Put Wixárika ili Put Huichola (izvornog naziva Tatehuarí Huajuyé, što na jeziku Huichola znači „put vatre našeg djeda”) je anulano ritualno hodočašće naroda Huichol (Wixárika ili Wirraritari), koji živi u zapadnom Meksiku, oko 500 km do pustinje Wirikuta u meksičkoj državi San Luis Potosí gdje na kraju prikupljaju hikurije (pejotl, halucinogeni kaktus pejote), koje odnose natrag u svoje zajednice, ponovno oživljavajući kozmogonijski ciklus života.Arturo Campos Cedillo, "Tuga, post i žrtva u hodočašću Huichol u Wirikuta", La Jornada Jalisco, Arhivirano iz izvornika 14. studenog 2011. Pristupljeno 31. prosinca 2025.
Prolazeći kroz raznolike ekološke regije, Put Wixárika podržava rituale vezane uz božanstva predaka, poljoprivredu i dobrobit zajednice. Zbog toga je ovaj put od Nayarita do Wirikute, uključujući 20 svetih mjesta, UNESCO upisao na popis mjesta svjetske baštine u Sjevernoj Americi 2025. godine.Wixárika Route through Sacred Sites to Wirikuta (Tatehuarí Huajuyé), UNESCO Pristupljeno 31. prosinca 2025.
Hodočašće
mini|lijevo|Put u Wirikutu, 7. veljače 2012. mini|lijevo|Hodočasnici u Wirikuti.
Prema kozmogoniji Wixarike, svaka od četiriju glavnih točaka svijeta i središte regije Wixarika posjeduju sveto područje na kojem žive najvažnija božanstva:
Teakata (Santa Catarina, Jalisco), u centru, Huaxamanaka (Cerro Gordo, Durango), na sjeveru. Haramara (San Blas, Nayarit), na zapadu. Xapawleyeta (Otok Škorpiona na jezeru Chapala, Jalisco), na jugu. Wirikuta (San Luis Potosí), na istoku. Wixárike vjeruju kako je u ovom području sunce prvo izašlo i da tamo obitavaju božanstva i duhovi predaka; stoga smatraju svaki prirodni element u Wirikuti jednako svetim. To uključuje specifične oblike reljefa, vrijeme, biljke i životinje (duhan, pejotl, jeleni i suri orao) koji imaju specifično ritualno značenje u kultu predaka.
Jedan od najsvetijih obreda je hodočašće u Wirikutu koje između listopada i ožujka oživljava „putovanje božanstava”. Naime, od mora kod Haramare, na istoku, do mjesta gdje je sunce izašlo (Reunax), današnjeg Cerro Quemada (Leunaxü), Bogove je vodio Tatewari, djed vatra, a Jelen (maxa) je došavši svojim rogovima podigao solarni disk prema nebu, dajući svjetlost svijetu.WIRIKUTA EL TERRITORIO SAGRADO, Zona Altiplano Arhivirano iz izvornika 26. kolovoza 2010. Pristupljeno 31. prosinca 2025.
Svake godine, Huichol maraka'ames (šamani) hodočaste iz regije Wixárika u Jaliscu do San Luis Potosíja, udaljenost od oko 500 km, kao način oživljavanja ovog mitskog putovanja. Trenutno se putovanje odvija uporabom različitih prijevoznih sredstava. Prvi dio hodočašća je šetnja do Takate, svetog područja u Sierra Madre Oriental, gdje će jicareros (xuxuricare ili „čuvari hrama”) hodočasnici zatražiti sigurno putovanje. Odatle će krenuti prema kalihueyu, glavnom hramu, gdje će se, zajedno s drugim vlastima Wixárike, pripremiti za šetnju do Wirikute.
Hodočasničku skupinu predvodi maraka'ame s grupom nosača tikvi. Dvoje djece s pokrivenim licima moraju hodati rutom. Tijekom marša konzumira se samo voda, a hod se odvija u tišini i kontemplaciji. U Wirikuti je prvi ritual ispovijedanje seksualnih grijeha korisnika pejotla pred lomačom koja evocira Tatehuari. U međuvremenu, drugi maraka'ame udara štapom po nogama ispovjednika kako ne bi propustili nijedan detalj.
Posljednji dio obreda je prikupljanje hikurija (pejotla), kojeg će ponijeti natrag u svoje zajednice, ponovno oživljavajući kozmogonijski ciklus života.Arturo Gutiérrez del Ángel, Hodočašće u Wirikutu: Veliki obred prijelaza Huichola, INAH/Sveučilište u Guadalajari, 2002., str. 310.
Zaštićeni lokaliteti
Više hodočasničkih puteva se protežu stotinama kilometara i prate drevne pretkolumbovske trgovačke puteve između Meksičkog zaljeva i Tihog oceana. Jedna od najvažnijih, ona prema Huiricuti ili Wirikuti, poznata je zbog svoje povijesne važnosti za očuvanje huichol kulture i ogromnog broja hodočasnika koji slijede ovu rutu. Budući da narod Huichol nema pisani jezik, hodočašće ima dodatnu važnost povezivanja Huichola i širenja znanja o kulturi i njezinom jačanju.
Hodočasnički Put Wixárika je sastavljen od dvadeset kulturnih lokaliteta, raspoređenih na više od 500 km u pet saveznih država sjevernog i središnjeg Meksika. Ovaj “snop staza” povezuje svete krajolike koji su središnji za duhovne i kulturne prakse autohtonih naroda Wixárika. Počevši u Huichol Sierri u Durangu (Cerro Gordo) ili još istočnije na obali oceana u Nayaritu (Tatei Jaramara), put vodi do Wirikute u pustinji Chihuahua, s dodatnim svetim mjestima u Jaliscou (Tuapurie i Cuyetsarie), Zacatecasu (Xurahue Muyaca, Cupuri Mutiu, Cacai Mutijé, Macuipa i Tatei Nihuetucame) i San Luis Potosiju (Huahuatsari, Cuhixu Uheni, Tatei Matiniere, Nihuetaritsié, Natsitacua, Uxa Tequipa, Tuy Mayau, Huacuri Quitenie, Huiricuta: Mucuyahue, Huirjcuta: Raunax i Huiricuta: Maxa Yaritsié).
Izvori
Kategorija:Povijesni putovi Kategorija:Hodočašće Kategorija:Zaštićena područja u Meksiku Kategorija:Svjetska baština u Meksiku Kategorija:Religija u Meksiku