njihovu maštovitu smjesu hard rock, te progresivnih i glam pristupa pod utjecajem heavy metala i progresivnog rocka tog vremena. Smatra se jednim od najboljih i najpodcjenjenijih debitantskih albuma hard rock žanra, te utjecajnim albumom heavy metala.
Drugi album Queen II izdan je 1974. i dostigao je peto mjesto na britanskim top ljestvicama albuma, dok je njegov singl "Seven Seas of Rhye" dospio na broj 10 u Velikoj Britaniji i postao prvi hit sastava. Album je njihovo najžešće i najmračnije ostvarenje koje sadrži mnogo dugih i kompleksnih instrumentalnih pasaža, a tekstovi su uglavnom fantastičnog karaktera. U ovom periodu Queen su imali turneju po Britaniji i SAD-u na kojoj su svirali kao predgrupa sastavu Mott the Hoople gdje su zamijećeni po svojim žestokim i energičnim nastupima, te ekstravagantnim kostimima. Album je omiljeno izdanje obožavateljima sastava i prvi je u nizu od njihova tri albuma koji se navode u knjizi "1001 album koji morate čuti prije smrti".
Vrijeme probijanja (1974. – 1976.)
Rad na trećem albumu Sheer Heart Attack započet je bez Maya zbog njegovih zdravstvenih problema, koji je svoje gitarističke dionice snimio naknadno, te je bio snimljen i izdan krajem 1974. godine. Postao je broj dva u Velikoj Britaniji, dobro se prodavao u cijeloj Europi, a u SAD-u je dostigao platinastu nakladu. Sastav je tada prvi put doživio komercijalni uspjeh i visoku poziciju na top listama s obje strane Atlantika. Njegov prvi singl "Killer Queen" je postao prvi svjetski hit sastava, dospjevši do broja 2 u Britaniji i broja 12 u SAD-u, dok je drugi singl s albuma "Now I'm Here" bio broj 11 na britanskoj listi singlova. Na albumu su eksperimentirali s raznim glazbenim stilovima i od tada Queen donekle napušta progresivna nastojanja svojih prvih dvaju albuma te se više okreću prema pjesmama jednostavnije, te ujedno prihvatljivije forme i strukture. Sheer Heart Attack se smatra prvim "klasičnim" albumom Queena na kojemu su razvili svoj prepoznatljivi stil i jednim od njihovih najboljih izdanja. I ovaj album se navodi u knjizi "1001 album koji morate čuti prije smrti".
1975. godine sastav je otišao na svoju prvu svjetsku turneju koja je započela u SAD-u. Nakon dva mjeseca provedena u Americi i dva u Europi, uputili su se u Japan gdje su doživjeli ogroman uspjeh i gdje ih je dočekalo na tisuće euforičnih obožavatelja s transparentima dobrodošlice. May je poslije izjavio:"Teško nam je bilo sve to shvatiti. Kao da smo došli u neki drugi svijet". Queen će se ubrzo naviknuti na taj drugi svijet. Međutim, sastav je unatoč svim tim uspjesima bio u financijskim teškoćama zbog svog ugovora s Tridentom, koji su uspješno raskinuli i promijenili menadžment. Ubrzo nakon toga izlazi epski singl "Bohemian Rhapsody" i četvrti album A Night at the Opera. "Bohemian Rhapsody", koja je u početku izazvala podijeljene kritike, postiže ogroman uspjeh i provodi punih devet tjedana na vrhu britanske top liste singlova, rušeći sve prethodne rekorde. Za pjesmu je snimljen i promotivni film koji je postao prvi spot u povijesti popularne glazbe što je također doprinijelo njenom velikom uspjehu. Album također postaje britanski broj jedan, dospijeva na četvrto mjesto u SAD-u, gdje postiže trostruku platinastu nakladu. Poput prethodnika album sadržava različite glazbene stilove i eksperimentiranje sa zvučnom slikom i produkcijom. Ambiciozno izdanje nazvano po popularnom filmu braće Marx A Night At The Opera predstavlja vrhunac u diskografiji Queena i njihovo je najbolje studijsko ostvarenje. Album je redovito uključen u razne izbore najboljih ostvarenja rock glazbe i predstavlja remek-djelo hard rocka. Poput prethodna dva albuma i ovaj je uključen u knjigu "1001 album koji morate čuti prije smrti" kao treći i zadnji album Queena. Osim "Bohemian Rhapsody" sastavu su veliki uspjeh donijele i pjesme "You're My Best Friend", koja je izdana kao drugi singl s albuma i "Love of My Life" koja je postala koncertni favorit. Svjetska turneja albuma je trajala gotovo punih 5 mjeseci, od studenog 1975. do travnja 1976. godine, a kulminirala je slavnim koncertom u londonskom Hyde Parku pred 150 000 obožavatelja. Bila je to prekretnica u karijeri sastava i njihov definitivni ulazak u prvu ligu.
