Jablan je drvo usko piramidalne krošnje, muški klonalni kultivar crne topole (Populus nigra), porijeklom iz Evrope, jugozapadne i centralne Azije, te sjeverozapadne Afrike.Flora Europaea: Populus nigra
Opis To je stablo srednje do velike veličine, raste do visine od 30 metara1968. članak "Jablan". Mala enciklopedija Prosveta knjiga 1, A–LJ. Prosveta: Beograd. str. 590., , a rijetko 40 m. Kora stabla podužno je ispucala, grane su tanke, uglavnom pridubljene uz stablo i savijaju se vrhovima ka njemu.Jovanović B., Tucović A. Rod Populus L. U: M. Josifović (ur.) Flora SR Srbije III. SANU: Beograd. str. 420. Listovi su sitniji od listova tipske crne topole. Dijamantskog su do trouglastog oblika, dugi 5-8 cm i široki 6-8 cm, te zeleni na obje strane.Rushforth, K. (1999). Trees of Britain and Europe. Collins. ISBN 0-00-220013-9. Obično im debla dostižu prečnik do 1,5 m, ali neka neobična pojedinačna stabla u Francuskoj su dovoljno stara da imaju mnogo veća debla - više od 3 metra DBH (prečnik izmjeren u visini prsa čovjeka). Vrsta je dvodomna (muški i ženski cvjetovi su na različitim biljkama), s cvjetovima u resama, a oprašivanje se vrši vjetrom. Muški cvjetovi obično imaju 15–25 prašnika.
thumb|desno|Čuperci sjemena topole Crna topola raste u niskim područjima vlažnog tla. Kao i većina drugih pionirskih vrsta, drvo karakteriše brz rast i sposobno je brzo kolonizirati otvorena područja.Broeck, An Vanden (2003), European black poplar - Populus nigra: Technical guidelines for genetic conservation and use (PDF), European Forest Genetic Resources Programme, p. 6, Koristi se kao ukrasna biljka duž šetališta, staza, puteva i parkova. Također, ima i primjenu u industriji, naročito u izradi namještaja.
Podvrste thumb|Kultivar crne topole iz grupe Plantierensis, u Mađarskoj Utvrđene su tri podvrste, a neki botaničari razlikuju i četvrtu: P. n. subsp. nigra. Centralna i istočna Evropa. Listovi i izdanci goli (bez dlaka); kora sivosmeđa, debela i izbrazdana. P. n. subsp. betulifolia (Pursh) W.Wettst. Sjeverozapadna Evropa (Francuska, Velika Britanija, Irska). Lisne žile i izdanci fino paperjasti; kora sivosmeđa, debela i izbrazdana, često s jakim neravninama, deblo se obično jako naginje. P. n. subsp. caudina (Ten.) Bugała. Mediteranska regija, također jugozapadna Azija ako se var. afghanica ne razlikuje. P. n. var. afghanica Aitch. & Hemsl. (sin. P. n. var. thevestina (Dode) Bean). Jugozapadna Azija; Mnogi botaničari je tretiraju kao kultivar P. nigra, a drugi kao zasebnu vrstu P. afghanica; kora glatka, gotovo bijela; listovi i izdanci kao subsp. caudina.
Podvrsta P. n. betulifolia jedno je od najrjeđih drveća u Velikoj Britaniji i Irskoj,Milne-Redhead, E. (1990). The B.S.B.I. Black Poplar survey, 1973-88. Watsonia 18: 1-5. sa samo oko 7.000 poznatih stabala, od kojih je samo oko 600 potvrđeno kao žensko.Cooper, Fiona (2006). The Black Poplar: Ecology, History and Conservation. Windgather Press ISBN 1-905119-05-4
Kultivari Navodimo nekoliko kultivara koji se lako razmnožavaju reznicama: 'Italica' je prvobitno kultivisana u Lombardiji, sjevernoj Italiji, u XVII vijeku. Rast je fastigiatni (grane su joj manje-više paralelne s glavnim stablom), s vrlo uskom krošnjom. Uobičajena je u mediteranskoj regiji, prilagođena je vrućim, suhim ljetima i slabo raste u vlažnim uvjetima, kratkog je vijeka zbog gljivičnih bolesti. To je muški klon. Vijek joj je oko 40 do 50 godina, ova kratkovječna sorta s godinama počinje odbacivati grane i vrlo je vjerovatno da će je oboriti jaki vjetrovi, pri čemu svako sljedeće izgubljeno stablo izlaže susjedna stabla, stvarajući domino efekat. Klonovi grupe Plantierensis nastali su križanjem sorte 'Italica' sa sortom P. nigra ssp. betulifolia u rasadniku Plantières blizu Metza u Francuskoj 1884. godine; slični su sorti 'Italica' (i često se zamjenjuju s njom), ali s nešto širom krošnjom i bolje prilagođeni hladnoj, vlažnoj klimi sjeverozapadne Evrope, gdje prava lombardijska topola ne uspijeva dobro. Uzgajaju se i muški i ženski klonovi. Ovo je drvo koje se najčešće uzgaja u Velikoj Britaniji i Irskoj kao lombardijska topola.Bean, W. J. (1980). Trees and Shrubs Hardy in the British Isles Vol. 3. John Murray ISBN 0-7195-2427-X 'Manchester' je kultivar sorte P. nigra subsp. betulifolia, široko sađene u sjeverozapadnoj Engleskoj. To je muški klon i trenutno je ozbiljno ugrožen bolešću krastavosti topole.Stace, C. A. (1971). The Manchester Poplar. Watsonia 8: 391-393. 'Gigantea' je još jedan fastigiatni klon, nepoznatog porijekla, sa prilično širom, bujnijom krunom od 'Italice'. To je ženski klon. 'Afghanica' (sin. 'Thevestina'): većina, ako ne i svi, primjerci su jednog klona, te je mnogi botaničari stoga tretiraju kao kultivar, a ne kao botaničku sortu. Fastigiatni je, sličan 'Italici', ali sa upečatljivom bjelkastom korom; također se razlikuje od 'Italice' po tome što je ženski klon. Ovo je uobičajena fastigiatna topola u jugozapadnoj Aziji i jugoistočnoj Evropi (Balkan), gdje je uvedena tokom perioda Osmanskog carstva.
Rasprostranjenost Crna topolaje rasprostranjena širom Evrope, a nalazi se i u sjevernoj Africi te centralnoj i zapadnoj Aziji. Područje rasprostranjenosti proteže se od Mediterana na jugu do oko 64° geografske širine na sjeveru i od Britanskih ostrva na zapadu do Kazahstana i Kine na istoku. Područje također uključuje Kavkaz i velike dijelove Bliskog istoka.
Također pogledajte Bjelokori jablan
Reference
Kategorija:Drveće Kategorija:Malpighiales Kategorija:Hortikultura Kategorija:Dendrologija