Hrvatska neprijateljska emigracija - "HNE" je pojam koji je koristila Jugoslavija, prvenstveno UDBA za Hrvatsko iseljeništvo. Podrazumijevao je hrvatske emigrantske političke, društvene, kulturne, športske i vjerske organizacije, te razne politički aktivne grupe i pojedince.
Povijest Veliki broj Hrvata iselio je iz Hrvatske neposredno nakon drugoga svjetskog rata, u svibnju 1945. godine. U prvoj skupini iseljenika, bjegunaca, nalazili su se vojnici NDH, državni činovnici, dužnosnici raznih nekomunističkih organizacija i stranaka te njihove obitelji. Njihova nakana je bila da se predaju Englezima i tako spase glavu. Međutim, Englezi su većinu vojnika i civila izručili partizanima, a ovi su nad njima izvršili masakr. Oni koji su se uspjeli spasiti bili su smješteni u izbjegličke logore u Austriji, Italiji i Zapadnoj Njemačkoj. Dio ih je ostao u tim državama, ali ih se još više iselilo u Australiju i Sjevernu i Južnu Ameriku.
Drugi val iseljavanja dogodio se koncem pedesetih i početkom šezdesetih godina. Ove bjegunce karakterizirala je činjenica da se uglavnom radilo o mladićima koji su, pretežno iz ekonomskih razloga, ilegalno prelazili granicu. I oni su bivali smješteni u izbjegličke kampove u Austriji, Italiji i Zapadnoj Njemačkoj. Nakon liječničkih pregleda tražili su posao u nekoj zapadnoeuropskoj državi ili bi iseljavali u Australiju i Sjevernu i Južnu Ameriku.
Najveći broj Hrvata iselio je šezdesetih godina kad je Beograd otvorio granice i omogućio odlazak na “privremeni rad”. Zbog toga su mnogi krajevi u hrvatskoj praktički opustjeli.
Posljednje značajnije iseljavanje dogodilo je nakon Karađorđeva i sloma Hrvatskog proljeća 1971., kad je tisuće Hrvata bilo izvrgnuto progonima. Bjegunci su ilegalno prelazili granicu, a u iseljeništvu su ih zvali “proljećarima”.
Prema dosadašnjih saznanjima, jugoslavenska tajna služba je diljem svijeta u vremenskom razdoblju od 1946. do 1990. godine likvidirala šezdeset i osam hrvatskih emigranata. Također je utvrđeno da je u tom istom razdoblju pet hrvatskih političkih emigranata netragom nestalo, te se može opravdano pretpostaviti da su bili oteti i na nepoznatom mjestu likvidirani.
Imajući u vidu postupke odlučivanja, organiziranja i izvođenja otmica i likvidacija hrvatskih emigranta, te operacije jugoslavenskih tajnih službi mogu se podijeliti u nekoliko razdoblja. U godinama neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata OZNA je napadala prvenstveno one hrvatske emigrante koji su imali dobre veze sa savezničkim centrima moći (napr. Drago Jilek) ili su uživali neokrnjen ugled među narodom u Domovini (napr. dr. Ivo Protulipac). Padom Aleksandra Rankovića 1966. i relativnim omekšavanjem represivnog sustava unutar Jugoslavije naglo se povećao broj "ofanzivnih akcija" prema hrvatskim političkim emigrantima, odnosno broj otmica i likvidacija u emigraciji. Od pada Rankovića do konca 1971., dakle u razdoblju za koje se pretpostavljalo da su u Zagrebu vlast preuzeli hrvatski orijentirani komunisti, ubijena su dvadeset i četiri hrvatska emigranta, a desetorica su slučajem preživjeli atentate i jedan je otet. Ta crna serija se nastavila i nakon 1971., a naročito neposredno nakon Karađorđeva, dakle tijekom 1972. godine, te u razdoblju nekoliko godina prije i poslije smrti jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita, a trajala je praktički do pred sam raspad Jugoslavije.
