Kreševo je naseljeno mjesto i općina u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine, sa oko 1025 stanovnika u samom mjestu i oko 5273 stanovnika u općini. poznat je po čuvenom Franjevačkom samostanu iz 14. vijeka.
Geografija Srednjobosanski gradić istoimene općine, Kreševo, smješten je 55 km sjeverozapadno od Sarajeva, na obalama rijeka Kreševčice i Dragušnice. Južnim dijelom općine protječe Crna Rijeka koja se ulijeva u Lepenicu. Cijelo područje općine pripada slivu rijeke Bosne. Nadmorska visina mu je 640 m. Kreševska općina prostire se na 149 km2, a graniči sa općinama Kiseljak, Fojnica, Konjic i Hadžići.
Na području općine su planine i visovi: Čubren, Berberuša, Volujak, Lopata, Trebac, Inač, Meoršje, Bitovnja. Visoke bukove, hrastove, grabove i jelove šume čine 70% općinskog prostora.
Oberska pećina nalazi se iznad sela Vranci, koje je 2 km. udaljeno od općinskog središta Kreševa. Nalazi se na desnoj strani potoka Kostajnica. Ulaz u pećinu nalazi se 740 metara nadmorske visine. Pećina predstavlja srednjovijekovni rudnik, najvjerojatnije cinobera-žive i ustvari je posljednji rudnik ovakog tipa na ovim prostorima. Klima je planinska umjereno kontinentalna. Prosječna godišnja temperatura u središnjem dijelu općine od 6 do 8 °C. Prosječna godišnja količina padavina kreće se između 900 i 1750 mm.
Historija Historija Kreševa obuhvata razvoj Kreševa od antičkog i srednjovjekovnog rudarskog i trgovačkog središta, preko osmanskog i austrougarskog perioda, do savremenog doba. Kreševo se u historiografiji i lokalnoj tradiciji posebno ističe kao kraljevski grad srednjovjekovne bosanske države, franjevačko središte i jedno od važnijih mjesta rudarske i kovačke tradicije u srednjoj Bosni.
Antika i rani tragovi naseljenosti Područje današnjeg Kreševa bilo je naseljeno i prije srednjeg vijeka. Na lokalitetu Gromile utvrđeni su ostaci antičkog objekta, zbog čega je ovo arheološko područje proglašeno nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. U stručnoj literaturi navode se i rimski epigrafski nalazi iz šireg područja Kreševa, što upućuje na starije rudarske i naseobinske aktivnosti u centralnoj Bosni.
Srednji vijek Kreševo se razvilo u okviru centralnobosanskog rudarskog bazena. Prema podacima sa službene turističke stranice općine, kreševski rudnici spominju se već 1381. godine, a razvoj mjesta bio je povezan s eksploatacijom željeza, bakra, srebra i olova.
Prvi pouzdani pisani spomen Kreševa kao kraljevskog mjesta potiče iz 1435. godine, a u literaturi se navodi i povelja kralja Stjepana Tomaša izdana 9. marta 1444. u slavnom kraljevskom gradu Kreševu. U 15. vijeku Kreševo je bilo jedno od rezidencijalnih mjesta bosanskih vladara, s kraljevskim dvorom i utvrdom iznad podgrađa.
Uz rudarsku funkciju, Kreševo je bilo povezano i s dubrovačkom trgovinom, a prisustvo franjevaca potvrđeno je već sredinom 14. vijeka. Ostaci srednjovjekovne fortifikacije Bedem i danas svjedoče o njegovoj ulozi kraljevskog grada.
Srednjovjekovna sepulkralna kultura na kreševskom području potvrđena je brojnim nekropolama sa stećcima. Nekropola na lokalitetu Kose u Crnićima obrađena je i u izdanju Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika dodatno je zaštitila serijsko dobro srednjovjekovnih nekropola sa stećcima i starim muslimanskim nišanima na području Kreševa.
Osmanski period Nakon osmanskog osvajanja Bosne, Kreševo je nastavilo živjeti kao rudarsko i upravno mjesto. U literaturi se navodi da se kao nahija prvi put spominje 1469. godine u okviru vilajeta Kraljeva Zemlja, a nakon njegovog ukidanja u sastavu Sarajevskog kadiluka. Od 16. do 18. vijeka u Kreševu su, prema istom izvoru, djelovali predstavnik sarajevskog kadije (naib), službenik za rudarska pitanja (emin) i starješina mjesnih janjičara (serdar).
