Ravna Gora je općina u Gorskom kotaru, u Primorsko-goranskoj županiji. Smjestila se u središnjem dijelu Gorskog kotara na visoravni prosječne nadmorske visine od 775–910 metara po kojoj je navodno i dobila ime (na 825 m nadmorske visine nalazi se Crkve sv. Terezije Avilske). Cijelo je ravnogorsko polje nekoć bilo gusta šuma okružena brdima.
Općina Ravna Gora obuhvaća naselja: Kupjak, Leskova Draga, Ravna Gora, Stari Laz, Stara Sušica i Šije.
Točan datum nastanka Ravne Gore nije poznat: smatra se da je njen početak bio prije izgradnje Karolinske ceste i to najprije u Vrhu (dio Ravne Gore), a zatim na mjestu gdje se i danas nalazi. Mjesto je u početku imalo nekoliko kuća kroz koje je vodio običan put. Sjedište današnje Općine je u Ulici Ivana Gorana Kovačića 177. Dan Općine slavi se 15. listopada, a zaštitnica Općine je Sveta Terezija Avilska.
Zemljopis Ravna Gora je okružena je brežuljcima: s jedne strane Bjelolasicom, Višnjevicom i Suhim vrhom, a s druge strane Javorovom kosom i Kosicom. Površina Općine Ravna Gora iznosi 82,06 km2.
Klima: Kratka i svježa ljeta te duge i oštre zime s mnogo snijega i oborina. Najhladniji mjesec – siječanj Najtopliji mjesec – srpanj Najviše naoblake – rujan Najviše magle – studeni, prosinac Najvedriji dani u godini – kolovoz Najviše oborina – studeni, prosinac Najmanje oborina – srpanj, kolovoz Najviše snježnih padalina – siječanj, veljača
Prosječna temperatura: Siječanj: -1,2°C Srpanj: 16,8°C mini|290px|desno|Ravna Gora zimi.
Stanovništvo
Prema prvim rezultatima popisa 2011. godine na području Općine Ravna Gora živi 2.439 stanovnika.Popisane osobe, kućanstva i stambene jedinice, prvi rezultati popisa 2011.
Naselje Ukupno popisane osobe Ukupan broj stanovnika Ukupno kućanstava Ukupno stambenih jedinica Kupjak 231 225 91 141 Leskova Draga 1 10 5 11 Ravna Gora 1.729 1.721 621 808 Stara Sušica 264 264 110 154 Stari Laz 197 197 87 175 Šije 21 21 10 15 Naknadno popisani 1 1 1 1 Ukupno: Općina Ravna Gora 2.453 2.439 925 1.305
Prema popisu iz 2001., na području Općina Ravna Gora živi 2.724 stanovnika: od toga 48% muškaraca (1.306) i 52% žena (1.418). Raspodjela stanovnika po mjestimaDržavni zavod za statistiku 2001. 03.07.2011.:
Naselje Muški Ženski Ukupno Kupjak 122 148 270 Leskova Draga 6 8 14 Ravna Gora 913 956 1.869 Stara Sušica 132 160 292 Stari Laz 120 131 251 Šije 13 15 28
Populacija po dobnim skupinama: Dobna skupina 0-14 15-29 30-44 45-59 60-74 75-90 90 i više Nepoznato Ukupno Muški 171 250 265 310 233 71 5 1 1.306 Ženski 153 255 284 263 330 125 4 4 1.418 Broj stanovnika - ukupno 324 505 549 573 563 196 9 5 2.724
Prema popisu iz 2001. godine, osnovnu školu pohađa 192 učenika; od toga 84 učenika 1 - 4 razred te 108 učenika 5-8 razred. Srednju školu pohađa 117 učenika; od toga 23 gimnaziju, 32 industrijsku i obrtničku školu te 62 tehničke i srodne škole. Što se tiče dodiplomskog studija, pohađa ga 90 osoba i to 37 na stručnim studijima, a 53 na sveučilišnim studijima. Dvije osobe studiraju na poslijediplomskom magistarskom studiju i niti jedna na poslijediplomskom doktorskom studiju.
Od 2.400 stanovnika, 17 stanovnika nema završenu osnovnu školu, 39 stanovnika ima prva tri razreda osnovne škole, 600 ima osnovnoškolsko obrazovanje, dok 1.012 stanovnika ima srednjoškolsko obrazovanje. Višu stručnu spremu ima 65 stanovnika, a visoku 67. Tri stanovnika imaju magisterij, a jedan doktorat. Uprava Općinski načelnik: Anđelko Florijan
Zamjenik: Franjo Ružić
Općinsko vijeće Jasna Škorić (SDP) predsjednica Josip Poljančić (HNS) zamjenik Nataša Lakotić (HDZ) zamjenica
Ostali članovi Marijan Erjavac (SDP) Dorijan Ožanić (SDP) Ivica Janeš (HDZ) Branimir Brenc (HDZ) Dražen Vančina (PGS) Sandra Čota (PGS) Jadranka Škiljan – nezavisni Mladen Krivac - nezavisni
Povijest Razvoj Ravne Gore do 1918. godine Pretpostavlja se da je kraj u kojem se danas nalazi Ravna Gora u prošlosti jako stradao od Turaka. Postoje pisani dokumenti da su turske čete provalile u Gorski kotar u tri navrata: 1525., 1578. i 1585., no smatra se da je najteže pustošenje bilo poslije Krbavske bitke. Selo Sušica i Ravna Gora stradalo je od Turaka, a stanovnici su poubijani ili odvedeni u roblje, a dio je pobjegao preko Kupe u Sloveniju. Crkvica sv. Antuna Padovanskog u Sušici je opljačkana i spaljena, ali stari frankopanski grad, koji su Frankopani u srednjem vijeku imali u Staroj Sušici, nije zauzet.