Žrtve Udbina djelovanja Podatci prema:Anka Vujić: UDBA: zločinački stroj članak iz Zore, srijeda, 3. svibnja 1995., stranice safaric-safaric.si Ubojstva Ive Protulipca, 1946. godine u Italiji Ilije Abramovića, 1948. godine u Austriji Dinke Domančinović, 1960. godine u Argentini Mate Miličevića, 1966. godine u Kanadi Marijana Šimundića, 1967. godine u SR Njemačkoj Joze Jelića, 1967. godine u SR Njemačkoj Mile Jelića, 1967. godine u SR Njemačkoj Petra Tominca, 1967. godine u SR Njemačkoj Vlade Murata, 1967. godine u SR Njemačkoj Anđelka Pernara, 1967. godine u SR Njemačkoj Hrvoja Urse, 1968. godine u SR Njemačkoj Đure Kokića, 1968. godine u SR Njemačkoj Mile Rukavine, 1968. godine u SR Njemačkoj Krešimira Tolja, 1968. godine u SR Njemačkoj Vida Maričića, 1968. godine u SR Njemačkoj Ante Znaora, 1968. godine u Italiji Josipa Krtalića, 1968. godine u Italiji Nedjeljka Mrkonjića, 1968. godine u Francuskoj Pere Čovića, 1968. godine u Australiji Mirka Čurića, 1969. godine u SR Njemačkoj Nahida Kulenovića, 1969. godine u SR Njemačkoj Vjekoslava Luburića, 1969. godine u Španjolskoj Mije Lijića, 1970. godine u Švedskoj Mirka Šimića, 1971. godine u SR Njemačkoj Ive Bogdana, 1971. godine u Argentini Maksima Krstulovića, 1971. godine u Engleskoj Drage Mihalića, 1972. godine u SR Njemačkoj Josipa Senića, 1972. godine u SR Njemačkoj Branka Jelića, 1972. godine u SR Njemačkoj Stjepana Ševe, 1972. godine u Italiji Tatjane Ševo, 1972. godine u Italiji Rosemarie Bahrić, 1972. godine u Italiji Josipa Buljana-Mikulića, 1973. godine u SR Njemačkoj Mate Jozaka, 1974. godine u SR Njemačkoj Ilije Vučića, 1975. godine u SR Njemačkoj Ivice Mioševića, 1975. godine u SR Njemačkoj Nikole Martinovića, 1975. godine u Austriji Matka Bradarića, 1975. godine u Belgiji Vinka Eljuge, 1975. godine u Danskoj Stipe Mikulića, 1975. godine u Švedskoj 7 Nikole Penave, 1975. godine u SR Njemačkoj Ivana Tuksora, 1976. godine u Francuskoj Ivana Vučića, 1977. godine u SR Njemačkoj Joze Oreča, 1977. godine u JAR Brune Bušića, 1978. godine u Francuskoj Križana Brkića, 1978. godine u SAD Marijana Rudele, 1979. godine u SAD Zvonka Štimca, 1979. godine u SAD Gorana Šećera, 1979. godine u Kanadi Cvitka Cicvarića, 1979. godine u Kanadi Nikole Miličevića, 1980. godine u SR Njemačkoj Mirka Deskera, 1980. godine u SR Njemačkoj Ante Kostića, 1981. godine u SR Njemačkoj Mate Kolića, 1981. godine u Francuskoj Petra Bilandžića, 1981. godine u SR Njemačkoj Ivana Jurišića, 1981. godine u SR Njemačkoj Mladena Jurišića, 1981. godine u SR Njemačkoj Stanka Nižića, 1981. godine u Švicarskoj Ive Furlića, 1981. godine u SR Njemačkoj Đure Zagajskog, 1983. godine u SR Njemačkoj Franje Mikulića, 1983. godine u SR Njemačkoj Milana Župana, 1983. godine u SR Njemačkoj Stjepana Đurekovića, 1983. godine u SR Njemačkoj Slavka Logarića, 1984. godine u SR Njemačkoj Franje Mašića, 1986. godine u SAD Ivana Hlevnjaka, 1987. godine u SR Njemačkoj Damira Đurekovića, 1987. godine u Kanadi Ante Đapića, 1989. godine u SR Njemačkoj
Nestali Usporedi sa "otmice sa smrtnom posljedicom")
1.) Zlatko Milković 1949. godine u Francuskoj 2.) Zvonimir Kučar 1963. godine u Francuskoj 3.) Geza Pašti 1965. godine u Francuskoj 4.) Stjepan Crnogorac 1972. godine u Austriji
Otmice sa smrtnim posljedicama Drage Jelika, 1949. godine iz Italije Zlatka Milkovića, 1949. godine u Francuskoj Zvonimira Kučara, 1963. godine u Francuskoj Geze Paštija, 1965. godine u Francuskoj Stjepana Crnogorca, 1972. godine u Austriji
Neuspjela ubojstva
1.) Mate Frković 1948. godine u Austriji 2.) Dr. Ante Pavelić 1957. godine u Argentini 3.) Dr. Branko Jelić 1957. godine u SR Njemačkoj, 4.) obitelj Deželić 1965. godine u SR Njemačkoj 5.) Ante Vukić 1968. godine u SR Njemačkoj 6.) Mirko Grabovac 1969. godine u SR Njemačkoj 7.) Dr. Branko Jelić 1970. godine u SR Njemačkoj 8.) Vlado Damjanović 1970. godine u SR Njemačkoj 9.) Dr. Branko Jelić 1971. godine u SR Njemačkoj 10.) Gojko Bošnjak 1972. godine u SR Njemačkoj 11.) Nikola Vidović 1972. godine u Francuskoj 12.) Dane Šarac 1973. godine u SR Njemačkoj 13.) Gojko Bošnjak 1973. godine u SR Njemačkoj 14.) Dane Šarac 1974. godine u Francuskoj 15.) Stipe Bilandžić 1975. godine u SR Njemačkoj 16.) Stipe Bilandžić 1977. godine u SR Njemačkoj 17.) Franjo Goreta 1980. godine u SR Njemačkoj 18.) Luka Kraljević 1982. godine u SR Njemačkoj 19.) Luka Kraliević 1983. godine u SR Njemačkoj 20.) Danica Glavaš 1986. godine u SAD 21.) Ants Tokić 1988. godine u Australiji 22.) Tomislav Naletelić 1988. godine u SR Njemačkoj 23.) Nikola Štedul 1988. godine u Škotskoj
Otmice 1.) Drago Jelik 1949. godine iz Italije 2.) Krunoslav Draganović 1967. godine iz Italije 3.) Vjenceslav Čižek 1977. godine iz Italije 4.) Ivica Novaković 1987. godine iz SR Njemačke
Neuspjele otmice 1.) Dr. Branko Jelić 1950. godine iz SR Njemačke 2.) Franjo Mikulić 1979. godine iz Francuske
Vidi još Lex Perković
Izvori
Kategorija:Hrvatsko iseljeništvo Kategorija:Sigurnosno-obavještajne službe Kategorija:Povijest druge Jugoslavije Kategorija:Politika Jugoslavije Kategorija:Vanjska politika Hrvatske