T-54 i T-55 ime je za sovjetski tenk koji je nastao kao zamjena za vrlo uspješni tenk T-34 iz Drugog svjetskog rata.http://www.globalsecurity.org/military/world/russia/t-54.htm Serija tenkova T-54/55 je najmasovnije proizveden model tenka u svijetu i tenk koji je imao najrasprostranjeniju uporabu do sada. Po svom izgledu, T-54 i T-55 u mnogome su slični i tokom vremena mnogi modeli T-54 unaprijeđeni su u T-55. Mnoge zemlje napravile su i svoje preinake T-55, tako da danas postoji mnogo tvrtki koje izvode unaprjeđenja.
Tenk model T-55 spada u grupu srednje teških tenkova. Naoružan je topom kalibra 100mm i PAM 12mm DŠK ili Browning strojnicom; posada je naoružana 7,62 mm Škorpionima i jednim AK s preklopnim kundakom. Ima mogućnost djelovanja s 56 granata + jednim podkalibarskim zrnom. Koristi pogonsko gorivo D2, a kapacitet spremnika iznosi 1200 litara s vanjskim spremnicima. Noviji modeli imaju i SUP za upravljanje paljbom i noćnu optiku.
Razvoj Prethodnici T-34 i T-44
Sovjetski T-34 tenk koji je ušao u službu 1940. godine po mnogima je jedan od najboljih tenkova koji je u to vrijeme objedinio karakteristike vatrene moći, oklopa i pokretljivosti tenka.Miller, David The great Book of Tanks Salamander Books London, England 2002 338-341 T-34 se tijekom Drugog svjetskog rata stalno nadograđivao, ali sovjetski dizajneri zbog troškova i brzine izrade nisu mogli stavljati najmoderniju tehnologiju tog vremena.
Godine 1943. Morozov Design Bureau napravo je T-34M i na temelju njega je nastao T-44 tenk. Iako je T-44 zbog smještaja i dizajna tijela i kupole bio veći od svog prethodnika, na njega se zbog još uvijek premale kupole nije mogao postavit novorazvijeni top 100 mm, nego je bio ugrađen manji i slabiji 85 mm top.
Prototipovi Razvoj prvog prototipa T-54 tenka počeo je u listopadu 1944. godine u OKB-520 dizajn birou u Staljin Ural Tenk Tvornici No. 183 (Uralvagonzavod) koja se nalazi u Nižnji Tagilu. Dizajn je dovršen u prosincu iste godine, dok je prvi prototip napravljen u veljači 1945. godine. Testiranja koja su se provodila u ožujku i travnju 1945. uspješno su bila provedena i Crvena armija je prihvatila tenk pod nazivom T-54. Tenk je imao gotovo isto podvozje i tijelo kao i T-44. Glavna razlika je u tome što je pojačan oklop na prednjem dijelu tijela (120 mm gornja ploča i 90 mm donja ploča) i novi dizajn otvora za vozača. Kupola je veća i ima debeli oklop (180 mm sprijeda, između 90 mm i 150 mm na stranama i 30 mm na krovu).
Glavno oružje bio je 100 mm D-10TK top, s dvije 7.62 mm GWT strojnice. Tenk je pokretan s novim V-54 12-cilindričnom 38,88 litrenim vodom hlađenim Dieselovim motorom koji razvija 520 KS (388 kW) na 2.000 okretaja u minuti. Kapacitet spremnika goriva je također povećan (530 litara u osnovnom spremniku i 165 litara u dodatnim spremnicima koji se postavljaju na zadnji dio tenka). Za razliku od T-34, dodatni spremnici goriva su spojeni direktno na motor. Trag gusjenica je proširen kako bi se još više smanjio pritisak na tlo. Težina tenka bila je 35,5 tona, zbog čega je T-54 bio malo sporiji od T-44 (43,5 km/h). Maksimalan doseg je povećan na 360 km.
