Veliki ratni otok () je nenaseljeni riječni otok u Beogradu, nalazi se na ušću Save u Dunav. Prema administrativnoj podjeli pripada gradu Beogradu, a nalazi se na području gradske općine Zemun. Godine 2005. uvršten je na popis prirodnih dobara Srbije i pod upravom je JKP "Zelenilo Beograd".
Veći dio otoka prekriven je šumom. Zbog izoliranosti i čestih poplava na području Velikog ratnog otoka nema puno vrsta sisavaca, ali otok je bogat ornitofaunom i uz njegove obale i rukavce mrijesti se velik broj vrsta riba.
Prvi pisani trag o otoku datira iz 1699., kada je opisan kao veliki šumoviti otok, dok najstariji vizualni prikaz otoka datira iz 1514. Otok je kroz povijest nekoliko puta mijenjao ime, a sadašnje je ime dobio krajem 18. stoljeća. Zbog svog značajnog strateškog položaja bio je vrlo važan u svakoj ratnoj operaciji na tom području. Bio je strateška točka s koje je Beograd napadan ili branjen, pa je po tome dobio ime.
Danas je oko dvije trećine otoka zaštićeno kao prirodni rezervat za 196 vrsta ptica, od kojih su mnoge ugrožene. Na sjevernom vrhu nalazi se mala pješčana plaža Lido, dok je ostatak otoka zaštićen zakonom i njegova urbanizacija nije dopuštena. Među svim očuvanim močvarama u Beogradu, Veliki i Mali ratni otok imaju najveću raznolikost po broju životinjskih vrsta, posebice ptica i biljnih vrsta vezanih za močvarna staništa. Kada je u pitanju ornitofauna, to je točka najveće biološke raznolikosti na području Beograda.
Zaštićeno prirodno dobro Velikog ratnog otoka obuhvaća dva riječna otoka, Veliki ratni otok i Mali ratni otok, uključujući i sprudove koji mogu nastati djelovanjem vodenih struja, a povezani su s ova dva otoka. Veliki i Mali ratni otoci nalaze se između 1172. i 1169. kilometra toka Dunava, sa zaštitnim pojasom u širini od 50 m vodene površine i 70,1 m vodostaja Dunava.
Otok se prostire na površini od oko 210,66 hektara, nalazi se između dvije povijesne jezgre, Beogradske tvrđave i Zemunske srednjovjekovne tvrđave, te je nezamjenjiva prirodna cjelina u središtu Beograda.
Geografija
Geografski položaj mini|Pogled na Beograd, ušće Save u Dunav i Veliki ratni otok. Veliki ratni otok nalazi se na ušću Save u Dunav, u proširenju Dunava između Beogradske tvrđave kao završnog dijela Terazijskog grebena na zapadu i najistočnijeg dijela Srema, u blizini gradskog naselja Ušće u Novom Beogradu.Београд — план града; M@gic M@p.
Sa zapadne i južne strane su općine Novi Beograd i Zemun, a na istoku Kalemegdan, odnosno općina Stari grad. Otok se nalazi relativno blizu obale, jednim dijelom je udaljen samo 200 metara od Novog Beograda i Kalemegdana. U najužem dijelu rukavca južno, na pola puta između Velikog ratnog otoka i naselja Ušće, nalazi se Mali ratni otok. Sa sjeverne strane je zemunska plaža Lido. Do otoka se može doći pontonskim mostom iz Zemuna ili brodom. Od središta Beograda otok je udaljen 800 m zračne linije.
Reljef otoka je nizinski, prosječne nadmorske visine 72 m, a cijela površina otoka blago je nagnuta prema istoku u smjeru Dunava. Na otoku se nalaze dvije velike depresije, od kojih je manja bliže Novom Beogradu, a veća Dunavu.
Na otoku su izgrađene dvije pješačke staze, duža je staza dužine 3,2 km, a kraća 1,6 km. Otok je jedna od referentnih točaka na najvažnijem europskom plovnom putu, koji povezuje Sjeverno more preko kanala Rajna – Majna – Dunav s Crnim morem.
Godine 2005. pokrenuta je inicijativa da Veliki ratni otok pripadne općini Novi Beograd, ali to nije realizirano.
Klima Prosječna godišnja temperatura zraka na otoku je 12,5°C, a prosjek u vegetacijskom razdoblju je 19,2°C. Tijekom srpnja, koji je najtopliji mjesec, prosječna temperatura iznosi 23°C, dok je najhladniji mjesec siječanj s prosjekom od 1,4°C. Prosječna količina padalina je 690,9 mm, a tijekom vegetacijskog razdoblja 391,9 mm.
