Kristina Leko (Zagreb, 1966.) hrvatska umjetnica i aktivistica. Mediji u kojima radi su: video, fotografija, instalacije, tekst. Društvena interakcija je u središtu umjetničke prakse koja se često odvija u javnom prostoru. Realizirala je nekoliko većih umjetničkih projekta u zajednicama, u suradnji sa socijalno ugroženim skupinama različitih zemalja (doseljenici, mala seoska gospodarstva, starije osobe, nezaposleni...).
Obrazovanje Akademiju likovnih umjetnosti završava 1990. u Zagrebu u klasi prof. Miroslava Šuteja. U razdoblju od 1990. do 1995. studira filozofiju i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1995. završava Napredni tečaj vizualnih umjetnosti pod vodstvom Josepha Kosutha, Zaklada Antonio Ratti, Como. Slijede studijski boravci u Italiji, Nizozemskoj, Grazu, Berlinu, New Yorku... Od 1996. godine redovito piše članke i eseje o umjetničkoj problematici. Godine 2004. dovršava postdiplomski studij na Institut für Kunst im Kontext, Universität der Kunste u Berlinu.
Umjetničke prakse i projekti Obitelj Berber, 2010. Kristina Leko, u suradnji s obitelji Berber; dokumentarno-participacijski projekt, intervencija; tržnica Naschmarkt, u sklopu festivala Wiener Festwochen i izložbe Paradiesgarten, kustosica: Birgit Lurz; Beč, Austrija.
Projekt predstavlja obitelj Berber, grčke nacionalnosti, podrijetlom s grčkog otoka koji teritorijalno pripada Turskoj. Berberi su došli u Austriju kao političke izbjeglice 1960-ih te su počeli prodavati na tržnici. Obitelj je zaslužna za prvi uvoz početkom 1970-ih maslinova ulja, maslina i feta sira iz Grčke u Beč, a njihova prodavaonica na tržnici Naschmarkt i danas ima poseban status. Leko je intervenirala na lokaciji, postavljanjem instalacije u prostor prodavaonice. Na zidove je postavila ploče s opsežnim rukom pisanim tekstovima o povijesti obitelji i dokumentarne fotografije. Instalacija je obuhvatila i dokumentarni jednokanalni video. Projekt tematizira povijest novijih migracija te doprinose stranih radnika (gastarbajtera) austrijskom društvu.
Sretna kuća pravde i ljubavi, 2009. Kristina Leko, u suradnji sa štićenicima lokalnih socijalnih ustanova (mladima, starijima, osobama slabijeg imovinskog statusa, izbjeglicama, beskućnicima); participativni društveno-umjetnički projekt; Bonner Kunstverein, Bonn, Njemačka.
U sklopu projekta realiziran je mural u digitalnom ispisu velikog formata, postavljen u javnom prostoru, pred ulazom u Bonner Kunstverein, zatim izložba u izložbenom prostoru Kunstvereina, te četiri manje izložbe, postavljene u suradničkim socijalnim ustanovama. Izloženi materijali nastali su u suradnji s tridesetak osoba, štićenika i štićenica uključenih socijalnih ustanova, te stanovnika četvrti, u sklopu petotjedne umjetničke i participacijske radionice o temi zajedništva, zajedničkog života u gradu te pitanja kako ostvariti promjene. Prema riječima autorice, svrha projekta bila je razmjena ljudi i sadržaja između uključenih četiriju socijalnih ustanova i kulturne ustanove Bonner Kunstvereina. Projekt je popraćen publikacijom «Ein glückliches Heim der Gerechtigkeit und Liebe» u izdanju kuće Bouvier Verlag, Bonn, 2010.
Kratka povijest rudarenja 2008./2010. Kristina Leko, u suradnji s umirovljenim rudarima i članovima njihovih obitelji; umjetnost u zajednici, izložba; asistentica projekta Kristina Tenčić, suradnik David Smithson, kustosica Sabina Salamon; Gradska galerija, Labin, Hrvatska.
Izložba je u Gradskoj galeriji u Labinu 2008. realizirana u suradnji s tridesetak sudionika. Okupila je lokalne protagoniste: rudare, rudarske inženjere te članove rudarskih obitelji i predstavila ih putem video-intervjua, izjava, dokumenata, predmeta, crteža, skulptura. Izložba je u fokus zajednice postavila pitanje o današnjem stanju rudarske baštine te o društvenom statusu bivših rudara i njihovih obitelji. Na temelju izložbe, umjetnica je 2010. godine oblikovala instalaciju u kojoj je objedinila prikupljenu građu u povijesnom rasponu od vremena Labinske republike 1921. do današnjih dana: tekstove, fotografije i dokumente u digitalnom ispisu velikog formata. Usto, instalacija sadrži zidni crtež, letke te dvije skulpture nastale u radionici modeliranja u Labinu (portret jednog rudara i portret premijera RH iz vremena zatvaranja rudnika).
