Sinegdoha (grč. συνεκδοχή, syn- = s, uz, ekdoche = smisao, razumijevanje, interpretacija) podvrsta je metonimije u kojoj se uzima dio za cjelinu.
Primjeri sinegdohe
Sinegdoha u poeziji:
Dragutin Tadijanović, "Večer nad gradom" Mislim na moje polje koje su neznane Ruke požnjele; spavaj, srce moje, I ne slušaj muziku u gostionicama, I ne uzdiši, i ne plači nad rijekom Sa svjetlima. Ruka će sigurno Ugasiti svjetiljke. Spavaj. Spavaj, srce moje. Vjetar, i zlato, i kosti. I pepeo. Spava.
Tin Ujević, "Pogledi u praskozorju" Kad vidim te ruke bezbrojne što se pružaju poslu, kad vidim tu volju napetu da se mravinjak preuredi
Osim u poeziji, sinegdoha je česta i u svakodnevnome govoru:
Neću maknuti malim prstom. Imamo krov nad glavom. Mogu li dobiti još jednu šalicu? Tamo ima mnogo gladnih usta.
Kategorija: Figure riječi