Daljnji uspjeh (1976. – 1979.)
Nakon toga krajem godine sastav objavljuje svoj peti album A Day at the Races, koji je također dobio ime po još jednom filmu braće Marx. Pokazalo se da je teško ponovno dostići kreativnu razinu kvalitete prethodnika i standarde koji su si sami postavili, pa album nije doživio uspjeh kod kritike ali jest kod publike: bio je to njihov drugi britanski broj jedan album i donio je još jedan megahit "Somebody to Love" koji je dospio do drugog mjesta britanske ljestvice singlova. I ovaj album je postigao platinastu nakladu u SAD-u. Queen započinju novu tromjesečnu turneju, najprije u SAD-u i Kanadi sa sastavom Thin Lizzy kao predgrupom, a zatim i jednomjesečnu u Europi. Vrhunac turneje su bili koncerti u prestižnoj londonskoj dvorani Earls Court, kao službeni dio ceremonijala obljetnice kraljice Elizabete. Nedugo zatim, javlja se punk pokret i mnogi glazbeni kritičari su govorili i smatrali da je sastavima poput Queena došao kraj. Međutim, grupa će tek u narednim godinama koje su uslijedile doseći svoj komercijalni vrhunac.
1977. godine bubnjar Roger Taylor je objavio singl I Wanna Testify, koji se nije uspio probiti na top liste. Novi album News of the World izlazi krajem godine i opet postiže veliki uspjeh, te postaje najuspješniji album sastava u SAD-u dotada gdje dostiže četverostruku platinastu nakladu. Singlovi "We Will Rock You" i "We Are the Champions" postaju njihovi najveći hitovi dospjevši do broja 2 u Britaniji i broja 4 u SAD-u. Pjesme su postale bezvremenske stadionske rock himne koje se slušaju na mnogim sportskim događajima. Prvu je napisao Brian May, a drugu Freddie Mercury. May je opisao album "kao povratak korijenima i baznom zvuku" i na njemu se sastav potpuno odmaknuo od svog progresivnog zvuka u korist jednostavnijeg rock izričaja. Album se smatra "klasičnim" izdanjem Queena i hard rocka kasnih sedamdesetih, te jednim od njihovih najboljih ostvarenja. Također album se drži kao esencijalni gitaristički album Brian Maya.
1978. godine izdaju album Jazz (britanski broj 2) koji je nastavio trend prethodnika s nešto novih glazbenih pravaca, koji je doživio podijeljene kritike. Donio je još žešći zvuk od prethodnika ali je ujedno bio i njihov prvi album koji je sadržavao pop pjesme. Uspješnice s albuma su bili "Fat Bottomed Girls", "Bicycle Race" i "Don't Stop Me Now". Kontroverzna promocija prva dva singla i spot za "Bicycle Race" uznemirili su brojne duhove, jer je video uradak prikazivao gole žene kako voze biciklističku utrku na Wimbledon stadionu. Zbog brojnih pritužbi, spot je zabranjen a slika za singl je kasnije cenzurirana. Kontroverza se nije smirila jer je sastav na turneji za promociju albuma koja je uslijedila za vrijeme izvođenja pjesme "Bicycle Race" redovito bio praćen na pozornici s golim manekenkama kako voze bicikle. Zbog naporne turneje, sastav si je također znao dati oduška razuzdanim zabavama, o kojima se naširoko i naveliko pisalo diljem svijeta, čime su stekli reputaciju raskalašenih i razuzdanih rock zvijezda.