Praslavenski jezik je naziv za hipotetski jezik za koji se smatra da je prajezik, tj. preteča svih današnjih slavenskih jezika.
Praslavenskim jezikom vjerojatno se govorilo prije sedmog stoljeća. Pisanih tragova nema i sve što se danas zna o tome jeziku rezultat je poredbene analize slavenskih i indoeuropskih jezika.
Razvoj Od indoeuropskih jezika najsrodniji su mu baltički jezici s kojima je moguće rekonstruirati raniji zajednički prajezik koji se naziva baltoslavenskim jezikom. Govornici praslavenskoga jezika, (Veneti, Slaveni i Anti – kako ih naziva povjesničar Jordan), potekli su iz različitih dijelova Istočne Europe sjeverno od Karpata i Dunava te područja rijeke Visle, a među njima je bilo i onih s germanskim, iranskim, skitskim ili sarmatskim porijeklom.
Na prijelazu iz VI. u VII. stoljeće Slaveni se pokreću i ekspandiraju, a samim tim i praslavenski jezik. U pokretanju slavenskih plemena i njihova jezika najvažniju ulogu imali su Avari, turkijski narod koji je u to doba uspostavio svoju državu u Panoniji. Vjerojatno je da su dijalektalne razlike unutar praslavenskoga u doba ekspanzije bile još razmjerno malene, ali već u VII. i VIII. st. iz praslavenskoga su se počeli razvijati posebni slavenski jezici. U IX. st. zapisan je prvi književni oblik slavenskog jezika: starocrkvenoslavenski (ili staroslavenski), južnoslavenski književni jezik na koji su sv. Ćiril i Metod preveli dijelove Biblije. Starocrkvenoslavenski, to jest staroslavenski bitno je razlikovati od praslavenskoga koji nema vlastitih sačuvanih tekstova.
Vidi Prva palatalizacija Druga palatalizacija Zakon ruki Havlíkov zakon Praslavenski naglasni tipovi Neoakut Ivšićev zakon Metateza likvida Zakon otvorenih slogova Monoftongizacija diftonga Staroslavenski jezik
Izvori
Literatura
Kategorija:Slavenski jezici