Onomatopeja(grč. onoma = ime, poiein = napraviti) glasovna je figura oponašanja ili prenošenja zvukova iz prirode u nekom književnome djelu jezičnim sredstvima.
Vrste onomatopeje
To je skupina glasova koja vjerno oponaša neki šum ili zvuk:
životinjsko glasanje mijau, vau, muu, kokodak, rok, auu, mee, bee, kukuriku, kva-kva, ga-ga, živ-živ, i-a, kre-kre, klap-klap, bum-bum...
Glasanje i predočivanje šumova i zvukova varira od jezika do jezika. Primjerice, za glasanje psa u hrvatskome jeziku imamo vau-vau, u engleskome je to woof woof, u francuskome ouah ouah, u grčkome gav gav, u talijanskome bau bau, u japanskome wan wan, a u turskome hauv hauv.
Od glasanja životinja izvode se i glagoli: mijaukati, ćurlikati, cijukati, živkati, mukati, kreketati...
zvukovi iz okoline bum, bla-bla, tras, fuć, bong, hop, tup, kuc, pljas, heh, brrrm, fiju
stripovi
Onomatopeja je posebno česta u stripovima gdje se u oblačićima prikazuju zvukovi kako bi se riječima dočarali zvukovi iz izvanjezične zbilje, posebice zvukovi udaraca (bum, bang, pljas, tras, pljus).
nazivi
Primjerice, etnici Barbara nazvani su zbog onomatopeje. Grčka je riječ βάρβαρος označavala nekoga tko nije Grk, a zapravo je oponašala nerazumljivi govor - bar-bar.
Primjeri onomatopeje
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče (Vladimir Nazor) Krcnu kolac nekoliko puta / Zviznu pala nekoliko puta (Ivan Mažuranić) Kiša sitno sipi, sipi i rominja (Antun Gustav Matoš) Kiša rominja, / glogolji, /žamori; / kiša jadikuje; / mijenja pravac, / vraća se, / bugari, / i opet sipi i sipi (Tin Ujević) Zvončeki složno si cinkaju (Dragutin Domjanić) Sve do sunca već se penje / Kukurikukuj! (Antun Gustav Matoš) Zuji, zveči, zvoni, zvuči, / Šumi, grmi, tutnji, huči (Petar Preradović)
Vanjske poveznice
Životinjska glasanja u raznim jezicima
Kategorija: Figure dikcije