Anka Krizmanić rođena kao Anka Sivoš (Omilje, 10. mart 1896 — Zagreb, 2. novembar 1987) bila je hrvatska slikarica i grafičarka.

Život i karijera Rođena je kao Anka Sivoš 1896. godine u Omilju pored Svetog Ivana Zeline, kao prvo dete Josipa Sivoša i Jelke Grušić. Detinjstvo je provela u Omilju, na donjem spratu škole, u kojoj je ranije živeo Stanko Vraz.

Nakon smrti oca, odlazi zajedno sa majkom i sestrom u Zagreb.Reberski, I. (1989.), Prilog valorizaciji slikarstva Anke Krizmanić, Život umjetnosti, Zagreb, sv. 45-46., str. 71-79. Da bi stekla pravo na novčanu pomoć, Jelka Sivoš pristaje mađarsko prezime pokojnoga muža zameniti devojačkim prezimenom majke, Ankine bake, Cecilije Krizmanić. Od tada se i Anka, rođena Sivoš, zove Anka Krizmanić.Reberski, I. (1993.), Anka Krizmanić, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1993., str. 45.

U Popovom tornju od 1904. do 1907. godine išla je u osnovnu školu. Potom se u Draškovićevoj ulici školovala u Višoj devojačkoj školi od 1907. do 1910. godine.

Kako se u njenoj porodiici oduvek negovala umetnost, stekla je nadarenost koju je kod nje značajno unapredila svesrdna podrška bogate tetke, koja joj je omogućila rano likovno obrazovanje, u slikarskoj školi slikara Tomislava Krizmana, na Jelačićevom trgu br. 4.Reberski, I. (1989.), Prilog valorizaciji slikarstva Anke Krizmanić, Život umjetnosti, Zagreb, sv. 45-46., str. 71 U ovoj školi Anka iako je bila najmlađi đak, revnosno je sledila savete velikog učitelja i temeljno izučavala crtačku tehniku.

Zahvaljujući Krizmanovim savetima i silnoj upornosti, brzo je savladala zanatsku stranu crtačke tehnike, na koju je kasnije potpuno samostalno izgradila svoj celokupni likovni opus (crtačku sigurnost i suvereno vladanje grafičkim tehnikama).Reberski, I. (1993.), Anka Krizmanić, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1993., str. 60.

Sa samo 14 godina njena dela izložena su u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, a nešto kasnije i u . okviru izložbi Slikarske škole Tomislava Krizmana. Prva dva nenaa crteža Portret tetke Anke Žigrović i Restauracija hotela Faakersee, Tomislav Krizman je izložio na izložbi „Medulić“ u Umjetničkom paviljonu 1910. godine.Reberski, I. (1989.), Prilog valorizaciji slikarstva Anke Krizmanić, Život umjetnosti, Zagreb, sv. 45-46., str. 72 Uz Krizmanovu pomoć Anka je dobila stipendiju kraljevske zemaljske vlade, i u pratnji majke, koja već tada pobolijeva, odlazi u Drezden, u kome je kao stipendista završila Školu za umetnički zanat (nem. Kunstgewerbeschule) i osvojila srebrnu medalju za grafiku.

Anka je u Drezdenu započela cikluse „plesačica“ i „ljubavnika“, inspirisana prvo Anom Pavlovnom, potom 1915. godine plesovima Grete Wiesenthal, i 1917. nakon upoznavanja i slavnom balerinom Gertrud Leistikow. U Dresdenu se upoznala i s nizom velikih imena umetničkog sveta: Otto Dix, Drago Ibler, Anka Horvat.

Prvi svetski rat uticao je i na njen život u njemačkom Drezdenu (bez ogeva i hrane, iskusila glad i hladnoću). Dobivši napokon dozvolu za povratak, Anka se s bolesnom majkom i sestrom, u julu 1917. godine vraća u Zagreb u kome postaje redovni član član Proljetnog salona.Reberski, I. (1993.), Anka Krizmanić, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1993., str. 74.