Suprematizam na trg!, 2008. Kristina Leko, u suradnji s udrugom [BLOK] – Lokalnom bazom za osvježavanje kulture, u sklopu manifestacije Pravo na grad; prijedlog za intervenciju u javnom prostoru, internetska stranica; Trg bana Josipa Jelačića, Zagreb, Hrvatska.
"Suprematizam na trg!"nerealizirana je intervencija u javnom prostoru grada Zagreba. Prijedlog je bio crnim platnom prekriti korporativne oznake i reklame na glavnom gradskom trgu, i to u suradnji s tvrtkama koje su zakupile oglasne prostore. Prema autoričinom objašnjenju, svrha je istražiti do koje su se mjere tvrtke spremne odreći reklama i oznaka u neprofitne svrhe, tj. radi realizacije umjetničkog djela. Za samo umjetničko djelo umjetnica smatra da bi ono kod prolaznika potaknulo razmišljanje o nematerijalnim vrijednostima, i to u predbožićno vrijeme. Projekt nije bio realiziran, što je popraćeno manjim skandalom, koji mu je donio znatnu medijsku pozornost. Naime, nakon urgiranja jednog od ravnatelja vodeće banke, nadležni je gradski ured povukao prethodno izdano dopuštenje za intervenciju, što je izazvalo negodovanje kulturne javnosti. Web-stranica projekta nije arhivirana.
Kattenburger Triomfboog (Kattenburški slavoluk), 2007./2010. Kristina Leko i David Smithson u suradnji sa stanovnicima; participacijski umjetnički projekt i trajna intervencija u javnom prostoru; naručitelji: Grad Amsterdam – Centar i Woonstichting De Key; kustosi: Wiseguys Urban Art Projects; Amsterdam.
Intervencija u javnom prostoru aplicirana je na postojeću arhitekturu, a sastoji se od reprodukcija rukom ispisanih tekstova. Tekstovi su otisnuti na keramičke ploče kojima su opločeni stupovi na ulazu u stambeni blok na otoku Kattenburgu, u samom centru Amsterdama. Rad je izveden uz sudjelovanje i podršku lokalne zajednice i stanovnika. Sudionici projekta su tijekom 1970-ih sudjelovali u građanskoj inicijativi protiv gentrifikacije. Uspjeli su se izboriti za pravo povratka na otok poslije sanacije, kao i za subvencionirane stanarine u novoizgrađenim zgradama. Njihovi tekstovi dokumentiraju povijest zajednice u razdoblju od Drugog svjetskog rata do danas, uz opise povijesnih zbivanja, portrete istaknutih osoba, kao i sjećanja i misli sudionika i sudionica o zajednici, zajedničkom životu, prijateljstvu, solidarnosti i pravdi.
Missing Monuments, 2007./2008. Kristina Leko i David Smithson, u suradnji sa doseljenicima, stranim radnicima, njihovim klubovima i udrugama u Grazu; intervencija u javni prostor; kustos Werner Fenz; Universalmuseum Joanneum, Institut für Kunst im Öffentlichen Raum Steiermark, Graz, Austrija.
Intervencija u javnom prostoru atrija Zemaljskog sabora Štajerske sastojala se od pet skulpturalnih portreta (glave ili biste) pet istaknutih članova useljeničkih zajednica u Grazu. Na svakom se od pet postamenata nalazio prateći biografski tekst. Skulpture i tekstovi, kao i sam odabir protagonista, nastali su na radionicama, u suradnji s članovima useljeničkih zajednica u Grazu. Sama je lokacija intervencije reprezentativna i vrlo frekventna. Intervencija je bila postavljena pola godine od rujna 2008., u doba lokalnih parlamentarnih izbora. Odljevi skulptura nalaze se u zbirci Zemaljskog muzeja Joanneum. Rad je diobio nagradu 10. trijenala hrvatskog kiparstva te nagradu AICA-e 2009. godine.
Spomenici dobrim ljudima Volkertviertela, 2006. Kristina Leko, u suradnji s učenicima škola iz susjedstva (opća gimnazija, osnovna škola, škola za učenike s posebnim potrebama); umjetnost u zajednici, serija od sedam instalacija u javnom prostoru; naručitelj: Kunst im Öffentlichen Raum Wien; lokacija: Volkertviertel, Beč, Austrija.
