Bečki njemački je istočno središnje austro-bavarsko narječje kojim se uglavnom govori u austrijskom glavnom gradu, Beču. Već u Dolnjoj Austriji, austrijskoj saveznoj pokrajini koja okruživa Beč, brojni izrazi iz ovog narječja se ne koriste, dok dalje prema zapadu ih se često uopće i ne razumije.
Bečki njemački treba razlikovati od austrijskog oblika književnog njemačkog i inih oblika austrijskog njemačkog.
Gramatika i fonologija Gramatika i fonologija bečkog njemačkog je većinom istovjetna s inim austro-bavarskim narječjima, ali ima nekih razlika, kao što su:
izočnost genitiva uporaba prijedloga ohne (u prijevodu: bez) s dativom umjesto s akuzativom u slučajima gdje ina austro-bavarska narječja zamjenjuju književno njemački ei s oa, bečki rabi dugo a.(primjerice, književno njemački zwei (=dva), općenito austro-bavarsko zwoa, bečki zwa). u slučajima gdje ei nije zamijenjeno s oa u austro-bavarskom (primjerice, drei (=tri) ), obično ga se izgovara s dugim otvorenim e (slično izgovoranjem ä u dijelima Njemačke). tvrde suglasnike (posebice t i p) se izgovara kao meke - v se često izgovara kao mekše w. u narječju radničke klase, izgovor slova l odražava češki izgovor. Ovo je poznato kao Meidlingersko L, prema Meidlingu, radničkoj četvrti.
Rječnik Bečki rječnik pokaziva osebujna svojstva. Zadržao je brojne srednjegornjonjemačke i katkad čak starogornjonjemačke korijene. Nadalje, integrirao je brojne izraze iz jezika inih naroda, posebice iz inih dijela bivše Habsburške monarhije, kojima je Beč bio glavnim gradom koncem 19. i početkom 20. stoljeća.
Prijeslov bečkog narječja nije standardiziran. Stoga, oznaka izgovora nije potpuna:
Primjeri:
iz starogornjonjemačkog: Zähnd (književno njemački Zähne, od zand) (hrvatski:zubi) Hemad (Hemd, od hemidi) (hrvatski:majica)
iz srednjegornjonjemačkog: Greißler (=piljar, od griuzel - umanjenica od Gruz=žito) Baaz (=ljigava masa, od batzen=ljepljiv) si ohfrettn (=boriti se, od vretten)
iz židovskog i jidiša: Masl (=sreća, od masol) Hawara (=prijatelj, drug, od chavver) Gannef (=varalica, od ganab) Beisl (=bar, pub, od bajser)
iz češkog: Motschga (=neukusna kaša, od mocka=ostatak u cijevi ili macka=umak, juha) Pfrnak (=nosina)
iz mađarskog: Maschekseitn (=druga strana, od másik) Gattihosn (=duge gaće, od gatya, =hlače)
iz talijanskog: Gspusi (=prijateljica, od sposa=mlada) Gstanzl (=dijel šaljive pjesme, od stanza)
iz francuskog: Trottoa (=pločnik, od trottoir) Lawua (=umivaonik, od lavoir) Loschi (od logis)
Književnost i uporaba Najpoznatiji pjesnici koji pišu na bečkom narječju su Wolfgang Teuschl, najviše poznat po svojem prijevodu Gospela na bečki (Da Jesus und seine Hawara, (hrvatski: Isus i njegova ekipa)) i H.C. Artmann (med ana schwoazzn dintn, (hrvatski: Crnom tintom). H.C. Artmann i Willi Resetarits (Dr. Kurt Ostbahn) su preveli tri svezka Asterixa na bečki.
U bližoj prošlosti, bečki se malo "osuo" u određenom stupnju, zbog rastućeg utjecaja književnog njemačkog jezika (djelomice i zbog utjecaja dalekovidnice). Od ovog se razvila inačica književnog njemačkog jezika s bečkim naglaskom, kojom obično govore mlađi, visokoobrazovaniji bečki stanovnici.
Vidi još austrijski njemački austro bavarsko narječje
Kategorija:Njemački jezik Kategorija:Austrija