Tampa Bay Lightning (izgovor: /ˈtæmpə beɪ ˈlaɪt.nɪŋ/) hokejaški je klub iz Tampe u američkoj saveznoj državi Floridi. Natječe se u najjačoj ligi svijeta, NHL-u, od sezone 1992./93. Domaćinske utakmice igra u Amalie Areni. Klupske su boje crna, bijela, srebrna i plava. Poznati su i pod nadimkom Bolts. Oba imena povezana s klubom odražavaju učestala grmljavinska nevremena u području.
Momčad iz Tampa Baya među najmlađima je u čitavom NHL-u. Natjecanju se pridružila uz Ottawa Senatorse 1992. godine tijekom jednog od posljednjih proširenja lige. Osvojila je Stanleyjev kup u sezoni 2003./04., netom prije sukoba klupskih i ligaških čelništava kojim je otkazana čitava sljedeća sezona, i jednom izgubila veliku završnicu doigravanja u sezoni 2014./15. Glavni direktor momčadi (GM, general manager) jest Steve Yzerman, legendardni kapetan Red Wingsa osamdesetih i devedesetih. Uprava nije umirovila ničiji broj za čitavog postojanja kluba, iako je Vincent Lecavalier odigrao preko tisuću utakmica, a Martin St. Louis nakupio gotovo tisuću bodova u njihovu dresu.
Povijest
Kasnih osamdesetih vodstvo NHL-a odlučilo se za proširenje broja momčadi s tadašnjih 21. Od dvije ponude s Floride, izabrana je ona Phila Esposita, člana Dvorane slavnih hokejaša, ponajprije zbog čvršćih novčanih jamstava i japanskog glavnog sponzora. Tampa Bay Lightning i Ottawa Senators postaju 22., odnosno 23. momčad lige. Phil Esposito postavio je sebe na mjesta predsjednika i glavnog direktora, brata Tonyja na položaj skauta, a Terryja Crispa upisao je u povijest kao prvog trenera kluba. 12. rujna 1992. održana je službena proba na kojoj su se pojavila 72 kandidata. Tijekom pripremnih utakmica prije početka sezone, jednu trećinu protiv momčadi Saint Louisa odigrala je Manon Rhéaume, prva žena u cjelokupnoj povijesti najjače hokejaške lige svijeta, na poziciji vratara. Primila je dva pogotka, ali i obranila sedam udaraca. Wendell Young, vratar, postao je prvi igrač vezan ugovorom za klub, a Roman Hamrlík prvi izbor cjelokupnog drafta (novačenja) 1992. godine.
Lutanje (1992. – 1996.)
Lightning je iznenađujuće svladao Chicago Blackhawkse rezultatom 7 : 3 u prvoj ligaškoj utakmici 7. listopada 1992. Chris Kontos, lijevo krilo, postigao je četiri pogotka Edu Belfouru, najboljem vrataru te sezone, uključujući prvi gol u povijesti kluba. Utakmica je odigrana u Expo Hallu, velesajamskoj zgradi prilagođenoj klizalištu kapaciteta 11,000 posjetitelja. Ukupni učinak od 23 pobjede, 54 poraza i 7 poraza nakon regularnog dijela utakmice nije bio ni blizu dovoljnom za doigravanje. Međutim, Ottawa je svoju debitantsku sezonu završila s 10 pobjeda i čak 70 čistih poraza, uz 4 izgubljene utakmice nakon produžetaka ili kaznenih udaraca. Tako je momčad Tampa Baya postavila temelje za daljnje sudjelovanje. Tijekom sezone ipak je plaćen danak izuzetno dugim putovanjima; sve do primanja „Panterâ” s Floride i „Grabežljivaca” iz Nashvillea pod okrilje lige, najbliži protivnik „Munji” iz Tampe nalazio se preko 1000 km sjeverno u St. Louisu.
