Igor Jevdokimovič Turčin (; 16. novembar 1936 – 7. novembar 1993) je bio ukrajinski rukometni trener, koji je bio na čelu sovjetske, a zatim i ukrajinske reprezentacije od 1973. do 1993. godine, dovodeći ih do tri olimpijske i pet medalja svetskog prvenstva.
Biografija
Turčin je 1959. okupio rukometni tim tinejdžerki, koji je 1962. postao HC Spartak Kijev.Турчина: «Мне нечего скрывать» Klub je postao dvadesetostruki sovjetski prvak (1969–1988) i 13 puta pobednik EHF Lige šampiona (1970–1973, 1975, 1977, 1979, 1981, 1983, 1985–1988).
Godine 1965, oženio se Zinajdom Stolitenko,Zinaïda Turchyna. sports-reference.comWomen Handball World Championship 1973 in Yugoslavia 08-15.12 Champion Yugoslavia, Women Handball World Championship 1975 Soviet Union 03-13.12 Winner East Germany, Women Handball World Championship 1978 in Czechoslovakia 30.11–10.12 Champion East Germany. todor66.comA – Indoor/en salle/Halle – 1982 – HUN,A – Indoor/en salle/Halle – 1986 – NED. International Handball FederationТурчина — лучшая гандболистка века. Kommersant (20 June 2000)Я ПРОЖИЛА ЗА ТУРЧИНЫМ, КАК ЗА ЗОЛОТОЙ СТЕНОЙ . segodnya.ua (21 December 2000) 10 godina mlađom pripravnicom.Девочки не хотели, чтобы я выходила замуж. gazeta.ua (25 February 2007)Администрация . spartak.kiev.ua Imali su ćerku Nataliju (rođenu 1971) i sina Mihaila (rođenog 1983). Natalija je igrala rukomet zajedno sa majkom za Spartak iz Kijeva, dok se Mihail bavio košarkom. U poslednjim godinama Turčin je pretrpeo nekoliko srčanih udara. Podvrgnut je složenoj operaciji bajpasa u Norveškoj, a nakon toga je osam meseci trenirao norvešku žensku rukometnu reprezentaciju. Preminuo je od srčanog udara tokom utakmice EHF kupa u Rumuniji 1993. godine. Nakon njegove smrti, njegova supruga je preuzela njegove trenerske pozicije u kijevskom SpartakuList of champions in the-sports.orgRecord in EHF's website i ukrajinskoj reprezentaciji.
Nagrade Orden Crvenog barjaka rada (1976, 1980) Orden počasne značkeЕльцин, Б.Н. (2 марта 1993 г.). "Указ Президента Россиийской Федерации о госудаственных наградах Российской Федерации" (1971) Orden prijateljstva narodaOrder of Friendship of Peoples at the Directory of the orders, medals and signs of the USSR . (1985)
Bibliografija
Reference
Literatura
Жадько В. Український некрополь. — К., 2005. — С. 313. Комарніцький О. Б. Турчин Ігор Євдокимович // Кам'янець-Подільський державний університет в особах. — Т. 1. — Кам'янець-Подільський, 2003. — С. 745—748.
Гончарук А. «Игорь Турчин всегда ходил по краю бездны и ежедневно имел возможность в неё сорваться» // «День». — 1998. — № 220.
Spoljašnje veze
-{Биография Игоря Турчина}- Воспоминания Зинаиды Турчиной // «Сегодня» (Киев), № 243 (744), 21 декабря 2000 года. Воспоминания Зинаиды Турчиной // «События и люди». — 2008. — № 34. «Чувствую, скоро мне конец». Легендарный советский тренер умер во время матча. Почему он предсказал себе такую смерть? // Lenta.ru — 2021. — 5 сентября 2021 года. Турчин Игорь Евдокимович (1936—1993) Мохнач В. Проігнорована легенда // Україна Молода — Київ: 16 листопада 2011. — № 207. Дати і події, 2016, друге півріччя : календар знамен. дат № 2 (8) / Нац. парлам. б-ка України. — Київ, 2016. — С. 118—121.
Категорија:Рођени 1936. Категорија:Умрли 1993. Категорија:Рукометни тренери