Biogeografija Veliki ratni otok trokutastog je oblika i prostire se na površini od 2,11 km², većim dijelom je močvaran i često poplavljen. Od kada su prvi put izvršena geodetska mjerenja sedamdesetih godina 20. stoljeća sve do početka 2010-ih otok se povećao za oko 40 ha. Trenutno je oko dvije trećine otoka prirodni rezervat za 196 vrsta ptica, od kojih su mnoge ugrožene. Po broju popisanih biljnih i životinjskih vrsta, Veliki ratni otok jedno je od najbolje očuvanih prirodnih staništa grada Beograda. U dubini ispod otoka nalazi se mnoštvo podzemnih voda, koje se mogu koristiti kao obnovljivi izvori energije. Od 1930. primjećuju se značajni pomaci otočne obale, uglavnom u donjem toku Dunava ispred ušća Save. Desna se obala kod ušća pomaknula udesno za oko 500 m, dok su promjene u drugim dijelovima mnogo slabije. Zbog taloženja potrebno je povremeno uklanjati mulj sa sjeverne strane otoka, jer bi se u protivnom formirala kopnena veza s obalom Dunava.
Lido mini|Plaža Lido, pogled na Zemun Lido je pješčana plaža na sjevernom dijelu otoka. U početku se koristila kao divlja plaža, ali danas je moderna uređena plaža koja tijekom ljetnih mjeseci prima veliki broj posjetitelja. Plaža je dobila ime po selu Lido u okrugu Venecije i izvorno se razvila kao alternativa popularnijoj plaži i parku Ada Ciganlija. Do plaže se dolazi pontonskim mostom koji se postavlja ljeti, a postoji i pristup za čamce, kanue i kajake. Na plaži se nalaze ugostiteljski objekti.
U prošlosti se do plaže moglo doći samo čamcem, ali od početka 2000-ih Jugoslavenska armija svakog ljeta postavlja pontonski most što je uvelike olakšalo pristup. U srpnju 2003. na plaži je održan Echo Festival. Tijekom poplava 2006. Lido je pretrpio velike štete i bio je zapušten, pa umjesto 10 000 ljudi koji su svakodnevno posjećivali plažu i otok tijekom ljeta, te godine ih je bilo samo oko 200 do 300. U ljeto 2007. Lido je konačno pripremljen za posjetitelje, a most je obnovljen. Sljedeće godine došlo je do još nekih poboljšanja na plaži i otoku. Plaža i zeleni pojas koji okružuje Lido očišćeni su i uređeni, a prvi put je na plaži organizirana spasilačka služba, policijska patrola i čamac hitne pomoći.
Na plaži su se tijekom ljeta održavala sportska događanja poput turnira u odbojci na pijesku, regate, plivačkog turnira i natjecanja u hrvanju. Plaža Lido obuhvaća treću zonu zaštićenog prirodnog dobra Velikog ratnog otoka i na njoj se može organizirati turističko-rekreacijska ponuda. Tijekom 2013. predstavljen je idejni urbanistički projekt izgradnje pješačkog mosta koji bi povezivao Zemunski kej i plažu Lido. Projekt predviđa i restoran na plaži i apartmane, ali do sada nije realiziran.
Veliki i Mali Galijaš Glavna fizička značajka otoka je kanal Veliki Galijaš kanal, koji zajedno s kanalom Mali Galijaš čini idealno prirodno mrjestilište riba. S vremenom se Veliki Galijaš odvojio od Dunava i zapravo pretvoren u jezero površine 0,24 km² i glavno je područje za gniježđenje ptica i mriještenje riba na otoku. Duljina mu je oko 800 m, širina do 30, a dubina do 2 m. Međutim, u sušnim godinama jezero potpuno isušuje čime osiromašuje svoj zatvoreni ekosustav. Kako bi se riba tijekom mrijesta spasila od ribokradica, na ulazu u Galijaš postavljen je ponton ispod kojeg ribe prolaze i otplivaju u rijeku kada dosegnu određenu veličinu.
U kanalu Veliki Galijaš zabilježene su sljedeće vodene biljne vrste: Phragmites communis, Typha latifolia, Scirpus lacustris, Carex sp., Sparganium emersus, Juncus sp., Butomus umbellatus, Allisma plantago aquatica, Potamogeton natans, Potamogeton natans, Potamogeton natans, Potamogeton natans. Salvinia natans, Azolla sp., Spirodela polyrhisa, Salix alba, Populus alba, Amorpha fruticosa, Xantium sp., Datura sp. i Polygonum sp. Ribe koje žive u kanalu Veliki Galijaš jesu: dunavska paklara, patuljasti som, glavočić pjeskuljaš, grgeč, šaran, štuka, babuška, deverika, crnooka deverika, krupatica, uklija, bolen, bodorka, jez i sunčanica.
