Grasse (okc. Grassa) je grad i općina u francuskom departmanu Alpes-Maritimes (pokrajina Provansa-Alpe-Azurna obala) na jugoistoku Francuske. Ima oko stanovnika (od 1. siječnja 2023.)
Grasse se smatra svjetskom prijestolnicom parfema i stekla je svjetsku slavu kao mjesto radnje romana Patricka Süskinda “Parfem” iz 1985. god.Ross Collins, "The Scents of a City" , www.ndsu.edu. Fargo-Moorhead Forum siječanj 1995. Pristupljeno 6. siječnja 2026. Vještine vezane uz parfeme u Grasseu: uzgoj parfemskih biljaka, poznavanje i obrada prirodnih sirovina te umjetnost komponiranja parfema UNESCO je 2018. god. proglasio za nematerijalnu svjetsku baštinu (Parfumerija u Grasseu).The skills related to perfume in Pays de Grasse: the cultivation of perfume plants, the knowledge and processing of natural raw materials, and the art of perfume composition na službenim stranicama UNESCO-a Pristupljeno 6. siječnja 2026.
Zemljopis lijevo|mini|Grasse iz zraka lijevo|mini|Panorama Grassea Grasse se proteže preko brdovitog krajolika južnog podnožja Primorskih Alpa na prosječnoj nadmorskoj visini od 306 m (visine između 80 i preko 1061 m), otprilike 20 kilometara sjeverno od Cannesa na Azurnoj obali. Ovdje, u smjeru Digne-les-Bainsa, prolazi bivša Route nationale 85, takozvana Route Napoléon („Napoleonova cesta”) jer prati put kojim je Napoleon išao 1815. godine nakon povratka s Elbe na svom maršu na Pariz.
Sjeverni dio općine nalazi se unutar Regionalnog prirodnog parka Préalpes d'Azur.
Povijest lijevo|mini|Molinard parfumerija Grasse se prvi put spominje 1040., a 1227. godine osvaja ga grof Rajmund Berengar V., grof Provanse i grad postaje dio grofovije Provanse. U Grasseu je bilo i sjedište neovisne, Grassejske biskupije od 13. do 18. stoljeća. U srednjem vijeku Grasse je bio grad-država s dugom tradicijom trgovine, posebno štavljenja koža. Ta je aktivnost proizvodila jak neugodan miris, pa je lokalno stanovništvo uzgajalo puno mirišljavog cvijeća, kao što je jasmin koji je došao iz Afrike.
Godine 1580. alkemičar i ljekarnik Francesco Tombarelli došao je u Grasse i otvorio laboratorij za proizvodnju mirisa, čime je Grasse postao osnivačko središte europske industrije parfema. Oko 1600. godine, Jean de Galimard, štavitelj u Grasseu, došao na ideju mirisnih kožnih rukavica. Ponudio je par mirisnih rukavica Katarini de' Medici, koja je ovu modu proširila Europom. Od 17. stoljeća, fokus gospodarstva grada se preusmjerio na destilaciju mirisa, a parfimeri u Grasseu specijalizirali su se za ekstrakciju cvjetnih esencija, posebno cvijeta naranče i jasmina. Godine 1614. kralj je potvrdio novu tvrtku Parfumerie Glovers, a 1747. osnovana je tvrtka Galimard, najstarija postojeća francuska parfumerija i treća najstarija parfumerija u Europi. Mnogi francuski parfumeri školovali su se u Grasseu, počevši od 1770. godine. Ono što je započelo kao sporedni posao postalo je glavno zanimanje u Grasseu i to je ostalo do danas (Parfumerija u Grasseu).
Tijekom Prve Francuske Republike, kada su stvoreni departmani 1790. godine, Grasse je još uvijek pripadao departmanu Var, čije je administrativno središte bio od 1793. do 1795. godine. Godine 1860., arondisman (okrug) je spojen s Grofovijom Nica i tako je formiran departeman Alpes-Maritimes.
U 19. stoljeću Grasse je postao toplički grad, ali je u 20. stoljeću ponovno izgubio turističku važnost u korist preferiranih obalnih gradova.
Rasistički neredi u Grasseu u jesen 1973. dospjeli su na međunarodne naslovnice,Francuska–Alžir: Mržnja prema gastarbajterima, Die Zeit Br. 04/1974, 18. siječnja 1974. Pristupljeno 9- siječnja 2026..
