Aniene (), poznata i kao Teverone, je lijeva pritoka Tibera, u koji se ulijeva u rimskom okrugu Parioli. Teče kroz Rimsku Campagnu (Campagna Romana).
Rijeka je Rimljanima bila poznata kao Aniō. Etimologija ovog imena nije poznata, ali je Plutarh ime izveo od mitskog etruščanskog kralja Anija koji se utopio u rijeci.Elisabeth Caroline Hamilton Gray, Povijest Etrurije gospođe Hamilton Gray: Tarchun i njegovi predmeti od osnutka Tarkvinije do osnutka Rima, 31. kolovoza 1843. Pristupljeno 16. rujna 2026.
Aniene izvire u južnom dijelu planina Simbruini (Monti Simbruini), na granici između regija Lacij i Abruzzo, i duga je oko 99 km. Car Neron stvorio je tri jezera na rijeci za svoju vilu u Subiacu. Najveća od tih brana bila je najviša brana u klasičnoj antici i ostala je u upotrebi sve do uništenja u poplavi 1305. godine. U blizini grada se nalazi i srednjovjekovni most Ponte di San Francesco koji premošćuje rijeku impresivnom duljinom od 37 metara.
U blizini Tivolija Aniene tvori poznate slapove Ville Gregoriane (1835.), koji su drugi po visini u Italiji (poslije Slapova Marmore), a poslije kojih je ukroćena branom za obližnju hidroelektranu. S energijom koju je davao pad vode Aniene, prva hidroelektrana izgrađena je u Acquoriji i otvorena 1886. godine, čime je grad Tivoli postao prvi u Italiji s električnom rasvjetom.The Aniene valley and Villa Gregoriana in Tivoli na popisu za upis na svjetsku baštinu UNESCO-a Pristupljeno 16. rujna 2026. Godine 2006. dolina rijeke Aniene i Villa Gregoriana uvršteni su na popis talijanskih kandidatura za popis mjesta svjetske baštine kako bi se pridružili već zaštićenoj svjetskoj baštini Hadrijanove vile i Ville d'Este u Tivoliju.
U antici je Anio bila granična rijeka između Lacija i zemlje Sabinjana. Napajala je dva akvadukta koja su vodila do Rima: Anio Vetus (započet 272. pr. Kr.) i Anio Novus (izgrađen 38. god.). Već u 6. stoljeću prije Krista, preko rijeke je u Rimu postojao rimski most, Pons Salarius, koji se smatra prvim rimskim kamenim mostom. Uništio ga je ostrogotski kralj Totila i obnovio 569. godine.Paul Bonatz i Fritz Leonhardt, Mostovi, iz Plave knjige, 1951., str. 4. Ovaj most, danas nazvan Ponte Salario, i još jedan rimski most preko Anienea, Ponte Nomentano, bili su važne prometne arterije do 19. stoljeća. Ponte Nomentano se više ne koristi za motorni promet i njegova okolica je pretvorena u prirodni rezervat (Riserva naturale Valle dell'Aniene), ali je Ponte Salario je proširen 1930-ih i još uvijek nosi Via Salaria preko rijeke.
Izvori Ovaj članak je djelomično preuzet iz članka na engleskoj Wikipediji pod naslovom Aniene (vidi povijest promjena).
Vanjske poveznice Aniene, Treccani.it, online enciklopedija, Institut talijanske enciklopedije
Ostali projekti
Kategorija:Rijeke u Italiji Kategorija:Lacij Kategorija:Rim
Kategorija:Pritoci Tirenskog mora Kategorija:Preliminarni popis mjesta svjetske baštine u Italiji