Mustafa Nadarević (Banja Luka, 2. svibnja 1943. – Zagreb, 22. studenoga 2020.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački filmski, kazališni i televizijski glumac te kazališni redatelj.
Životopis Mustafa Nadarević rođen je u Banjoj Luci 2. svibnja 1943. godine u obitelji oca Mehmeda Nadarevića i majke Asje Memić. Zbog bombardiranja grada, zajedno s obitelji seli u Zagreb.Tanja Simić, Mustafa Nadarević: sedamdeset i dvije lude TV epizode prvaka HNK, Nacional br. 694, 3. ožujka 2009., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 23. travnja 2013.), pristupljeno 23. studenoga 2020. Otac mu je bio domobranski narednik, a majka prvo domaćica, a zatim blagajnica mesarsko-pekarskog poduzeća "Mićo Šurlan" u Bosanskom Novom. U Zagrebu je pohađao prvi razred osnovne škole, zatim seli u Bosanski Novi gdje ostaje sedam godina, a potom seli u Rijeku. Gimnaziju je završio u Rijeci. Prve glumačke korake napravio je u kazališnoj grupi "Viktora Cara Emina". Na studij odlazi u Zagreb, gdje diplomira na Akademiji dramskih umjetnosti. Kazališnu karijeru započeo je u Zagrebačkom kazalištu mladih. Od 1969. do 2018. godine član je drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Gostuje u HNK "Ivan pl. Zajc" u Rijeci, u HNK u Splitu te na Dubrovačkim ljetnim igrama. Ostvaruje značajne uloge u domaćem (Bodgan u Hvarkinji, Pomet u Dundu Maroju, Miletić u Ostavci, Leone u Gospodi Glembajevima i drugim) i stranom repertoaru (Lorenzacco u Lorenzaccio, Cyrano u Cyranou de Bergeracu, Figaro u Figaro se ženi i Figaro se rastaje, M.P. Murphy u Letu iznad kukavičjeg gnijezda). Ostvario je cijeli niz uloga u televizijskim filmovima i serijama, a na filmu se posebice proslavio ulogom ujaka u filmu Otac na službenom putu E. Kusturice te ulogama u filmovima Miris dunja M. Idrizovića, Već viđeno G. Markovića, Glembajevi A. Vrdoljaka, Praznik u Sarajevu B. Filipovića, Gluvi barut B. Čengića, Savršeni krug A. Kenovića i inima.
Na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu predavao je dvije godine, a na sarajevskoj jedan semestar. Odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, 2006. godine proglašen je nacionalnim prvakom.Glumci koji glume da glume, Iz arhive Globusa, Jutarnji list, objavljeno 21. prosinca 2009., pristupljeno 25. studenoga 2018. Godine 2012. oženio se slovenskom dizajnericom Slavicom Radović, s kojom je prethodno živio 20 godina; iste je godine, 7. lipnja, umrla u 48. godini života. Iz prvoga braka Nadarević je imao kćer Nađu, a iz drugoga kćer Nanu i sina Ašu.
Nadarević je početkom 2020. godine otkrio da se bori s rakom pluća. Umro je u Zagrebu 22. studenoga 2020. u 77. godini života.
Filmske i televizijske uloge 1968. – Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata ... kao Blaja 1968. – Ljubezni Blanke Kolak ... kao Pavel 1970. – Fiškal 1971. – Diogeneš 1971. – Prosjaci i sinovi ... kao Iviša 1975. – Car se zabavlja ... kao Antonije (treća priča) 1976. – Tri jablana ... kao Nenad 1976. – Izjava ... kao radnički sekretar Božo 1976. – Samac ... kao Drago 1977. – Nikola Tesla ... kao Fred 1978. – Punom parom 1978. – Mačak pod šljemom 1980. – 1981. – Velo misto ... kao Duje 1981. – Nepokoreni grad 1981. – Nevolje jednog Branimira ... kao Berthold Barić 1982. – Kiklop ... kao Don Fernando; ista uloga i u istoimenoj seriji 1983. 1982. – Miris dunja ... kao Mustafa 1982. – Zločin u školi 1982. – Vlastiti aranžman 1983. – Kvit posla ... kao Fabijan 1983. – Dundo Maroje ... kao Pomet; TV-kazališna predstava 1983. – Lažeš, Melita ... kao profesor Vadovec 1984. – Mala pljačka vlaka ... kao paragraf 1984. – U raljama života 1984. – Zadarski memento ... kao Bepo Marini 1984. – 1985. – Inspektor Vinko ... kao referent Petar 1985. – Horvatov izbor ... kao Vinko Benčina 1985. – Ljubavna pisma s predumišljajem ... kao doktor Bošnjak 1985. – Otac na službenom putu ... kao Zijah 1986. – Večernja zvona ... kao Matko 1986. – 1987. – Putovanje u Vučjak ... kao Vinko Benčina 1987. – Već viđeno ... kao Mihailo 1987. – Zločinci 1988. – Klopka ... kao Saša 1988. – Zaboravljeni 1988. – Glembajevi ... kao Leone Glembaj 1989. – Kuduz 1989. – Povratak Katarine Kožul 1990. – Gluvi barut ... kao Španac 1990. – Karneval, anđeo i prah ... Čitač 1991. – Praznik u Sarajevu 1991. – Priča iz Hrvatske ... kao Andrija 1991. – Đuka Begović (film i TV serija) ... kao Mata 1992. – Dok nitko ne gleda ... kao policijski inspektor Janko Kramarić 1993. – Kontesa Dora ... kao vozač Tuna 1994. – Vukovar se vraća kući 1994. – Nausikaja 1994. – Gospa 1995. – Isprani ... kao Otac 1997. – Savršeni krug ... kao Hamza 1997. – Puška za uspavljivanje ... kao Karlo Štajner 1998. – Transatlantic 1999. – Četverored ... kao Kapetan 2000. – Je li jasno, prijatelju? 