Nakon udaje za planinara Dragutina Paulića, otkrila je ljubav prema prirodi, i pod tim utiscima slika brojna dela s motivima gorja, otoka i Plitvičkih jezera.

Jedno vreme bavila se i slikanjem portrete, karikature i reklama za časopis. Oko 1929. godine sarađivala je sa književnikom Miroslavom Fellerom, i za njega slikala za reklamni časopis Imago koji je Feller uređivao.

Nakon razvoda dobila je stipendiju francuske vlade za usavršavanje u Parizu od 1929. do 1930. godine146 godine. Tokom usavršavanja u Parizu nadoknađuje ono što je u Drezdenu propustila. Boravak u europskoj prestolnici umetnosti omogućio joj je potpuno samostalno istraživanje, sada već zrele umetnice.

Nakon povratka u Zagreb osam godina radila je kao crtač na Medicinskom fakultetu. Nakon toga je postala profesionalna slikarica što joj je omogućilo više slobode i vremena za stvaranje. U tom razdoblju nastali su brojni portreti slavnih umetnika, što joj je obezbedilo članstvo u ULUH-u (odmah po završetku Drugog svetskog rata, 1945).Reberski, I. (1993.), Anka Krizmanić, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1993., str. 120.

Ratne godine u Drugom svetskom ratu provela je u Zagrebu, posećujući rođake kraj Ozlja. Od 1943. do 1944. godine boravila je u Karlovcu sa Ludwigom Weningerom. U tom razdoblju nastali su brojni pejzaći i portreti slavnih umetnika, što joj je obezbedilo članstvo u ULUH-u (odmah po završetku Drugog svetskog rata, 1945). Članstvo u ULUH-u omogućilo joj je da redovno zlaže na kolektivnim izložbama do početka 1970-ih godina.

Od februara 1946. do 31. novembra 1951. godine ponovno je radila kao crtač na Medicinskom fakultetu u Institutu za biologiju, i paralelno Izrađuje skulptura (glave iz papirmašea) Marionete za vlastiti teatar (1946.).

1950 - tih Intenzivnije se posvećuje ciklusu folklornih motiva i plesova nakon saradnje sa Zvonimirom Ljevakovićem, istaknutim stručnjakom za plesni folklor i dugogodišnjim voditeljem Lada. Radove plesnog folklora izložila je prvi put samostalno u Opatiji 1951. godine. U Zagrebu je 1953. godine održala dve samostalne izložbe: Retrospektivu portreta i Izložbu karakternih studija i karikatura.

U zasluženu penziji otišla je 1955. godine, i dalji život potpuno jse posvetila stvaralačkom radu slikajući sve dotle dok joj je snage dozvoljavale.

Leta i jeseni najčešće je provodi na Mljetu, a zimu i u proleća u maglovitom prostoru i šumi njoj voljenog Tuškanca, ili u njegovoj okolini.

Anka Krizmanić je od 1984. godine imala ozbiljne smetnje na psihološkom planu. Neuropsihijatar je utvrdio: da boluje od progredijentne senilne demencija s jače naglašenim psihotičnim manifestacijama i vremenskom dezorijentacijom, i da nije u mogućnosti brinuti o sebi, svojim pravima i imovini. Nakon nekoliko izložbi 1986. godine Anka Krizmanić je na prevaru venčana. sa 69 godina mlađim muškarcem Asmirom Kamberom iz Sanskog Mosta koji je radio u zagrebačkoj radnoj organizaciji "Sigurnost", a kumovi su bili Josip Kovačić i Vlatko Đikić. To vjenčanje je inicirao Josip Kovačić (hrvazski istoričar umetnosti, kolekcionar i pesnik). Nakon venčanja Asmir Kamber se useljava u jesen 1986. kod Anke Krizmanić u Jurjevsku 1. Od tog trenutka počinje pravi pakao za slikaricu. Zaključavana je, spriječavani su poseti slikaričinih poznanika, nestaju slike, uklanja se telefon. Josipu Kovačiću i Zori Arany počinju prigovarati susedi i prijatelji Anke Krizmanić – Marija Crnobori, Narcisa Neidhardt, Jelica Sarajlija, Ivica Petreković.Nevio Pintar, Jasim Fazlić, Željko Bukša, Lovci na starice (2), Stan za život i grob, Arena, 1. travnja 1989., str. 28-29 No zaključavanja su i dalje nastavljana. U vreme najžešće kritike u javnosti za sudbinu nesretne slikarice - ona umire. Kovačić je već ranije falsifikovao testament, i na taj način se domogao celokupne likovne zaostavštine Anke Krizmanić.Vesna Mijović i Miodrag Đurić, Manipulacija s nemoćnom slikaricom, Arena, 4. studenoga 1987., str. 46-47.

Napomene

Reference

Literatura Kara Z. Lj., Izložbe „Medulića“, Novosti, Zagreb, IV. 5. XI. 1910., br. 301, str. 3. Matoš A. G., Povodom izložbe „Medulić“, Suvremenik, Zagreb, V, 1910., br. 11. str. 803-812. Milčinović A., Izložba „Medulića“, Narodne novine, Zagreb, LXXVI, 6. XII.1910., br. 280. Syndicus, Umjetnički separatizam povodom Medulićeve izložbe, Zvono, 3. XII. 1910., br. 24, str. 572. Milčinović A., Umjetnička izložba, Savremenik, Zagreb, 1911., br. 7. str. 75, 141, 687. Strajnić Kosta, O umjetničkom obrtu, Narodne novine, Zagreb, LXXVII, 22. XII.1911. br. 293-294, str. 3-4., XVII b Umjetnička izložba Krizmanova, Narodne novine, Zagreb, LX , 16. XII. 1911, r. 289. str. 4. L. I., Salon Ulrich, Savremenik, Zagreb, VII , 1912., br. 3, str. 270. Krizmans graphische Ausstellung, Agramer Tagblatt, Zagreb, XXVII, 1. IV. 1912, br. 76, str . 2-4. Milčinović A., Salon Ullrich, Suvremenik, Zagreb VII . 1912, br. 3. str . 270 Mitrinović Dimitrije „Prometna umjetnost“, povodom Četvrte jugoslovenske umetničke izložbe, Savremenik, Zagreb, VII . 1912, br . 3. st r. 668 . Milčinović Andrija, Izložba umjetničkog obrta, Narodne novine, Zagreb , LXXVIII, 27. XII. 1912., br. 299, str. 1-2. Kveder Zofka, Krizmanova izložba, Suvremenik, Zagreb, VIII. 1913 , br. 2, str. 106., . Krklec Gustav, Dojmovi iz „Proljetnoga salana“, Narodne novine, Zagreb , III, 4. IV. 1916., br. 75. str. 3-4. Kršnjavi Iso, Hrvatski Proljetni salon, Narodne novine, Zagreb, 8. IV.1916, br. 79, Nehajev Milutin, Kroatischer Kunstfruhllnq, Agramer Tagblatt, Zagreb, XXXI, 15. IV.1916. br. 104, str. 2-4. Lunaček Vladimir, Hrvatski Proljetni salon, Obzor, Zagreb, L1X, 26. III. 1916 , br. 85, str. 2. Otvorenje Proljetnog salona, Obzor, Zagreb. 26. III. 1916, br. 85, Kršnjavi Iso, Epilog k jesenskoj izložbi „Proljetnog salona“ u Ullrichovu salonu, Narodne novine, Zagreb, 11. XII. 1917. br. 283, str. 1- 2. K. F., Moderna umjetnost i Proljetni salon, Narodne novine, Zagreb, 28. XI. 1917 , br. 273. Šimić Antun Branko, Proljetni salon, Grafika, plastika, predavanja, Anka Krizmanićeva, Vijavica, Zagreb, I. 1917-1918, br. 1, str. 1-5. Krklec, Gustav, Beleške sa umetničke izložbe na Rijeci, Glas Srba, Hrvata i Slovenaca. Zagreb, 18. VI. 1918, br. 120, str. 2. Strajnić, Kosta, Studije, Zagreb, 1918, str. 144-145. Lunaček, Vladimir, VII. izložba Proljetnog salona, Obzor, Zagreb, 31. XII. 1919, br. 307, str. 3. S-s., Moderne Kunst im kroatischen Fruhlinqso lon. Agramer Tagblatt, Zagreb, 24. XII. 1919, br. 339, str. 1-2. Lunaček Vladimir, Iz umjetničkog svijeta, Deveta izložba Proljetnog salona, Obzor, Zagreb, 31. X. 1920, br. 276, P. K., IX. izložba Proljetnog salona, Riječ, Zagreb, 27. X. 1920, br. 219, str . 