Vancouver (eng. izgovor ; hrv. izgovor vankúver) je obalni grad smješten u regiji Lower Mainlandu, u Britanskoj Kolumbiji, Kanada. Nazvan je po britanskom kapetanu Georgeu Vancouveru, koji je to područje istražio 1790-ih. Samo ime Vancouver, podrijetlo vuče od nizozemskog "van Coevorden," što označava osobu iz Coevordena, grada u Nizozemskoj.
Kao najveće u zapadnoj Kanadi, Vancouver je treće po veličini metropolitansko područje u zemlji, dok je sam grad osmi po veličini. Prema popisu iz 2006., Vancouver naseljava preko 578 000 stanovnika, dok u metropolitanskom području živi preko 2,1 milijuna ljudi. Stanovništvo je etnički raznoliko, s 52% ljudi kojima engleski nije materinji jezik.
Šumske pilane ustanovljene 1867., u području poznatom kao Gastown, postale su nukleus oko kojeg je niknuo grad (townsite), te je Vancouver formiran (inkorporiran) 1886. Do 1887., transkontinentalna željeznica produžena je do grada radi prednosti koje pruža velika prirodna luka, koja je uskoro postala vitalna karika u trgovačkoj ruti između Orijenta, istočne Kanade i Londona. Luka u Vancouveru (Port Metro Vancouver), danas je najprometnija i najveća u Kanadi i četvrta po veličini (prema tonaži) u Sjevernoj Americi. Iako šumarstvo ostaje najveća industrija, Vancouver je poznat kao urbano središte okruženo prirodom a to turizam čini drugom industrijom po veličini. Također, Vancouver je treće po veličini središte filmske produkcije u Sjevernoj Americi, nakon Los Angelesa i New Yorka, što je gradu donijelo nadimak Hollywood North (Sjeverni Hollywood).
Vancouver je više od desetljeća, prema procjenama poslovnih časopisa, visoko rangiran kao "najugodniji grad za život u svijetu". Bio je domaćin mnogim međunarodnim konferencijama i događajima, uključujući konferenciju Ujedinjenih naroda o ljudskim naseljima 1976., i Svjetsku izložbu 1986. Zimske olimpijske igre 2010. održane su u Vancouveru i Whistleru, zimovalištu 125 km sjeverno od grada.
Povijest
Arheološki podaci ukazuju na prisutnost urođeničkih naroda u području Vancouvera prije 8000 do 10 000 godina. Grad je lociran na tradicionalnim teritorijima naroda Squawmish, Musqueam, Tsleil-Waututh, grupe Coast Salish. Imali su svoja naselja u raznim dijelovima današnjeg Vancouvera, kao Stanley Parku, zaljevu False Creek, Kitsilanu, Point Greyu i obližnjem ušću rijeke Fraser.
mini|lijevo|180px|Prvi sastanak gradskog savjeta nakon požara 1886.|alt=Men standing and sitting around two tables, facing the camera. A large tent behind them has a wooden sign that reads "City Hall"
Prvi Europljanin koji je istražio obalu današnjeg Point Greya i dijelove zaljeva Burrard Inlet, bio je 1791. Španjolac José María Narváez, premda Samuel Bawlf tvrdi da je Francis Drake područje mogao posjetiti još 1579. George Vancouver istražio je 1792. unutrašnju luku zaljeva Burrard Inlet, te je razne lokacije nazvao britanskim imenima.
Istraživač i trgovac Sjeverozapadne kompanije (North West Company) Simon Fraser, i njegova posada, bili su prvi poznati Europljani koji su kročili na mjesto današnjeg grada. 1808., putovali su s istoka niz rijeku Fraser, možda najdalje do Point Greya, kraj današnjeg Univerziteta Britanske Kolumbije.
Zlatna groznica kanjona Fraser 1858., dovela je preko 25 000 ljudi, većinom iz Kalifornije, preko New Westminstera (osnovan 14. veljače, 1859.), koji je bio prilaz unutrašnjosti Britanske Kolumbije, zaobilazeći područje današnjeg Vancouvera. Vancouver je među najmlađim gradovima Britanske Kolumbije; prvo europsko naselje u današnjem Vancouveru nije podignuto do 1862, pri McLeeryjevoj farmi, neposredno južno od drevnog naselja Musqueama, u današnjem Marpoleu. Pilana utemeljena u Moodyvilleu (sada grad North Vancouver) 1863., započela je dugu vezu grada sa šumarstvom. Ubrzo su se pridružili mlinovi u vlasništvu kapetana Edwarda Stampa na južnoj obali zaljeva. Stamp, koji je započeo sa sječom drveća u području grada Port Alberni, isprva je nastojao držati mlin na Brockton Pointu, ali hirovite struje i opasne hridi prisilili su aktivnost na selidbu na lokaciju u podnožju ulice Gore. Taj mlin, poznat kao Hastings (Hastings Mill), postao je jezgra oko koje je formiran Vancouver. Središnja uloga mlina u gradu, oslabila je dolaskom Kanadsko pacifičke željeznice (Canadian Pacific Railway CPR) 1880-ih, premda je ostala bitnom u lokalnoj ekonomiji do zatvaranja 1920-ih.