2001. – Ničija zemlja ... kao stari srpski vojnik 2001. – Polagana predaja ... kao bankar Parat 2001. – Kraljica noći ... kao Tomin otac Mirko 2002. – Novo doba ... kao Petar Strukan 2002. – Prezimiti u Riu ... kao Grga 2003. – Gori vatra 2004. – Kod amidže Idriza ... kao Idriz 2004. – Heimkehr ... kao Vlado 2004. – Duga mračna noć ... kao Španac 2004. – Družba Isusova ... kao Kaštelan 2004. – Iluzija ... kao Profesor 2005. – Duga mračna noć (TV serija) ... kao Vlado 2006. – Balkan Inc. ... kao Bero Filipović 2006. – Nafaka ... kao Gazda Marx 2006. – 2007. – Kazalište u kući ... kao Vili S. Tončić 2007. – 2020. – Lud, zbunjen, normalan ... kao Izet Fazlinović 2008. – Ničiji sin ... kao Izidor Barić 2010. – Piran / Pirano kao Veljko 2012. – Ljudožder vegetarijanac ... kao dr. Marelja 2012. – Halimin put ... kao Avdo 2012. – Kad svane dan ... kao profesor Miša Brankov 2012. – Libar Miljenka Smoje oli ča je život vengo fantažija ... kao sudionik dokumentarnoga serijala 2013. – Šegrt Hlapić ... kao siromašni dobri košarač 2013. – Čefuri raus ... kao Čiča 2018. – Za ona dobra stara vremena ... kao Krcko 2019. – General (film i TV serija) ... kao Janko Bobetko
Nagrade i priznanja Nepotpun popis Marul Orlando Zlatni lovor vijenac – tri puta Zlatni lovor vijenac za posebni doprinos teatarskoj umjenosti Sterijina nagrada Zlatna klapa – tri puta Zlatna arena – tri puta Grand Prix na filmskom festivalu u Moskvi 1981.: Nagrada Dubravko Dujšin 1981.: Nagrada Vladimir Nazor 1991.: Nagrada Zlatni smijeh za najbolju režiju na Danima satire za Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja Ive Brešana 1999.: Nagrada Mila Dimitrijević za ulogu Willyja Lomana u predstavi Smrt trgovačkog putnika Arthura Millera u izvedbi Drame HNK u Zagrebu 1999.: Nagrada hrvatskog glumišta za ulogu Willyja Lomana u predstavi Smrt trgovačkog putnika Arthura Millera, u režiji Stevena Kenta i izvedbi Drame HNK u Zagrebu 2002.: Nagrada Mila Dimitrijević za ulogu Nikolaja Petrovića Kirsanova u predstavi Očevi i sinovi Briana Friela prema istoimenom romanu Ivana Sergejeviča Turgenjeva u izvedbi Drame HNK u Zagrebu 2003.: Nagrada grada ZagrebaNagrada Grada Zagreba: Dosadašnji dobitnici: U 2003. godini, Grad Zagreb, pristupljeno 25. studenoga 2018. 2004.: Nagrada Zlatni smijeh na Danima satire za adaptaciju Balkanskog špijuna Dušana Kovačevića u vlastitoj režiji i izvedbi Satiričkog kazališta Kerempuh 2005.: Nagrada Mila Dimitrijević za ulogu Don Zanea u drami Glorija Ranka Marinkovića u izvedbi Drame HNK u Zagrebu 2006.: Nagrada Tito Strozzi za ulogu Hasanage, za režiju i za dramski tekst Hasanaginice 2007.: Nagrada na Festivalu glumca u Vinkovcima za ulogu Hasanage u svojoj režiji Hasanaginice prema Milanu Ogrizoviću 2008.: Nagrada za životno djelo Libertas film festivalaAnet Marunić-Lisičić, Libertas: Nagrada za životno djelo Mustafi Nadareviću, slobodnadalmacija.hr, 30. lipnja 2008., pristupljeno 25. studenoga 2018. 2018.: Nagrada hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanjeNacional.hr – Mustafi Nadareviću i Blaženki Milić nagrade za životno djelo (objavljeno 12. studenoga 2018.), pristupljeno 8. rujna 2021.
Izvori
Vanjske poveznice
Kategorija:Hrvatski filmski glumci Kategorija:Hrvatski kazališni glumci Kategorija:Hrvatski televizijski glumci Kategorija:Bosanskohercegovački filmski glumci Kategorija:Bosanskohercegovački televizijski glumci Kategorija:Životopisi, Banja Luka Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za kazališnu umjetnost Kategorija:Dobitnici Večernjakove ruže Kategorija:Nositelji Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića