мини|300п|Član u evropskim jezicima Član je vrsta riječi ili morfološki element koji u nekim jezicima označava određenost imenice.
Mnogi jezici nemaju članove (npr. srpski, hrvatski, latinski, japanski). Neki jezici imaju članove, ali ih rijetko koriste (npr. svahili).
Član u drugim jezicima Jezici koji imaju članove mogu ih koristiti na sljedeće načine: Određeni član označava određeni predmet ili osobu (npr. engleski -{the}-, francuski -{le/la/l'/le}-, mađarski -{a/az}-, nemački -{der/die/das}-). Neodređeni član označava da se radi o bilo kojem predmetu neke vrste (npr. engleski -{a/an}-, francuski -{un/une/des}-, mađarski -{egy}-, nemački -{ein/eine}-). Partitivni član označava količinu (npr. francuski -{du}-).
Neki jezici koriste samo određeni član (velški). U pojedinim jezicima određeni član ne može doći ispred ličnog imena (engleski, njemački), a u nekima može (portugalski).
U nekim jezicima član je nastavak koji se dodaje na riječ: u bugarskom: -{стол}- - -{стол}--{ът}- u švedskom: -{fisk}- - -{fisk}--{en}- u makedonskom: -{дрво}- - -{дрво}--{то}-, -{дрво}--{во}-, -{дрво}--{но}- u rumunskom: -{lemn}- 'drvo' - -{lemnu}--{l}-
Literatura -{ . Robins, R. H. (1989). General Linguistics. 4th ed. London: Longman.
Категорија:Gramatika