Kreševo je u osmanskom razdoblju ostalo poznato po metalurgiji i zanatstvu. U lokalnoj tradiciji i službenim prikazima općine posebno se naglašava kovačka proizvodnja, koja je Kreševo učinila prepoznatljivim u široj regiji. Franjevački samostan sv. Katarine sačuvao je arhivsku građu, rukopise i ljetopise koji predstavljaju važne izvore za historiju mjesta i srednje Bosne.
U 18. vijeku samostanski kompleks teško je stradao u požaru, nakon čega je uslijedila obnova. Kreševska hronika i savremena istraživanja pokazuju da je obnova samostana u 1767. godini bila složen proces koji je zavisio od osmanskih dozvola, lokalnih odnosa i znatnih finansijskih izdvajanja.
Austro-Ugarska i 20. vijek Poslije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. Kreševo ulazi u novi upravni i privredni okvir Monarhije. Iako je zadržalo obilježja starog rudarskog i zanatskog mjesta, u tom periodu dolazi do modernizacije uprave, saobraćaja i javnih ustanova, dok franjevački samostan ostaje jedno od glavnih kulturnih središta grada.
Tokom 20. vijeka Kreševo je dijelilo političke i društvene promjene karakteristične za Bosnu i Hercegovinu: kraj austrougarske vlasti, ulazak u Kraljevinu SHS odnosno Jugoslaviju, period socijalističke Bosne i Hercegovine te tranziciju nakon raspada SFRJ. Uprkos promjenama državnih okvira, mjesto je sačuvalo izrazit lokalni identitet zasnovan na zanatstvu, franjevačkoj kulturnoj tradiciji i historijskom pamćenju.
Rat u Bosni i Hercegovini Tokom rata u Bosni i Hercegovini Kreševo se nalazilo u složenom vojno-političkom prostoru srednje Bosne. U optužnici Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju protiv Ivice Rajića navodi se da je od augusta 1992. bio komandant Druge operativne grupe HVO-a za područje općina Kiseljak, Kreševo i Vareš.
Naslijeđe Historijsko naslijeđe Kreševa danas se ogleda u ostacima srednjovjekovnog grada, franjevačkom samostanu, nekropolama sa stećcima, starim zanatskim objektima i rudarskoj tradiciji. Zbog takve slojevite baštine Kreševo se ubraja među najprepoznatljivija historijska naselja srednje Bosne.
Historijsko gradsko područje Osnovna karakteristika Kreševa po kojoj se razlikuje od drugih bosanskih naselja, je sačuvana srednjovjekovna prostorna organizacija. Iako je centralni dio naselja, današnja ulica Fra Grge Martića, u doba Otomanske imperije nosio karakteristično ime Čaršija, on je i dalje ostao i zona rada i zona stanovanja. Na taj način, u Kreševu je sačuvan srednjovjekovni urbani koncept po kome se na jednom mjestu proizvodilo, trgovalo i stanovalo.
Historijsko gradsko područje Kreševo proglašeno je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik čine svi objekti koji se nalaze uz ulicu Fra Grge Martića, objekti smješteni uz ulicu Obala i pojedinačni objekti u mahalama.
Hadži Hasanova džamija podignuta je 1709. godine, prema vakufnami u Gazi Husref-begovoj biblioteci u Sarajevu, kojom neki Hadži Hasan zavještava izvjesne objekte za ovu džamiju. Uz džamiju je groblje, a nekad je bio i mekteb. Oštećena je u ratu 1992-95, i obnovljena 2003.
Tu je i nekoliko objekata ambijentalne vrijednosti (kuća Augustina Kristića, kuće porodica Šakotić, Martinčević, Čizmić, Tukić, Bilajac, Zovko, Aždajić, Marković, Ahbabović, Jurić). Kreševo je nekada imalo 15-20 vodenica, od kojih su sačuvane samo dvije, u ruševnom stanju
Nacionalni spomenici
Stanovništvo
Općina Kreševo
Naseljeno mjesto Kreševo
Reference
Vanjski linkovi
Zvanični sajt općine Kreševo
Kategorija:Općine Bosne i Hercegovine Kategorija:Općine Federacije Bosne i Hercegovine Kategorija:Općine u Srednjobosanskom kantonu *