Drugi prototip T-54 tenka izgrađen je srpnju 1945. godine i nazvan je Ob'yekt 137. Tenk je bio opremljen novom kupolom naoružanom sa 100 mm LB-1 tenkovskim topom i 7.62 mm SG suspregnutom strojnicom. Oklop kupole je bio još deblji (200 mm sprijeda, između 125 mm i 160 mm na stranama). Tenk je bio isto naoružan s dvije 7,62 mm SG-43 strojnice postavljene unutar fiksnih kutija na bokovima tenka, svaka s po 500 runda streljiva, kojima je upravljao vozač. Na kupolu je postavljena 12,7 mm DŠK protuzrakoplovna teška strojnica. Kapacitet spremnika za gorivo je također povećan (545 litara u osnovnom spremnik i 180 litara u dodatnim) i zbog toga je domet ostao isti (360 km), ali je povećana težina na 39,15 tona. Ovaj prototip je prošao kroz testiranja koja su se izvodila između srpnja i studenog 1945. Nakon poboljšanja i ispravljanja pogreška, T-54 je ušao u serijsku proizvodnju, a prvi T-54 ušao je u službu Crvene armije 29. travnja 1946. Počeo se istovremeno proizvoditi u tri tvornice."Czołgi Świata" (World's Tanks or Tanks Of The World) magazine issue 25
T-54 mini|lijevo|Originalni T-54-1.
Proizvodnja početne serije T-54 tenkova počela je sporo, 1490 ih je bilo napravljeno. Crvena armija dobila je tenk koji je u teoriji i dizajnu bio jači od tenkova u Drugom svjetskom ratu. Njegov 100 mm top nije bio toliko učinkovit koliko 88 mm top koji je bio postavljen Tiger II, ali je bio jači od 88 mm topa koji bio postavljen na slabijem Tiger I tenku i bio je slične učinkovitosti kao i 75 mm top Panther srednjeg tenka.
Iako je bio revolucionarnog promjera, ovaj top bio je postavljen na tenk koji je 4/5 težine tenka Panther, 2/3 težine Tiger I, i samo pola od težine Tiger II tenka. Mala masa, snažan motor i robusna suspenzija davale su mu odličnu terensku pokretljivost. Serijski modeli nisu imali većih kvarova.
Serijska verzija, T-54-1, drugačiji je od T-54 prototipa. Ima deblji oklop tijela (80 mm sprijeda, 30 mm na krovu i 20 mm na stranama) čime su nadmašili debljinu oklopa na njemačkom tenku Tiger I. Tijekom razvijanja ovog modela nastali su tehnički problemi i nije bio pouzdan. Proizvodnja je zaustavljena i dizajnirala se nova inačica T-54-2 (Ob'yekt 137R). Napravljeno je nekoliko izmjena i postavljena je nova kupola. Novi dizajn kupole sa zaobljenim stranama uzet je s IS-3 teškog tenka; kupola je slična onoj na kasnijim izvedbama T-54 tenka, ali s uzdignutim zadnjim krajem u odnosu na tijelo tenka. Prijenos snage je moderniziran i gusijenice su proširene na 580 mm. T-54-2 je ušao u serijsku proizvodnju 1949. (Staljin Ural Tenk Tvornici No. 183 (Uralvagonzavod), a proizvodnja je počela 1950. godine.
Godine 1951., napravljena je i druga modernizacija, T-54-3 (Ob'yekt 137Sh), koji je imao polukružnu kupolu (bez odvajanja od tijela straga), kao i novi TSh-2-22 teleskopski vizor za topnika umjesto TSh-20. Tenk je također imao TDA dimni sustav. Zapovjedna verzija T-54K, koja ima radio vezu, navigacijsku opremu i punjač akumulatora.
