Jure Kaštelan (Zakučac kraj Omiša, 18. prosinca 1919. – Zagreb, 24. veljače 1990.) bio je hrvatski pjesnik, književnik i književni prevoditelj.
Životopis Rođen je u Zakučcu kraj Omiša, na rijeci Cetini na obroncima Mosora. Klasičnu gimanziju pohađao je u Splitu, a od 1938. studirao je jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1940. objavio je u vlastitoj nakladi, s ilustracijama Ede Murtića, svoju prvu zbirku Crveni konj (1940.). U Drugom svjetskom ratu sudjeluje u Narodnooslobodilačkoj borbi.
Do 1980. godine voditelj je Katedre za teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a neko vrijeme i lektor na Sorbonni. U početku nastavlja tradicionalni izraz hrvatske poezije koji zatim proširuje europskim vidicima (Lorca). Spoj moderniteta i narodne umjetnosti nalazimo u poemi Tifusari. Jedan je od utemeljitelja hrvatskog modernog pjesničkog izraza. Objavljivao je i članke, prozu, eseje i drame u kojima je nazočna mitska koncepcija. Prevodio je s ruskog i talijanskog. Zajedno s Bonaventurom Dudom uredio je hrvatsko izdanje Biblije iz 1968. Do smrti je obnašao dužnost ravnatelja Instituta za književnost i teatrologiju JAZU-a.
Djela Zbirke pjesama Crveni konj (1940.) Pijetao na krovu (1950.) Biti ili ne (1955.) Malo kamena i puno snova (1957.) Divlje oko (1978.) Pjesništvo
Ostalo Pijesak i pjena (1958.), drama Čudo i smrt (1961.) lirska proza
Nagrade 1964. - godišnja Nagrada Vladimir Nazor za književnost
1984. - Nagrada Vladimir Nazor za književnost za životno djelo 1979. - Goranov vijenac Nagrada Braća Šimić za esej Pogled u pjesmu - o lirici Mile PešordeŠimićeva nagrada simicevisusreti.info
Izvori
Vanjske poveznice
Jure Kaštelan - Kratka biografija i izbor pjesama Izabrane pjesme u odabiru Ante Stamaća Jure Kaštelan blog.hr
Kategorija:Životopisi, Omiš Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvatski pjesnici Kategorija:Hrvatski prevoditelji Kategorija:Predsjednici Društva hrvatskih književnika Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za književnost Kategorija:Dobitnici Nagrade Ivan Goran Kovačić