Vir je naselje i općina na istoimenom otoku smještenom u sjeverozapadnom dijelu Dalmacije. Nalazi se u Zadarskoj županiji, sjeverozapadno od grada Nina.

Zemljopis Općina Vir i istoimeni otok smješteni su na krajnjem sjeverozapadu Zadarske županije. Okružena je Virskim morem i Povljanskim kanalom te brojnim manjim zaljevima. S kopnom je povezana mostom. Od Zadra je udaljena 26 km, dok je najbliži grad Nin udaljen 15 km. desno|mini|250px|Kuće na Viru

Općinu Vir čini jedno naselje: Vir. Sa sjevera ga okružuje općina Povljana od koje je dijeli Povljanski kanal, na jugoistoku je općina Privlaka istoimenog središta s kojom je povezan mostom preko Privlačkog gaza lučnim mostom iz 1976. godine. Vir obuhvaća površinu od 22,38 km2, dužinu 10,12 km i najveću širinu 4,25 km. Obalna linija iznosi 31,43 km.

Stanovništvo

Prema popisu iz 2011. godine Općina ima 3032 stanovnika, te je prosječna gustoća naseljenosti otoka/općine 71 stan/km2.Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, popis 2011. Većinsko stanovništvo čine Hrvati (91,83 %).

Etnički sastav

Hrvati – 2755 (91,83 %) Bošnjaci – 69 (2,30 %) Srbi – 33 (1,10 %) Albanci – 15 (0,50 %) Ostali – 128 (4,27 %)

Osim samoga centra Vira, na otoku se nalaze zaseoci: Lozice, Torovi i Kozjak. Povijesno gledajući, Vir je bio naseljen od najstarijih vremena. Najnovija otkrića datiraju još od vremena kamenog doba. Stanovništvo se više puta izmjenjivalo, pa su tako najstarija nalazišta pronađena kod punte Rastavca. Vir je prema dostupnim dokazima bio naseljavan četiri puta. Prva dva puta su bila u pretpovijesnom razdoblju, dok je treće naseljavanje bilo u vrijeme dolaska Hrvata na ove prostore. Tadašnji Hrvati su najvjerojatnije naselili otok oko 1570. godine pod navalom Turaka. Četvrto naseljavanje započinje početkom 17. stoljeća kada Vir naseljavaju današnji stanovnici.

Tablični prikaz kretanja broja stanovnika na ViruBašić, Ivo, Vir, Povijest mog otoka, 1. izd., Zadarska tiskara d.d., Zadar, 2001., str. 172. Godina Broj stanovnika 1900. 604 1904. 660 1910. 661 1928. 906 1931. 854 1939. 1100 1948. 1072 1953. 1121 1961. 1069 1971. 959 1981. 866 1991. 860 2001. 1608. 2011. 3032

Uprava Glavnu izvršnu vlast u općini ima općinsko vijeće na čelu s načelnikom. Lokalnu vlast do Drugog svjetskog rata na otoku Viru obnašali su Glavar sela tzv. Capo-Villa, Čauš (zadužen za raspodjelu posla) te Arambaša (pomoćnik čauša). Njihov zadatak je bio da organiziraju zajednički dio poslova koje je trebalo izvoditi na razini mjesta, odnosno cijelog otoka. U tijeku Drugog svjetskog rata formiran je mjesni odbor na čijem čelu je bio Šime Vučetić Matin, Maštelićov iz Torova. Tajnik je bio Ive Peruza, Markovićev. Poslije rata ostao je djelovati Mjesni odbor pod direktivom Fronte, te kasnije kao dio Ninskog kotara, pod vodstvom Ive Peruze. Od 1965. godine do 1990. godine dužnosti predsjednika mjesnih zajednica obnašali su još Ive Bašić Mara, Joso Gržeta, Jure Radović Štrakin, Joso Radović Major, Krsto Peruza, Šamov, Marijan Radović, Jakovečin, Šime Budija Ban, Šime Buškulić, Moljin, Veseljko Orlić, Svetko Begonja, Miroslav Glavan, Rudi Kapović i Davor Kapović.

Vir je u svojoj povijesti prolazio kroz različite vrste teritorijalnih ustrojstava. Administrativno je najčešće bio vezan uz Nin. Prije osamostaljivanja Republike Hrvatske Vir je administrativno bio dio Općine Zadar i imao je status mjesne zajednice. Godine 1992. Davor Kapović, predsjednik Mjesne zajednice i Rudi Kapović, tajnik Mjesne zajednice Vir, pokreću inicijativu za stvaranjem Općine Vir i njezinim administrativnim odvajanjem od grada Nina, kako je bilo predloženo u prvom predlaganju Vlade RH i prvom Saborskom čitanju.

