mini|desno|Bista Maximilian Bircher-Benner u Bad Homburgu, Njemačka (Georg Krämer, kipar, 1965.) Maximilian Oskar Bircher-Benner (22. kolovoza 1867. – 24. siječnja 1939.) bio je švicarski liječnik i jedan od prvih nutricionista. Najpoznatiji je po uvođenju jela od nekuhanih žitnih pahuljica s voćem (njemački Müsli)."Maximilian Oskar Bircher-Benner". CooksInfo.com. Retrieved 2015-10-09"Biography of Max Bircher-Benner – Zurich Development Center". www.zurichdevelopmentcenter.com. Retrieved 2015-10-09.

Bircher-Benner svojim je inovacijama u dijeti bolesnika promijenio prehrambene navike u kasnom 19. stoljeću. Umjesto prehrane kruhom i mesom, zagovorao je voće i povrće. Osobe liječne u njegovom sanatoriju u Zürichu su uz poseban režim prehrane, morale se pridržavati stroge fizičke discipline (npr. rano lijeganje, fizički trening i aktivan rad u vrtu). Paraleleno s njegovim radom u Europi, John Harvey Kellogg je u SAD-u provodio slične teorije zdrave prehrane.

Prehrana sukladna njegovim teorijama

U njegovom sanatoriju u Zürichu uravnotežena prehrana sirovim povrćem i voćem korištena je kao sredstvo za liječenje pacijenata, suprotno vjerovanjima koja su se uvriježila krajem 19. stoljeća. Bircher-Benner vjeruje da je sirova hrana hranjivija jer sadrži izravnu energiju sunca. Poticao je ljude dobrog zdravlja da svakodnevno jedu otprilike 50 % sirove hrane, a one slabijeg zdravlja da jedu 100 % sirovu hranu. Bircher-Bennerove sestre, Alice Bircher i Berta Brupbacher-Bircher, stvorile su mnoge recepte koristeći sirovu hranu kako bi prehrana sirovom hranom izgledala privlačnije. Zbog te pomoći njegovih sestara, njegov sanatorij je stekao ogromnu popularnost i on je proširio veličinu svoje klinike.

Bircher-Benner je pretpostavio jedenje voća, povrća i orašastih plodova umjesto mesa. Također je zagovarao spartanski fizički režim. U njegovom zürichskom sanatoriju kod Bircher-Benner-Platza pacijenti su morali slijediti pomalo monaški dnevni raspored uključujući rano odlazak na spavanje (21:00), tjelesni trening i aktivan rad u vrtu. Svaki obrok je započinjao malim jelom od müslija, koje je razvio Bircher-Benner, nakon čega je slijedilo uglavnom sirovo povrće i desert. Pacijenti nisu smjeli konzumirati alkohol, kavu, čokoladu ili duhan dok su bili na liječenju. Bircher-Benner je svojim pacijentima također preporučio sunčanje, hladno tuširanje i korištenje ljekovite kupke koju je razvio američki liječnik John Harvey Kellogg. Njegova teorija života temeljila se na harmoniji između ljudi i prirode, ključnoj komponenti njemačkog pokreta za reformu životnog stila, i razlogu zašto je svoju kliniku nazvao "Vitalna sila".

Kritika njegovog rada

Bircher-Benner zastupao je pseudoznanstvene ideje o prehrani, uključujući vitalizam. Vjerovao je da svi ljudi, uključujući i bebe, trebaju jesti samo sirovu hranu. Bircher-Benner je razvio ideju da se kuhanjem hrani oduzima njen nutritivni sadržaj i uništava "vitalna tvar". Vjerovao je da kuhana hrana uzrokuje truljenje u probavnom traktu, što može izazvati autointoksikaciju.

Bircher-Bennerov rad nisu prepoznali drugi znanstvenici sve do otkrića vitamina u voću i povrću 1930-ih. Budući da njegove ideje o prehrani nisu bile poduprte u znanosti njegova vremena, medicinska ga je struka odbacila kao nadriliječnika.Fitzgerald, Matt. (2015). Diet Cults: The Surprising Fallacy at the Core of Nutrition Fads and a Guide to Healthy Eating for the Rest of US. Pegasus. p. 43. ISBN 978-1605988290 "There was, of course, no evidence that the life force that Bircher-Benner deemed all-important actually existed. His peers in the mainstream medical establishment dismissed the life-force concept as unscientific and branded Bircher-Benner a quack." Istovremena akademska recenzija Bircher-Bennerove kuharice Health-Giving Dishes tvrdi da djelo sadrži "mješavinu fizioloških poluistina i fantazija" i zaključuje da je broj ljudi koji su sposobni jesti samo sirovo voće i povrće kako je Bircher-Benner poticao ograničen jer samo nekoliko ljudi može živjeti kao biljojedi. Thomas Mann, poznati romanopisac, posjetio je sanatorij i opisao ga kao "zdravstveni zatvor".

Unatoč neodobravanju drugih, Bircher-Bennerove ideje zapele su za oko javnosti i njegov sanatorij je nastavio s radom do nekog vremena nakon njegove smrti.

Naslijeđe

Ubrzo nakon njegove smrti, otvoreno je drugo lječilište pod nazivom "Narodno lječilište za život temeljen na prirodi", a vođeno je prema idejama Bircher-Bennera. Godine 1939. klinika Vital Force preimenovana je u "Kliniku Bircher-Benner" njemu u spomen. Krajem 20. stoljeća, nakon zatvaranja lječilišta, nakratko je tamo bio studentski dom. Potom ga je kupio Zürich Financial Services i nazvan je Zürich Development Center. Koristi se za obuku rukovoditelja, a također sadrži opsežnu privatnu zbirku umjetnina.

Nekoliko marki tvornički proizvedenih žitarica temeljenih na Bircher-Bennerovom originalnom receptu za müsli od cjelovitog voća i orašastih plodova široko se prodaju kao popularna hrana za doručak i međuobroke u Europi i Sjevernoj Americi.

Izbor radova

Food Science For All (translated by Arnold Eiloart, 1928) Fruit Dishes and Raw Vegetables: Sunlight (Vitamine) Food (1930) Health-Giving Dishes (1934) The Essential Nature and Organisation of Food Energy (translated by D. E. Hecht and E. F. Meyer, 1939) The Prevention of Incurable Disease (translated by E. F. Meyer, 1959)

Izvori

Kategorija: Švicarski liječnici Kategorija: Vegetarijanstvo