Vranski priorat (lat. Prioratus Auranae, mađarski Vránai perjelség) je bilo područje pod upravom vitezova templara i ivanovaca na području Hrvatske i Ugarske.
Osnovni podatci Središte im se je nalazilo u Vrani, a uživali su posebnu naklonost ugarskih kraljeva Emerika i Andrije II., koji su im poklonili goleme posjede. Osim Vrane, u Primorju su držali Senj (do 1269.).
U unutrašnjosti su na početku XIII. stoljeća posjedovali vlastelinstva Božjakovinu (drugi naziv za templare - božjaci), Glogovnicu, dio Gorske županije u Pokuplju, a u istočnoj Slavoniji Lješnicu, Rasašku i Našice. U kompleks prioratskih posjeda kasnije su uključena vlastelinstva Pakrac, Trnava, Čaklovec i Bijela. Kao naknadu za izgubljeni Senj, templari su 1269. dobili Dubicu i cijelu Dubičku županiju. Nakon ukinuća templarskog reda 1312. godine sve posjede, uključujući i Vranu preuzeli su ivanovci.
Na vrhuncu moći je ovaj priorat posjedovao po Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Međimurju oko 40 vlastelinstava, samostana i gradova.Vjesnik Od utvrđenog grada do mirnog seoceta, 5. rujna 1999.
U svojoj raspravi „Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj“, Ivan Kukuljević Sakcinski pozabavio se 25. veljače 1885. s ova dva viteška reda u Hrvatskoj. To je bio uvod u niz daljnjih istraživanja templara i ivanovaca u Vranskom prioratu. O ovoj temi je pisao i Ivan Tomko Mrnavić u svom drugom djelu, „Discorso del Priorato della Wrana“, napisanom 1609., a objavljenom u redakciji Luke Jelića tek 1906. godine.
Vranski priori Petar Cornuti (1335.–1348.) Monialis (1347.–1348.) Baudon Cornuti (1349. – 1374.) Arnold (1367.) Ivan od Riparia (1374.) Raimond Bellmonte (1374.–1381.) Ivan Paližna (1379.–1383.) Dominus Petrus (1381.) Raimond Bellmonte (1384.) Ivan od Hedervara (1385.) Ranforsatus od Castellana (1385.) Gerard Cornuti (1386.) Ivan Paližna (1386./87.–1391.) Albert od Lučenca (1387.–1388.)
Izvori
Literatura Članci
Vanjske poveznice Istraživački rad HAZU-a
Kategorija:Katolički redovi i društva u Hrvatskoj