Do 17. stoljeća su u ravnogorskom kraju živjeli Hrvati čakavci koji su bili pod frankopanskom gospoštijom. Nakon turskih provala, Ravna Gora je neko vrijeme bila pusta i nenaseljena. Početkom 17. stoljeća u Ravnu Goru su se počeli vraćati neki starosjedioci ili njihova djeca iz Slovenije i Primorja, koji su pobjegli iz Stare Sušice pred Turcima. Njihovo naseljavanje pomogli su knezovi Zrinski i time je pusti ravnogorski kraj ponovo dobio svoje stanovnike.
Oko 1632. godine, ogulinski kapetan Gašpar Frankopan doveo je u ove krajeve veliki broj Srba iz Bosne i naselio ih u Ravnoj Gori, Starom Lazu i drugim okolnim mjestima. Srbi su se stopili sa starosjediocima i prešli na katoličku vjeru. Osnutkom Vojne krajine, mjesta Ravna Gora i Sušica izuzeta su iz posjeda Zrinskih i pripojena su Vojnoj krajini. U njima je Vojna krajina imala svoje vojne karaule s malom vojničkom posadom. Vojna je vlast tada izgradila poštu, kovačnicu i kolarnicu.
Za napredak Ravne Gore, osobitu važnost imala je izgradnja Karolinske ceste koja se gradila kroz Ravnu Goru od 1726. do 1732. godine. Uz Karolinsku cestu u Ravnoj Gori, pored domaćih stanovnika (od kojih je većina došla iz Primorja i Istre), naselili su se još i Slovenci, Česi te nešto Nijemaca. Nakon njihovih naseljavanja, stvoren je poseban govor, koji ima osobine kajkavskog narječja.
Josip II., nasljednik Marije Terezije, izdao je 14. ožujka 1785. godine Ravnoj Gori grb i povelju kojom ju je ubrojio među privilegirane slobodne gradove svoje carevine.
Tom poveljom, Ravnoj Gori se dozvoljava održavanje dvaju godišnjih sajmova (15. kolovoza (Sveta Terezija) te 6. siječnja (Sveta tri kralja)) te tjedni sajam svakog utorka. Osim toga, određeno je da stanovnici Ravne Gore imaju u svom magistratu jednog suca, jednog notara i četiri prisežnika. Cilj povlastice bio je proširenje trgovine i prometa te poboljšanje životnih uvjeta stanovnika koji su imali pravo otvarati mesnice, gostionice i loviti ribu. Stanovnici su imali pravo na potrebnu količinu drva za izgradnju kuća i ogrjev iz gospoštijskih šuma, a mogli su se iskupiti tlake i daća, koje je određivao urbar.
Štit grba je zaobljeno iscrtan, plave boje i na njemu se nalaze tri šiljasta, kamenita, sivo-bijela brda. Srednje brdo je najveće, a sva tri brda se u podnožju spajaju. Pred njima je grad s tornjem i crvenim krovovima. Zgrade grada imaju prozore i puškarnice, što označava upravno područje. Pred zgradom je pojas zelene boje koja označava travu, zatim pojas oker boje koja označava Karolinsku cestu, a dno polja opet ispunjava zelena boja. Na plavom nebu, između srednjeg i lijevog brda, je u liku ljudske glave zlatno sunce, a između srednjeg i desnog brda je srebrni polumjesec u porastu - opet u liku ljudske glave. Nad grbom je kruna s pet vršaka, koji imaju u sredini svakog plave i crvene dragulje. Unutrašnjost krune je crvena. Oko grba je natpis: "Pečat povlaštenog grada Ravna Gora" (Sigill. privileg. oppidi Regii Ravna Gora).
Ustrojstvom općine, ravnogorska općina izjednačena je s ostalim općinama u Hrvatskom primorju. Nasljednici Josipa II., Leopold II. i Franjo II. potvrdili su povlastice dane Ravnoj Gori (1792. i 1822.), a Franjo II. je naredio da se povelja prevede na hrvatski jezik i da se takav prijevod kao i original trajno čuva u općini.