Imenovani podnose zahtjev prema Dr. Živku Kolegi, Zdenku Matešiću, u to vrijeme istaknutim političarima u Zadru i Josi Škari saborskim zastupnikom koji u suradnji s Antom Jurjevićem, virskim zetom, jednim od vodećih hrvatskih poduzetnika početkom 1990-ih, podnosi Saboru formalni zahtjev za osnivanje Općine Vir. Donošenjem Zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, od 30. prosinca 1992. godine, određeno je i ustrojstvo Općine Vir koja obuhvaća cijeli otok Vir i otočić Školjić. Time je Vir prvi put u svojoj povijesti dobio status općine. Općina Vir je službeno utemeljena 1993. godine, a sjedište joj je u Viru.

Uspostavom Općine, Vir dobiva svoje prve načelnike: Rudi Kapović, 1993. – 1996. Miroslav Glavan, 1996. – 2001. Rudi Kapović, 2001. – 2003. Kristijan Kapović, 2003. – 2013.

Povijest

Pretpovijesno i rimsko doba

Na temelju arheoloških nalaza, prvi stanovnici otoka Vira su bili Liburni, ilirsko pleme, koje je naseljavalo ovo područje od 9. stoljeća prije nove ere. Iz toga razdoblja na Viru postoje tri lokaliteta iz željeznog doba koja su pripadala Liburnima. Gradina na brežuljku Sv. Juraj (Bandiri), Gradina u Gaju na sjevernom dijelu otoka te grobne gomile na potezu Gračić-Križice-Gajine. Iz toga vremena svjedoči i mnoštvo morskih arheoloških lokaliteta oko Vira. Najznačajniji i najstariji je pronađen kod otoka Mauna iz 3. – 4. stoljeća prije Krista s grčko-italskim amforama koje je slučajno, s morskog dna, podigao virski ribar. Drugi lokalitet je bio u Gazu gdje su otkriveni dijelovi antičke nekropole, dok je najnoviji lokalitet potopljenog antičkog borda nedavno otkriven u pješčanom mulju uvale Srpljica.

U vrijeme rimljana, Vir je bio povezan cestom s kopnom. Ta cesta (Via Communis) išla je od Vira preko Privlake do grada Nina (Aenone) tadašnjeg administrativnog središta. Ostaci tadašnje ceste su vidljivi kod rta Kulina na privlačkoj strani. Na predjelu Gaza, na privlačkoj strani pronađen je i manji kompleks rimske arhitekture, sačuvan u temeljima, koji se sastoji od lučice i gata te ostataka nekadašnje solane. Na samom Viru nisu pronađeni nikakvi ostaci rimskih naselja.Bašić, Ivo, Vir, Povijest mog otoka, 1. izd., Zadarska tiskara d.d., Zadar, 2001., str. 43.-50.

Vir u srednjem vijeku

Vir na početku srednjeg vijeka postaje usko vezan za grad Nin u kojem je stolovao kralj Petar Krešimir IV. Na području otoka Vira, do 12. – 13. stoljeća izgrađene su crkve Sv. Nikole i crkvica Sv. Jurja, na mjestu sadašnje župne crkve Sv. Jurja u centru. U 13. i 14. stoljeću izgrađene su župna i grobljanska crkva Sv. Ivana, a u predtursko doba i crkvica Sv. Martina u Smratinama. Nakon dolaska Hrvata i razdoblja prve hrvatske države datira i prvi pisani podatak o otoku Viru. Otok Vir se prvi puta spominje u darovnici kralja Petra Krešimira IV iz 1069. godine. Darovnica, poznatija pod nazivom "Mare nostrum Dalmatikum", pisanoj u Ninu, svjedoči o "darovanju otoka Mauna kojem se s istočne strane stere otok, koji se na hrvatskom jeziku zove Vir", benediktinskom samostanu Svetog Krševana u Zadru. Vir se tu ujedno i prvi put spominje kao otok, a ne poluotok kao u ranijim podacima. Od 1102. godine, na temelju "Pacta Convente" ovaj kraj pripada Hrvatsko-Ugraskom Kraljevstvu, te Nin čije je i Vir područje pripao je navedenoj dinastiji sve do vremena mletačke uprave. Venecija je imala velika nastojanja da zavlada obalom Jadrana, prvenstveno gradom Zadrom s kojim je gajila povijesno rivalstvo. Pri jednom od napada na Zadar, 1313. godine., condottiere Almacije de Limolis iz Katalonije u službi Venecije, izabrao je Vir za odmor tijekom napada. Na Vir se stacionirao s tisuću dobrih oružanika, tisuću pješaka s dugim kopljima i tisuću strijelaca te nakon osam dana krenuo s Vira na pohod u Zadar koji je i osvojio. Vir je tako bio osvojen od Venecije. 1329. godine, Nin kao i ostali dalmatinski gradovi stavljaju se pod protektorat Venecije.Bašić, Ivo, Vir, Povijest mog otoka, 1. izd., Zadarska tiskara d.d., Zadar, 2001., str. 49.