Naselje koje se nazivalo Gastown, brzo je raslo oko izvorne improvizirane gostionice koju je na rubu vlasništva mlina Hastings 1867. otvorio "Gassy" Jack Deighton. 1870., kolonijalna vlada, izvršila je procjenu naselja i osnovala grad (townsite), preimenovan "Granville", u čast tadašnjeg britanskog državnog tajnika za kolonije, Lorda Granvillea. Lokacija, sa svojom prirodnom lukom, odabrana je kao polazna točka Kanadsko-pacifičke željeznice, na razočaranje obližnjih mjesta Port Moody, New Westminster i Victoria, koja su sva se nadmetala za posljednju stanicu željeznice. Željeznička pruga bila je među poticajima Britanskoj Kolumbiji da se 1871. pridruži konfederaciji, ali Pacifički skandal i nesuglasice oko korištenja kineske radne snage odgodili su izgradnju do 1880-ih.
mini|desno|180px|Panorama Vancouvera, 1898. Grad Vancouver ujedinjen je (incorporated) 6. travnja, 1886., iste godine kada je u grad stigao prvi transkontinentalni vlak. Predsjednik Kanadsko-Pacifičke željeznice William Van Horne grad je nazvao u čast Georgea Vancouvera. Veliki požar 13. lipnja, 1886., cijeli grad sravnio je sa zemljom. Vancouverski vatrogasci osnovani su te godine, te je grad brzo ponovo izgrađen. Stanovništvo Vancouvera raslo je od 1000 ljudi u prvom naselju 1881., preko više od 20 000 na prelazu stoljeća, do 100 000 1911. godine.
Vancouverski trgovci opremali su tragače zlata na putu za Klondike, za vrijeme slavne zlatne groznice 1898. Jedan od tih trgovaca, Charles Woodward, otvorio je 1892. prvu trgovinu Woodward's na lokaciji današnjih ulica Georgia i Main, što je zajedno s robnim kućama Spencer's i Hudson's Bay desetljećima tvorilo trgovačku jezgru grada.
Ekonomijom Vancouvera, u ranim fazama razvoja grada dominirale su velike kompanije kao Kanadsko-Pacifička željeznica, koje su donosile kapital potreban za brzi razvoj novog grada. Dok se tvornička proizvodnja tek razvijala, prirodni resursi bili su temelj vancouverske ekonomije. Sektor resursa bio je isprva baziran na sječi drveća, dok kasnije na izvozu kroz luku, gdje je trgovački promet uspostavio najveći ekonomski sektor u Vancouveru do 1930-ih.
Dominaciju ekonomije velikih kompanija pratio je često militantni radnički pokret. Prvi je veći štrajk solidarnosti bio 1903., kada su zaposlenici željeznica štrajkali protiv CPR-a radi priznavanja sindikata. Radnički vođa Frank Rogers bio je ubijen od CPR policije za vrijeme demonstracija na dokovima, kao prvi mučenik radničkog pokreta u Britanskoj Kolumbiji. Rast napetosti u industriji doveo je 1918. do prvog generalnog štrajka u Kanadi, u rudnicima ugljena Cumberland na otoku Vancouver. Nakon zatišja 1920-ih, val štrajkova dosegao je vrhunac 1935., kada su nezaposleni preplavili grad protestirajući protiv uvjeta u kampovima pod vojnom upravom u udaljenim krajevima provincije. Nakon dva mjeseca svakodnevnih i burnih protesta, štrajkaši iz kampova odlučili su svoje žalbe izložiti saveznoj vladi te su pošli na takozvani "Put za Ottawu" (On-to-Ottawa Trek), ali njihov protest nasilno je spriječen. Radnici su bili uhićeni kraj mjesta Mission i internirani u radnim logorima tijekom trajanja depresije.