Znamenitosti
mini|Kapela blaženog sakramenta u katedrali s Fragonardovom slikom „Pranje nogu” iz 1754. U gradu se nalazi Katedrala Notre-Dame-du-Puy iz 12. stoljeća, sjedište bivše rimokatoličke biskupije Grasse, u kojoj se nalaze slike Rubensa i Fragonarda. Grasse je poznat po svojim vrtovima, koji su u ranijim vremenima bili još opsežniji. Jedan od najpoznatijih je Jardin des Plantes (Vrt biljaka ). Međunarodni muzej parfema (Musée internationale de la Parfumerie) nalazi se u originalno namještenoj kući iz 18. stoljeća i izlaže kolekciju porculana kao i veliku kolekciju bočica parfema. Muzej provansalske umjetnosti i povijesti (Musée d'Art et d'Histoire de la Provence) nalazi se u bivšem dvorcu markize de Clapiers Cabris, sestre Mirabeaua, iz 18. stoljeća. Uz namještaj, izlože okamine, slike, kostime, jaslice i druge predmete koji pružaju uvid u svakodnevni život u istočnoj Provansi, od prapovijesti do 1950-ih.
Druge znamenitosti grada su: Saracenska kula, visoka 30 metara, monumentalna vrata gradske vijećnice (Hôtel de Ville) i Crkva u Plascassieru, izgrađena 1644. godine.
U gradu se od 2019. nalazi jedno od dva sjedišta visokoškolskog inženjerskog fakulteta ECAM-EPMI.
RC Pays de Grasse je lokalni nogometni klub, dok je RO Grasse lokalni ragbi klub.
Kolodvor Grasse nudi željezničke veze s Cannesom, Nicom i Ventimigliom.
Stanovništvo
1793. – 11 604 1861. – 12 015 1901. – 15 429 1906. – 20 305 1921. – 16 923 1936. – 20 481 1946. – 21 217 1968. – 30 907 1990. – 41 388 1999. – 43 874 2009. – 53 150 Population municipale entre 1968 et 2023, INSEE Pristupljeno 27. lipnja 2025. 2023. – 50 970
Slavni stanovnici U Grasseu su živjeli mnogi slavni stanovnici. Augustin Grimaldi (1482. – 1532.) je bio biskup Grassea, a kasnije knez Monaka. Alice Charlotte von Rothschild (1847.–1922.) je poklonila svoju kolekciju umjetnina voljenom gradu. Britanski pisac H. G. Wells (1866–1946) je volio boraviti u Grasseu, a Ivan Bunjin (1870.–1953.), ruski pisac i dobitnik Nobelove nagrade, proveo je nekoliko godina svog egzila (1939.–1945.) u Grasseu, gdje je napisao svoju zbirku ljubavnih priča „Mračni prolaz“. Hans Arp (1886. – 1966.), njemačko-francuski slikar, kipar i pjesnik, pronašao je utočište od nacista u Grasseu sa suprugom Sophie Taeuber-Arp (1889. – 1943.) od 1940. do 1942. godine. Édith Piaf (1915–1963) je preminula u Grasseu. No, u Grasseu su se i rodili brojne znamenite osobe:
Manifestacije
Expo Rose je godišnja izložba, koja se održava sredinom svibnja, predstavlja 40.000 različitih ruža i proizvoda na bazi ruža. Osim toga, najprometnije gradske ulice bivaju poprskane mirisom ruža.
Festival jasmina (Fête du Jasmin) je narodni festival koji se održava svake godine početkom kolovoza, a označava početak berbe cvijeta jasmina.
Gospodarstvo mini|Stara parfumerija Chiris Posebna mikroklima Grassea potaknula je industriju uzgoja cvijeća. Toplo je i dovoljno udaljeno od morskog zraka, a zahvaljujući svom položaju u brdima i izgradnji kanala Siagne 1860. godine ima i obilje vode za navodnjavanje. Plantaže cvijeća koje su nekada bile karakteristične za Grasse sada su rijetke, jer se cvjetovi uglavnom uvoze iz zemalja s niskim troškovima uzgoja kao što su: Maroko, Bugarska, Indija i Turska. Godine 2004. u industriji parfema u Grasseu bilo je zaposleno otprilike 4000 ljudi, a godišnje se prerađivalo 10 000 tona cvjetova. Danas mreža od šezdeset tvrtki zapošljava oko 3500 ljudi u gradu i okolici, ali je ukupno oko 10 000 stanovnika Grassea neizravno zaposleno u industriji parfema. Ova industrija godišnje prometuje više od 600 milijuna eura. Gotovo polovica poreza na poslovanje grada dolazi iz sektora parfema (uključujući i arome za hranu od 1970-ih), a to je ispred turizma i usluga.
Gradovi prijatelji
Izvori
Le Patrimoine des Communes des Alpes-Maritimes, svezak 1, Flohic Editions, Pariz 2000., ISBN 2-84234-071-X, str. 372.–398.
Kategorija:Gradovi u Francuskoj Kategorija:Provansa Kategorija:Parfumerija