U listopadu 2007. izvršena je sanacija Velikog Galijaša, čišćenjem, malčiranjem i dovođenjem u prijašnje prirodno stanje kako bi se osposobilo prirodno riblje mjesto mriještenja.: ., Београд, 2007.
Flora mini|Bijeli lopoč raste na Velikom ratnom otoku i nalazi se na popisu prirodnih rijetkosti. Područje Velikog ratnog otoka obraslo je poplavnim šumama vrba i topola, a na njihov opstanak uvelike utječu podzemne vode. Staništa trske i rogoza nalaze se u sredini otoka u močvarnim depresijama. Osim poljoprivrednih kultura, na otoku rastu biljke poput gorkoslada, oštrodlakavog šćira, puzave pirike i drugih. Na otvorenim i sunčanim mjestima s pješčanom plažom uspijevaju bijela rosulja, ladolež, dvozub, gavez obični i druge vrste.
Ribnjačka vegetacija na otoku prisutna je u dva ribnjaka, karakteriziraju je kruta voščika, krocanj, a bliže obali vodena leća i vodena paprat. Na otvorenim površinama ribnjaka nalaze se rijetki primjerci bijelog lopoča koji se nalazi na popisu prirodnih rijetkosti.
Veliki ratni otok stanište je mnogim drugim biljnim vrstama kao što su američki javor, srebrnolisni javor, žabočun, divlji pelin, prava rusomača, dubačac, otrovna trubeljika, poljski osjak, poljski slak, divlja mrkva, brnistra, šumska salata, kamilica, trožilna merinka, mirisna metvica, maslačak, obična dikica, divlji ječam, oštri kostriš, jezerski oblić, piramidalni sirak, loboda i mnoge druge. mini|Močvarni čempres, koji obično raste u močvarama i rijekama jugoistočne Sjeverne Amerike, zasađen je na Velikom ratnom otoku. Osim najdominantnije bijele vrbe na najvlažnijim podlogama otoka rastu vodena metvica, gorkasti pelin i šaš, dok su na sušnijim terenima prisutne crna topola i krhka vrba. Od grmolikog bilja na otoku gotovo na cijelom otoku rastu rakita i bademasta vrba. Na višim terenima otoka, gdje je plavljenje kraće i gdje su podzemne vode dublje, rastu bijela i krhka vrba, crna i bijela topola.
Flora na otoku uključuje tipičnu močvarnu floru kao što su trska, žuta perunika, obični sit, te drveće kao crna topola, jasen, bijeli brijest, bazga, glog i nekoliko vrsta rijetkih četinjača. Vrlo rijetka biljna vrsta močvarni kaćun prvi je put nađena u Beogradu 1896. na Velikom ratnom otoku, ali je od tada nestala. Ponovno je otkriven na području Makiša, ali je odatle nestao oko 2001., a danas se može naći oko jezera Veliko Blato u selu Krnjača.
Šume na otoku zauzimaju površinu od oko 120 hektara ili 57% površine otoka. Godine 2010. zasađeno je oko 2500 sadnica hrasta lužnjaka. Veća šumska pokrivenost utječe na mikroklimu i pruža nova staništa pticama. Autohtone vrste drveća uključuju bijelu i bademastu vrbu, kupinu, petolisnu loziku, štir, bijelu rosulju, klupčastu oštricu, trsku, grab, bijeli lopoč i topolu. Do studenog 2017. na otoku je posađeno 5 850 sadnica hrasta lužnjaka, 1 000 sadnica jasena, 1 755 sadnica bijelog brijesta i 800 sadnica crne topole. U potocima i ribnjacima otoka nalaze se rijetki primjerci bijelih lopoča, zaštićenih kao prirodna rijetkost, a tu je i ribnjačka vegetacija koja uključuje vodenu leću i vodenu paprat.
Na području otoka zabilježene su 42 vrste ljekovitog bilja, od kojih je pet zaštićenih vrsta: gavez, crni glog, čičak, bijeli sljez, kao i strogo zaštićene samonikle vrste, bijeli lopoč.
Godine 1980. na otoku je posađeno 1000 sadnica močvarnog čempresa, koji naseljavaju močvarna područja i rijeke jugoistočne Sjeverne Amerike.
Fauna mini|300px|Žuta čaplja, stanovnik Velikog ratnog otoka mini|300px|Orao štekavac, stanovnik i јedan od simbola otoka mini|300px|Divlja svinja, povremeni posjetitelj Velikog ratnog otoka Zbog relativne očuvanosti vegetaciјe i prisutnosti vodenih površina, na prostoru otoka gnijezdi se, hrani i zadržava veći broј ptica, a njihova je prisutnost uvjetovana različitošću staništa, godišnjih doba i vodostaјa.