T-54A i T-54B mini|desno|T-54 tenk u muzeju u Kijevu, Ukrajina mini|T-54
Početkom 1950-ih vodstvo OKB-520 dizajn biroa Staljin Ural Tank Factory No. 183 (Uralvagonzavod) se znatno promijenilo. Prva odluka novog dizajnera bila je da se uz 100 mm D-10T tenkovski top ugradi i STP-1 "Gorizont" vertikalni stabilizator. Novi top nazvan je D-10TG i postavljen je na kupolu T-54 tenka. Novi tenk je dobio noćni vizor za vozača i nazvan je T-54A (Ob'yekt 137G). Bio je opremljen OPVT disalicom, TSh-2A-22 teleskopski vizorom, TVN-1 infracrveni vozačev vizor, novim R-113 radiom, višegorovim motorom i dodatnim spremnicima goriva. Tenk je službeno ušao u službu 1954. i 1955. u serijsku proizvodnju. Također je napravljena zapovjedna verzija T-54AK, s R-112 radio setom (ostali tenkovi bili su opremljeni s R-113 radiom), TNA-2 navigacijom i imao je 5 granata manje u setu od normalne verzije. U listopadu 1953. a T-54A tenk, napravljen kao T-54M (Ob'yekt 139) služio je kao testni model za nove D-54T i D-54TS 100 mm glatkocijevne topove, "Raduga" i "Molniya" sustavima za stabilizaciju, koji se rabio kasnije na T-62. Testiranja nisu bila u potpunosti uspješna, pa se razvoj budućeg T-55 tenka nastavio s D-10 serijom topova. Isto tako je bio pogonjen V-54-6 motorom koji je razvijao 581 KS (433 kW). T-54M nikad nije ušao u serijsku proizvodnju.
Nova inačica koja je bazirana T-54A, T-54B (Ob'yekt 137G2), dizajnirana je 1955. godine. Naoružana je s 100 mm D-10T2S tenkovskim topom sa STP-2 "Tsyklon" stabilizatorom. Ušao je u proizvodnju 1957. Tijekom četiri mjeseca proizvodnje, novi tenkovi bili su opremljeni s L-2 "Luna" infracrvenim senzorima i TPN-1-22-11 IR topnikovim vizorom, OU-3 IR zapovjednikovim vizorom. Nadalje, moderno APFSDS (potkalibarna granata s penetratorom) granata je proizvedena, koja dramatično povećava probojnost topa kako bi se mogao držati s razvojem novog oklopa u zapadnim zemljama. T-54B je poslužio i za zapovjednu verziju T-54BK koja ima istu opremu kao i T-54AK.
T-55 Poslije prvih proba s nuklearnim oružjem, shvatilo se da T-54 može izdržati 2-15 kt nuklearnog udara na udaljenosti 300 m od epicentra. Posada bi za takvu snagu eksplozije imala šanse preživjet ako se nalazi dalje od 700 m od epicentra. Tako je odlučeno da se napravi zaštita od radijacije koja bi se aktivirala 0.3 sekunde nakon otkrivanja gama zračenja. Predloženo je da se mijenja dizajn tenka i dodaju nove tehnologije. Mnoge promijene su testirane i ranije na T-54M (Ob'yekt 139). Tenk je pokretao novi V-55 12-cilindrični 38,88 litreni vodom hlađeni Dieselov motor koji razvija maksimalnih 581 KS (433 kW). Poboljšan je pristup motoru, čime su se olakšali popravci. Da bi povećali kapacitet spremnika goriva za 300 litara postavljen je još jedan spremnik unutar prednje strane tenka čime se ukupan kapacitet povećao na 680 litara. Borbeni komplet je povećan s 34 na 45 granata, 18 koji su smješteni u takozvanim mokrim spremnicima u prednjem dijelu kupole. Borbeni komplet sastojao se od visoko eksplozivnih granata i protutenkovskih granata, a bilo je planirano da tenk nosi i BK5M HEAT granate koja može probiti 390 mm homogenog čeličnog oklopa. Puniteljeva 12,7 mm protuzrakoplovna strojnica je maknuta zbog nemogućnosti gađanja brzih mlažnjaka. Tenk je trebao biti opremljen s "Rosa" aktivnim sustavom zaštite. Tenk je imao i deblji oklop na kupoli i opremu za djelovanje noću. Kako bi se smanjila težina tenka koji je zbog nove opreme znatno teži, stavljen je tanji oklop sa stražnje strane tijela. T-55 je po svemu bio bolji od IS-2 tenka, uključujući i brzinu paljbe (najmanje četiri granate u usporedbi s manje tri u minuti). Teški sovjetski tenkovi postali su prošlost, a zadnji od modela, IS-3 napravljen je u 350 primjeraka, dok su svi daljnji modeli ostali samo na papiru ili prototipu. Izraz srednje teški tenk zamijenio se s izrazom glavni borbeni tenk. Ušao je u službu Crvene armije 8. svibnja 1958. Proizvodio se u tvornici Uralvagonzavod-u od 1958. godine.
minijatura|desno|200px|T-55