2-3. R. L., VII. izložba Proljetnog salona, Riječ Srba, Hrvata i Slovenaca, Zagreb, II, 1920, br. 2, str . 2-3. S- s., Zwölf Ausstellung, Agramer Tagblatt, Zagreb, XXIII, 1920, br. 213, str. 1- 3. Križanić, Petar, XII. izložba Proljetnog salona, Kritika, Zagreb, II, 1921, sv. 11-12, XI-XII, str. 445-446. Nehajev Milutin, Umjetničke izložbe, Proljetni salon, Jutarnji list, Zagreb, 12. X. 1921., str. 6. B., XVII. izložba Proljetnog salona, Vijenac, Zagreb, l, 1923, knj. II, str. 30-32. Milčinović Andrija, XVII. izložba Proljetnog salona u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, Slobodna tribuna, Zagreb, III , 9. VI. 1923, br . 486, str. 3-4. Milčinović Andrija, XVII. izložba Proljetnog salona u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, Vijenac, Zagreb, II, 1923, br . 1. Nehajev Milutin, Književnost i umjetnost, Izložba Proljetnog salona, Jutarnji list, Zagreb, XII, 8. VII. 1923, br. 4109, str. 7. D. Dr. F., XIX. Ausstellung des „Proljetni salon“ (Fruhjohrssclon), Zagreber Tagblatt, Zagreb, 1924, br. 126, str. 5. Lunaček Vladimir, Devetnaesta izložba Proljetnog salona, Obzor, Zagreb, LXV, 29. V. 1924, br . 144, str. 1. B. R., Izložba Proljetnog salona, Nova severna pošta, Subotica, III, 22. I. 1925, br . 409, str. 3. Deak Franjo, Ausstellung Anka Krizmanić-Paulić, Morgenblatt, Zagreb, XLII, 1927, br. 49, str . 6. Feller Vladimir, Kolektivna izložba gospođe Anke Krizmanić-Paulić, Vijenac, Zagreb, V, 1. III. 1927, br . 5, str. 123-124. Kasanin Milan, Šesta jugoslovenska umetnička izložba, Srpski književni glasnik, Beograd, 1927, knj. XXI, str. 532 . Krenedić Kazimir, Izložba Anke Krizmanić, Novosti, Zagreb, XXI, 1927, br. 47, str. 7. Milčinović Andrija - iličin - Anka Krizmanić-Paulić, Riječ, Zagreb, XXIII , 17. II. 1927, br . 39, str. 8. Milčinović Andrija, Kolektivna izložba Anke Krizmanić-Paulić, Jutarnji list, Zagreb, XVI, 1927, br. 5402 , str. 11. Rac Stanko, XXV. izložba Proljetnog salona, Vijenac, Zagreb, VII, 1927, sv. 7-8, str. 194-195. Schroeder Artur, (Predgovor u katalogu izložbe:) Grafika Yugoslavianska, Lwow, 1927.