Usprkos početnoj sumnjičavosti, Florida je dobila hokejaški klub vrijedan poštovanja. U sljedećoj sezoni, 1993./94., pridružila im se momčad Florida Panthersa. Iako je Lightning popravio učinak na 30–43–11 za 71 bod, doigravanje im je izmaklo za povećih 13 bodova. Ni privremena selidba u bejzbolaški stadion dvostruko većeg kapaciteta, Thunderdome, u kojem su oboreni mnogi tadašnji ligaški rekordi posjećenosti, nije znatno pomogla. S druge strane, „Panterama” je nedostajao samo jedan bod da prestignu momčad njujorških „Otočana” na posljednjem mjestu koje je vodilo u playoff. U sastavu Lightninga izvrsnu sezonu imali su vratar Daren Puppa s 90% obrana, centar Brian Bradley s 24 pogotka i 40 asistencija te krilo Petr Klima s 28 pogodaka i 27 asistencija. Denis Savard, već tada iskusni centar u ranim tridesetima, pridodao je 46 bodova, a Roman Hamrlík, mladi branič i povijesni prvi izbor Tampe, značajno je doprinio u zadržavanju prosjeka primljenih pogodaka u čitavoj sezoni na točno tri po utakmici. U travnju 1994. započela je izgradnja dvorane koja je financirana zajedničkim sredstvima gradske uprave i kluba.
Napretku momčadi zasmetao je zajednički štrajk igrača koji je prepolovio sezonu 1994./95. Naime, prva utakmica sezone od njih 48 odigrana je tek 20. siječnja 1995. u Thunderdomeu. Momčad je oko 25. kola izgorjela u atmosferi borbe za svaki bod, izgubivši korak za crtom doigravanja oko koje se kretala čitavo vrijeme. Kada je pet kola prije kraja ligaškog dijela prvenstva postalo jasno kako Lightning ni iz trećeg pokušaja neće u doigravanje, Savard je pušten u Chicago. Shawn Chambers i Danton Cole, igrači koji su nastupali za Lightning od osnutka kluba, ipak su osvojili naslov prvaka te sezone prelaskom u redove „Vragova” iz New Jerseyja netom prije početka doigravanja.
Lightning otvara posljednju sezonu u „privremenom boravku” prije trajnog preseljenja u adekvatnu dvoranu sa samo četiri pobjede iz prvih osamnaest utakmica. Međutim, izjednačujući pogodak novopridošlice Aleksandra Selivanova tri sekunde prije kraja utakmice protiv Vancouvera preokrenuo je sezonu. Umjesto čistog poraza, Lightning pobjeđuje u produžetku i osvaja 19 od mogućih 24 bodova u sljedećih 12 utakmica. Još nekolicina pobjedničkih nizova omogućuju Lightningu prvi nastup u doigravanju s osmog, najnezahvalnijeg mjesta. Prvi nositelji Istočne konferencije, Philadelphia Flyers, nastavili su igrati u izvanrednoj formi i pobijedili rezultatom 4 : 2 u utakmicama. Ipak, momčad Tampe prva je došla do dvije pobjede protiv favoriziranih „Letača”, pritisnuvši tako drugu najbolju momčad čitave lige do granica. Selivanov je donio drugu pobjedu u seriji pogotkom u produžetku pred 26.000 gledatelja u Tampi.
Promjene (1997. – 2002.)
Sezona 1996./97. započela je u veoma pozitivnom ozračju. Momčadi se pridružio Dino Ciccarelli, 36-godišnji veteran s preko 1000 bodova u karijeri. Dvorana Ice Palace otvorena je poslije tri uvodne gostujuće pobjede i jednog poraza. Prva gostujuća momčad u Tampi bili su njujorški „Rendžeri”, a utakmica je završila pobjedom domaćina 5 : 2. Prvi gol postigao je Brian Bradley sredinom prve trećine, a jedan za poražene goste zabio je daleko najučinkovitiji igrač hokeja u povijesti, Wayne Gretzky. Prije utakmice u gostima kod Ottawe, vratar Puppa teško je ozlijedio leđa. Corey Schwab, njegova zamjena, započeo je solidno, ali nije mogao pratiti ritam natjecanja na duge staze. Uskoro izvan pogona ostaje i ubojiti Bradley sa slomljenim ručnim zglobom, a Johnu Cullenu dijagnosticiran je ne-Hodgkinov limfom. I takav krnji sastav borio se do samog kraja za doigravanje, koje im ipak bježi za tri boda. Najistaknutiji igrači te sezone bili su novi vratar Rick Tabaracci s 90,2% obrana, Ciccarelli sa 60 bodova i mladi Chris Gratton s preko 30 pogodaka. Niti jedan od trojice igrača izvan pogona nije uspio vratiti se starom ritmu: Cullen pobjeđuje rak nakon nešto više od godine dana i prihvaća položaj pomoćnog trenera u Lightningu, Bradley odlazi u mirovinu zbog učestalih ozljeda 1999., a vratar Puppa uspijeva nastupiti na još samo pedeset utakmica do kraja karijere 2000. zbog problema s leđima.
lijevo|thumb|350px|Domaće klizalište.
