Sevab ili sevap () arapski je termin koji znači "nagrada". Konkretno, u kontekstu islamskog svjetonazora, sevab se odnosi na duhovnu zaslugu ili nagradu koja proizlazi iz činjenja dobrih djela i pobožnosti na osnovu uputa Kur'ana i Sunneta poslanika Muhammeda.
Izgovor Riječ se koristi u cijelom islamskom svijetu, tako da se pravopis i izgovor malo razlikuju od regije do regije. U kazahstanskom društvu, na primjer, može se izgovoriti kao "sauap", kod Bengalaca kao "suab", "sovab" ili "svab", u Iranu kao "savob", u Indiji i Pakistanu kao "savab". Među Kurdima se izgovara "Sevab". Na bosanskom i turskom jeziku riječ postaje sevap.
Aktivnosti za sticanje sevaba ili nagrade Obično se sva dobra djela smatraju doprinosom sticanju sevaba, ali za muslimana postoje određena djela koja su nagrađivanija od drugih. Primarni faktor koji doprinosi obimu nagrade zasniva se na nečijoj namjeri u srcu – onoj tihoj, neizrečenoj onoj koje je Bog svjestan, a ne onoj izraženoj, artikulisanoj. To mogu biti ista djela, ali artikulacija nije potrebna prije izvršenja djela.
Zaslužna djela u islamu mogu se podijeliti u kategorije – duhovno dobro i moralno dobro. Ne može biti moralnog dobra bez duhovnog dobra, ili barem moralno dobro neće imati visoku vrijednost ako nije popraćeno duhovnim dobrom.
Duhovno dobro uključuje djela obožavanja, uključujući molitvu (obaveznu i dodatnu), spominjanje Boga nakon molitve ili u bilo koje drugo vrijeme, djela propisane milostinje (zekat), čitanje Kur'ana, između ostalog.
Moralno dobro dolazi od postupanja s roditeljima s ljubavlju i naklonošću, a ne s prezirom; posjećivanje bolesnih ljudi, održavanje rodbinskih veza, mudro trošenje novca u dobrotvorne svrhe, davanje porodici njihovih prava itd.
Relativne zasluge svakog djela leže samo na Bogu i zavise od faktora kao što su obim žrtve, teškoća koju je neko podnio (ili koju bi neko podnio čineći dobro), namjera za dobrobit u zagrobnom životu itd.
Reference
Kategorija:Fikh Kategorija:Kur'an