Soko 522 bio je jednomotorni, dvosjedni zrakoplov jugoslavenske proizvodnje namijenjen obuci pilota i lakim borbenim zadacima.
Razvoj Razvoj Sokola 522 započeo je zbog zamjene drvenog Utva 213 Vihora s zrakoplovom sve-metalne konstrukcije.Rendulić, (1996.), str. 43 Kako je u to vrijeme zbog američke vojne pomoći bio dostupan velik broj zvjezdastih motora Pratt & Whitney R-1340-AN-1, novi zrakoplov je izrađen kao Ikarus 213 metalne konstrukcije s Pratt & Whitney motorom.
Dizajnirao ga je tim inženjera predvođenih Šoštarićem, Marjanovićem i Čurićem u tvornici zrakoplova Ikarus u Zemunu. Nakon izrade prva dva prototipa, sva tehnička dokumentacija se prenosi u tvornicu Soko u Mostaru gdje će u konačnici biti proizvedena serija od svih 110 zrakoplova. Prvi let novog zrakoplova je obavljen 19. lipnja 1955. u VOC-u (Vazduhoplovno opitni centar) s testnim pilotm Mihajlom Grbićem za kontrolama.muzejrv.mod.gov.rs pristupljeno 29.9.2009.
Opis Soko 522 je niskokrilac, metalne konstrukcije s stajnim trapom koji se može uvlačiti. U slučaju otkazivanja glavnog sustava hidraulike, zrakoplov ima i pomoćni ručni sustav. Gorivo je smješteno u dva spremnika koji su međusobno povezani cijevima, a moguća je ugradnja i dodatnog vanjskog spremnika. Pokreće ga jedan američki motor Pratt & Whitney R-1340-AN-1 hlađen zrakom koji mu omogućuje maksimalnu brzinu od 333 km/h. Ima dvostruke kontrole s instrumentima za letenje u teškim vremenskim uvjetima. Za gađanje i bombardiranje tijekom obuke opremljen je ciljnikom MK-II-L.
Operativna uporaba minijatura|desno|300px|Soko 522 (60153) ispred muzeja zrakoplovstva u Beogradu, Srbija. Prvi serijski proizvedeni zrakoplovi uvedeni su u sastav školskih jedinica RV i PVO 23. travnja 1958. Korišteni su u Vojnoj Vazduhoplovnoj Akademiji u Zadru, te za obuku rezervnih pilota-časnika.
Proizvodnja prestaje 1961. s brojkom od 112 zrakoplova (2 prototipa + 110 serijskih). Iz operativne uporabe su povučeni do 1978. nakon čega se dodjeljuju raznim aero-klubovima. Neki zrakoplovi su prodani stranim kupcima gdje još uvijek lete, dok je na području nekadašnje SFRJ očuvano više zrakoplova no nijedan u letnom stanju. Tri se nalaze u muzeju jugoslavenskog zrakoplovstva u Beogradu i jedan (uništeni) u Čakovcu kao eksponat na otvorenom. Ostali preživjeli su razbacani diljem bivše države.
Često se pojavljivao u ratnim filmovima koje su snimile kinematografije republika i pokrajina bivše Jugoslavije gdje je redovito igrao ulogu njemačkog lovca Focke-Wulf Fw 190.Rendulić, (1996.), str. 44
Povezani članci T-6 Texan Utva 213 Vihor
Izvori
Literatura Bojan B. Dimitrijević: "Jugoslavensko ratno vazduhoplovstvo 1942. – 1992.", (2006.), ISI, "Glasnik RV i PVO", Godina XLII, Maj-Jun, 1986. br. 3. Zlatko Rendulić: "Avioni domaće konsturkcije poslije Drugog svjetskog rata", Beograd (1996.).
522 Kategorija:Zrakoplovi iz 1955.