Od 1869. do 1874. godine u Ravnoj Gori je harala kolera. Najviše su stradala djeca i omladina.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata (1914. – 1918.) Ravnogorci su toliko osiromašili da se većina obitelji hranila samo borovnicama koje su obilno uspijevale po ravnogorskim brdima.
Ravna Gora od 1918. godine do danas Po završetku Prvog svjetskog rata Ravna Gora je i nadalje imala općinu, a u samom mjestu bila je četverogodišnja osnovna škola, šumarija, pošta i župni ured.
Nakon ukidanja Vidovdanskog ustava i osnivanja Banovina 1929. mjesto Ravna Gora pripalo je Savskoj banovini. To je bilo vrijeme teške gospodarske krize, nezaposlenosti i emigracije. Mjestom se širi komunistička štampa i stvara se veliko nezadovoljstvo protiv diktatorskih režima.
U listopadu 1941., u Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru, narod se okuplja u redove Narodnooslobodilačke vojske koja vrši diverzantske akcije u Primorju i Gorskom kotaru. Osnovana su dva bataljuna. U II. bataljunu "Matija Gubec", pod zapovjedništvom Nikole Cara, bili su većinom Gorani i Primorci. Bataljun "Matija Gubec" uz pomoć ostalih partizanskih vojnih jedinica oslobađa mjesta s većom neprijateljskom vojnom posadom.
Talijanska vojska, koja je nakon kapitulacije Jugoslavije ušla u Ravnu Goru i Mrkopalj i preuzela okupaciju Ravne Gore, napustila je mjesto 15. ožujka 1942., a već 21. ožujka napušta mjesto i oružnička posada. Pripadnici II. bataljuna "Matije Gupca" ulaze u Ravnu Goru 22. ožujka. Tom prilikom, 29. ožujka 1942. godine, štab Primorsko – goranskog odreda izdaje proglas narodu Ravne Gore i Mrkoplja u kojem se tumače ciljevi narodnooslobodilačke borbe i osporavaju kletve koje su se iznosile od strane narodnih neprijatelja partizana.
15. travnja 1942. godine talijanska vojska ponovo ulazi u mjesto i ostaje sve do 15. listopada, kada ju smjenjuje ustaška posada, koja ostaje u Ravnoj Gori do 17. prosinca kada Gubčev bataljun osvaja mjesto. Nakon toga, Ravna Gora ostaje trajno pod nadzorom narodnooslobodilačke vojske.
Početkom 1946., molbama stanovnika Ravne Gore, Starog Laza i Stare Sušice, bivša općina Ravna Gora izdvojena je iz kotara Vrbovsko i ulazi u sastav kotara Delnice. Od 1947., Ravna Gora ostaje neko vrijeme pod kotarom Delnice, općina se premješta u Skrad (1955. – 1961.), dok konačno 1963. godine nije pripala pod kotar Rijeku u okviru komune Delnice. U Ravnoj Gori djelovao je Mjesni narodni odbor, dok je općina od 1961. godine u Delnicama.
14. rujna 1993. godine Ravna Gora postaje samostalna općina.
Značajna događanja tijekom godina 1786. – otvara se škola u Ravnoj Gori 1830. – osnovana ravnogorska limena glazba 1894. – osnovana Zemljišna zajednica 1920. – sagrađen novi vodovod koji je zamijenio stari drveni vodovod (od 1986. do 1992. u cijelosti se rješava vodoopskrba Ravne Gore) 1888. – osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo u Ravnoj Gori 1918. – osnovan ravnogorski pjevački zbor 1920. – započinje izgradnja tvornice za preradu drva 1922. – uvedena je električna energija 1928. – izgrađen nogostup 1928. – Ravna Gora organizira prvi put vlastitu autobusnu vezu s Delnicama, Skradom i Vrbovskim 1930-ih – počeci turizma u Ravnoj Gori 1933. – osnovano Hrvatsko planinarsko društvo sa skijaškom sekcijom 1938. – uveden je telefonski promet u poštu Ravna Gora 1939. – pokrenut je rad "Hrvatske čitaonice" u Ravnoj Gori 1947. – započinje gradnja Doma kulture koji je dovršen 1949., a obnovljen 1989. 1952. – započinje gradnja zgrade šumarije, koja je izgorjela tijekom 2. svjetskog rata, i zgrade za Mjesni odbor koje su dovršene 1953. 1955. – započinje izgradnja zdravstvene stanice koja je s radom započela 1956. godine 1970. – 1973. – poslije katastrofalnoga požara u kojem su izgorjeli svi dotadašnji kapaciteti Drvno-industrijskog kombinata Ravna Gora, sagrađena je nova tvornica namještaja 1975. – adaptirana je zgrada Ferijalnog doma za potrebe osnovne škole u Ravnoj Gori 1986. – započinju djelovati nova suvremena ambulanta i ljekarna 1993. – Ravna Gora je postala samostalna općina, pod koju spadaju još i naselja: Šije, Leskova Draga, Kupjak, Stara Sušica i Stari Laz
Grb i zastava