Životopise radnika i stranih radnika (gastarbajtera) koji žive u gradskoj četvrti Volkertviertel sročili su učenici i učenice u okviru edukativnih umjetničkih radionica. Tekstove su potom u velikom formatu rukom ispisali studenti i mladi iz susjedstva, na zidove zgrada u istoj gradskoj četvrti. Sedam tekstova, sedam zidnih intervencija, bilježe društvenu povijest tog dijela grada u posljednjih pedesetak godina kroz odabir karakterističnih pojedinaca. Namjera je projekta, kako umjetnica ističe, osnaživanje društvene kohezije u zajednici te kulturne i društvene identifikacije između različitih društvenih i etničkih skupina.
Dokaz br.4: Svaki je čovjek umjetnik, 2006. Kristina Leko, u suradnji s Prijateljima secesije (Freunde der Secession) i inicijativom za nezaposlene Volkshilfe Beschäftigungsinitiative; socijalna skupltura, happening, instalacija/ambijent; Grafički kabinet, Secession, Beč, Austrija.
Ambijent postavljen u Grafičkom kabinetu Secesije formalno se referira na povijesne bečke literarno-umjetničke salone. Kako navodi objašnjenje na ulazu, unutar ambijenta su postavljena amaterska umjetnička djela, izrađena u sklopu radionice sa štićenicima i štićenicama inicijative za nezaposlene Volkshilfe, izložena uz djela profesionalnih umjetnika, posuđena iz privatnih zbirki. Zidnim tekstom umjetnica poziva posjetitelje da odgonetnu koje je umjetničko djelo amatersko, a koje profesionalno, te da tako sami provjere tezu da je svaki čovjek umjetnik. U projektu je sudjelovalo dvadeset osoba, deset iz skupine nezaposlenih i deset iz skupine ljubitelja umjetnosti i kolekcionara, koji su za izložbu posudili djela iz svojih zbirki.
Bez teme (U razgovoru s radnicima/ama), 2004./2006. Kristina Leko, u suradnji s tri socijalne ustanove i njihovim štićenicima/ama: AWO Leuna, Arbeit und Leben Training Center Schkopau i Sozial Dienstleistungzentrum Merseburg; multimedijska instalacija; u okviru izložbe „Shrinking Cities II - Interventions“ (2005./2006.), Galerie für Zeitgenössische Kunst, Leipzig, Njemačka.
Instalacija se sastojala od fotografija, tekstualnih i rukopisnih dokumenata, crteža, pronađenih i osobnih predmeta, te od četiri dokumentarna video rada i tri dokumentarna audio rada. Audiovizualni materijali su većinom intervjui s protagonistima te bilježe njihova konkretna iskustva, razmišljanja, želje i planove. Protagonisti su nezaposlene osobe, skupina prijevremeno umirovljenih radnica, te adolescenti koji pohađaju program dokvalifikacije nakon prekinutog školovanja. U pratećim tekstovima autorica ističe da je nakana bila istražiti na koji način individualne biografije odražavaju društveni kontekst, te na koji način ona sama može biti korisna. Kraće verzije video radova Leko poklanja ustanovama na slobodno korištenje. U sklopu projekta Leko je razvila metodu osnaživanja kroz crtanje autoportreta velikog formata, koju će i poslije koristiti u radioničkom radu. Projekt je nastao 2005., u vrijeme uvođenja reforme Hartz IV, što je razdoblje najveće nezaposlenosti u poslijeratnoj ujedinjenoj Njemačkoj.
Ured za popravljanje Ustava, 2004./2005. Kristina Leko; akcija u javnom prostoru, Gradski park, Weimar; instalacija, ACC Galerie Weimar, Njemačka; video rad "Addressing the Americans, Part One (56 min.)U gradskom parku u Weimaru autorica je izvela jednotjednu akciju u javnom prostoru pri čemu je pozivala prolaznike da daju prijedloge za unaprjeđenje američkog Ustava, predlažući, između ostaloga, globalno pravo glasa na izborima u SAD-u. Instalacija u parku sastojala se od suncobrana, ležaljki, te priručne arhive ustava različitih zemalja. Jedan dio sudionika upisao je svoje prijedloge u knjigu dok su drugi dali izjave u kameru. Bile su to 'poruke građanima i političarima SAD-a'. Video-rad koji je nastao tom prilikom prikriva identitet govornika raznobojnim kvadratnim maskama, te navodi da je 80% sudionika zatražilo da im se zaštiti identitet. Video-rad se nalazi u zbirci Moderne galerije u Zagrebu.