Virska Kaštelina – venecijanska utvrda Prva teorija o izgradnji Virske Kašteline, utvrde na području Kozjaka, temelji se na iskazima Lucijana Marčića, koji u svojoj knjizi kaže: "Na otoku ima nešto zemlje i paše, koju su obrađivali stanovnici Vira. Inače je bila vlasništvo Mletaka, i oni su na njemu 1347. godine podigli tvrđavu Kozjak". Početkom 16. stoljeća, na ninskom području se javljaju Turci. U jednom od mnogobrojnih pohoda na ova područja, u strahu od pada Nina u ruke Turaka, lokalno stanovništvo odlučilo je porušiti Nin kako bi spriječili mogućnost osvajanja Nina i time stvaranja jakog uporišta Turcima za daljnja osvajanja. Nakon porušenja Nina, u Veneciji se 1502. godine raspravljalo o obnavljanju Nina odnosno izgradnje nove utvrde na Viru kao alternative. S obzirom na to da se Vir isticao kao vrlo važan punkt pri obrani od Turaka, u relacijama venecijanskih kapetana u Zadru tijekom 16. stoljeća, druga teorija o izgradnji Kaštelina datira iz tog vremena. Posljednja teorija o izgradnji Virske Kašteline tvrdi kako se izgradnja obavljala za vrijeme vladanja venecijanskih generalnih providura za Dalmaciju: Francesca Molina 1623.g. i Antonia Pisania 1626.g. Tome svjedoče ugrađeni grbovi njihovih familija iznad ulaznih vrata i domaće obitelji Grisogono.

U svakom slučaju, nesporno je da je utvrda služila za obranu od uskoka i Turaka, te kao sklonište za lokalno stanovništvo. Virska Kaštelina je imala dvije kule, zidana je na tri etaže. Na sjevernoj kuli sa zapadne strane vidljiv je krilati mletački lav, simbol Venecije. U donjem dijelu nalazi se osam puškarnica, isklesanih od kamena. Iznad ulaznih vrata južne kule su ugrađena tri različita grba, isklesana u tvrdom kamenu. Grbovi su pripadali mletačkim familijama Molin, Michiel i Grisogono.Bašić, Ivo, Vir, Povijest mog otoka, 1. izd., Zadarska tiskara d.d., Zadar, 2001., str. 50.-51.

Od 16. do 19. stoljeća

U vrijeme Turskih osvajanja, Vir je istican kao važno strateško središte za grad Nin i okolicu, međutim unatoč svojoj važnosti, pored neslaganja zadarskog vojnog zapovjednika, Kapetana Zadram pod čijom je glavnom komandom stajala i ninska posada, Vir se u 16. stoljeću daje u zakup. Generalni providur Grimani dodijelio je Vir kavaljeru Vidu Matasoviću koji se obvezao plaćati mletačkoj vladi osminu godišnjih prihoda, što je iznosilo oko 1500 lira godišnje. U to vrijeme, većina mjesta u zadarskom zaleđu je bila napuštena i raseljena, tako je primjerice i na Viru 1579. godine živjelo samo 36 osoba, dok je 1603. godine bilo 130 stanovnika. Tko su bili tadašnji stanovnici Vira još je nepoznato, jer se današnje stanovništvo počelo naseljavati od kraja 16. stoljeća (Budije koji su došli iz Privlake).

Dne 16. listopada 1634. godine mletački dužd dodjeljuje otok Vir obitelji Crnica, koji su se obvezali plaćati 200 dukata godišnje. Nekoliko godina poslije, Vuk Crnica otkupljuje otok. Obitelj Crnica je bila vojnička obitelj koja je za svoje zasluge u obrani ninskog područja dobila plemićkom titulom koja joj je dodijeljena od Venecije. Crnice su živjele na području Zadra i Vira gdje su imali i palaču na obali, gdje se nalazi današnja zgrada Općine Vir. Crnice su 1670. godine obnovile crkvu sv. Nikole na Viru, čiji su temelji 1975. godine prekriveni asfaltom. U to vrijeme postepeno započinje naseljavanje otoka današnjim stanovništvom, koje se prvenstveno bavilo stočarstvom i ratarstvom. Zanimljivo je da je obitelj Crnica zabranila izgradnju kuća u blizini mora te Vir nije poprimio karakterističnu formu ostalih naselja na otocima. Prema predaji, Virani su htjeli da se selo formira ispod brežuljka, kod današnjeg svjetionika, radi zaštite od bure, međutim tako nešto je zabranio Crnica.

Krajem 18. stoljeća prilike na Viru se postepeno stabiliziraju te se formiraju dva nova zaselka Lozice i Torovi. U Lozice se prvo seli obitelj Žepina, nakon kojih slijede i obitelji Buškulića, Radovića i Olića. S druge strane, u Torove se naseljavaju obitelji Kapovića, Vučetića i Bašića. Vir je u tom periodu još oduvijek bio u vlasništvu obitelji Crnica, međutim mali dijelovi zemlje, prvenstveno kuće i okućnice u prešle u vlasništvo ostalih obitelji.