Sezona 1997./98. bila je očajna za klub. Chris Gratton, centar koji je najviše napredovao u radu s rutiniranim Ciccarellijem, prešao je u Philadelphiju, a kvalitetni vratar Tabaracci vratio se u Calgary. Igrači koji su napustili klub nisu najbolje zamijenjeni. Nakon katastrofalnog ulaska u sezonu, Phil Esposito daje otkaz treneru Crispu i na njegovo mjesto postavlja Jacquesa Demersa u listopadu 1997. Uskoro klub napuštaju i Hamrlík i Ciccarelli. Lightning završava sezonu na posljednjem mjestu sa samo 17 pobjeda u 82 utakmice, uz uvjerljivo najlošiji napad lige koji je postigao samo 151 pogodak. Tvrtka Kokusai Green, vlasnik i najveći ulagač u klub, obznanila je da prodaje klub u prosincu 1997. jer više nije mogla trpjeti gubitke u tom polju. Časopis Forbes prozvao je Lightning financijski najgorom sportskom franšizom Sjeverne Amerike. Klub je, prema konzervativnim procjenama, dugovao dvostruko više od vlastite vrijednosti.Lightning's finances called worst — St. Petersburg Times
Novi vlasnik kluba postao je Art Williams, predsjednik velike osiguravajuće kuće. Veoma brzo očistio je većinu klupskih dugovanja, ali i uklonio Phila Esposita s mjesta glavnog direktora. Williams je proširio ovlasti trenera Demersa postavivši ga i na upražnjeno mjesto GM-a. Zbog posljednjeg mjesta u prijašnjoj sezoni, Lightning je imao pravo prvog izbora na draftu; unovačen je Vincent Lecavalier, 18-godišnji ljevoruki centar. Pavel Kubina, 21-godišnji branič, također ulazi u momčad. Klub se okreće mladim igračima, a veterani uglavnom popunjavaju manjkave pozicije. Među njima istaknuo se Wendel Young s 28 pogodaka i nastupom u „all-star” utakmici održanoj upravo u dvorani Lightninga. Sezonu 1998./99. momčad ponovno završava uvjerljivo posljednja; čak je momčad Nashvillea osvojila osam bodova više u svom predstavljanju ligi. Usprkos lošoj sezoni, većina mladih igrača ostaje u klubu kao zalog za budućnost.
Pa ipak, Williams prodaje klub prije početka sezone 1999./00. nakon nepune godine vladavine. Novi vlasnik kluba „na papirima” postao je Bill Davidson, a klupske poslove vodio je Tom Wilson, glavni menadžer NBA momčadi Detroit Pistonsa. Wilson će za dvije godine kupiti pravo na imenovanje „Ledene palače” po svojoj mjesnoj novinskoj agenciji. Upravo je potonji zadužio Ricka Dudleya položajem glavnog menadžera, koji pak postavlja Stevea Ludzika na mjesto trenera momčadi. Nova uprava nastavila je s dovođenjem mladića, no odabir je postajao sve stroži i usmjereniji u pravcu eksplozije talenta u nekoj od nadolazećih godina. Shodno tome, Dudley se trudi osigurati što je više moguće izbora na draftu prilikom mijenjanja igrača. Najbolji potez uprave te godine pokazat će se dovođenje Fredrika Modina, švedskog lijevog krila. Lightning je polako postajao kvalitetna domaćinska momčad, iako su gostujuće utakmice još uvijek predstavljale boljku. Momčad iz Tampe napokon bježi s dna ljestvice na kraju sezone, doduše na predzadnju poziciju. Međutim, 19-godišnji Lecavalier počeo je opravdavati poluozbiljnu najavu prijašnjeg vlasnika Williamsa, koji nije znao mnogo o hokeju, kako se radi o budućem „hokejaškom Jordanu”.Here's looking at you, kid — Los Angeles Times Postigao je nekoliko krasnih pogodaka, ostvario 67 bodova i predvodio momčad na ledu. Postavljen je za najmlađeg kapetana neke momčadi u povijesti lige u dobi od 19 godina i 315 dana konačnim odlaskom Chrisa Grattona iz kluba, iako je taj rekord u međuvremenu prvo srušio Sidney Crosby s Pittsburghom, a zatim i Gabriel Landeskog s Coloradom.The youngest captains in NHL history Fredrik Modin također je odigrao izvrsnu sezonu s 22 pogotka i 26 asistencija za 48 bodova.