Drugi socijalni pokreti, kao feminizam prvog vala, reforma morala i pokret umjerenosti, također su utjecali na razvoj Vancouvera. Mary Ellen Smith, vancouverska sufražetkinja i prohibicionistkinja, postala je 1918. prva žena izabrana u provincijski parlament. Alkoholna prohibicija započela je za vrijeme prvog svjetskog rata i trajala do 1921., kada je vlada provincije uspostavila kontrolu nad prodajom alkohola, što je na snazi i danas. Prvi je kanadski zakon o drogi stupio na snagu nakon istrage koju je proveo savezni ministar rada i budući premijer William Lyon Mackenzie King. King je bio otposlan istražiti štetu nastalu u neredima kada je Azijatska ekskluzionistička liga (Asiatic Exclusion League) vodila puštošenje kroz kinesku i japansku četvrt. Dvoje od oštećenih bili su proizvođači opijuma, i nakon dodatne istrage, King je otkrio da bijele žene i kineski muškarci navodno posjećuju opijumske rupe. Savezni zakon koji zabranjuje proizvodnju, prodaju i uvoz opijuma za nemedicinske svrhe, uskoro je izglasan na temelju tih otkrića.
Udruživanje s Point Greyem i Južnim Vancouverom, dalo je gradu svoje konačne konture, ne mnogo prije što je grad postao treća najveća metropola u zemlji. Do 1. siječnja, 1929., populacija proširenog Vancouvera bila je 228,193 stanovnika, te je ispunjavalo cjelokupni poluotok između zaljeva Burrard i rijeke Fraser.
Zemljopis mini|180px|Službeni nazivi četvrti u Vancouveru (lokalni i urbani nazivi variraju). Smješten na poluotoku Burrard, Vancouver leži između zaljeva Burrard na sjeveru i rijeke Fraser na jugu i prolaza Strait of Georgia na zapadu. Grad, u Pacifičkoj vremenskoj zoni (UTC−8) i Pacifičkoj pomorskoj ekozoni, prostire se na području od 114 km², uključujući i ravničarske i brdovite zone. Do imenovanja grada 1885., naziv "Vancouver" odnosio se na otok Vancouver, te je i danas raširen pogrešan dojam da je grad lociran na otoku. I grad i otok nazvani su prema britanskom kapetanu Georgeu Vancouveru, dok je grad Vancouver u Washingtonu, nasuprot Portlandu na sjevernoj obali rijeke Columbia, tek indirektno imenovan prema britanskom kapetanu; naziv tog grada adaptacija je naziva Fort Vancouvera, koji je bio sjedište Kompanije zaljeva Hudson za Columbia District, i najveće naselje na pacifičkom sjeverozapadu do Oregonskog ugovora 1846.
mini|lijevo|180px|Stanley Park s centrom grada u pozadini. Vancouver ima jedan od najvećih gradskih parkova u Sjevernoj Americi, Stanley Park, površine 404,9 hektara. Planinski lanac North Shore Mountains dominira gradskim pejzažom, te su po vedrom danu vidljivi i snijegom pokriveni vulkan Mount Baker u Sjedinjenim Državama na jugoistoku, otok Vancouver na zapadu i otok Bowen na sjeverozapadu.
Ekologija mini|desno|180px|Premda palme u Vancouveru nisu uobičajene, dokaz su u uspoređenju s ostatkom Kanade umjerene klime u gradu. Vegetacija u području Vancouvera izvorno je bila kišna šuma umjerenih područja, koja se sastojala od četinara s ponešto javora i testeraste jove, te velikim močvarnim područjima (čak i na visoravnima, radi loše drenaže). Mješavina četinara bila je karakteristična za obalnu Britansku Kolumbiju; Duglazije, Golema tuja, i Western Hemlock. Smatra se da u području rastu najveća stabla tih vrsta na obali Britanske Kolumbije. Najveća stabla u zoni današnjeg Vancouvera bila su u predjelu Gastowna, gdje se zbila prva sječa stabala, i na južnim obroncima zaljeva False Creek i English Bay, posebno u okolici plaže Jericho. Šuma u Stanley Parku posječena je između 1860-ih i 1880-ih, te su tragovi staromodnih tehnika sječe, kao urezi za dasku, još vidljivi.
Mnoge biljke i stabla koja rastu u Vancouveru i okolnoj regiji (Lower Mainland), uvezeni su iz drugih dijelova kontinenta i svijeta. Razne vrste palmi rastu u gradu, kao i veliki broj drugih egzotičnih stabala kao čileanski bor, japanski javor, i različito egzotično cvijeće, kao magnolije, azaleje i rododendroni. Neki su rododendroni izrasli do golemih veličina, kao i druge vrste uvezene iz područja oštrijih klima istočne Kanade ili Europe. Lokalni Acer glabrum također može postići ogromne visine. Mnoge od gradskih ulica imaju drvorede s mnoštvom cvjetnih vrsta stabala japanske trešnje, koje je od 1930-ih nadalje poklonila japanska vlada. Stabla cvatu nekoliko tjedana u rano proljeće svake godine. Druge ulice imaju drvorede kestena i drugih dekorativnih sjenovitih stabala.
Klima Vidi još: Klima u Kanadi