Dieter Henrich (Marburg, 5. siječnja, 1927.) je njemački filozof.
Studirao filozofiju između 1946. i 1950. u Marburgu, Frankfurtu i Heidelbergu. Profesor na sveučilištima u Berlinu i Heidelbergu. Gostujući profesor na američkim sveučilištima Harvard i Columbia. U svojem se mišljenju nastavlja na tradiciju klasičnog njemačkog idealizma, osobito Kanta i Fichtea. U središtu njegovog zanimanja je fenomen samosvijesti.
Glavna djela
Hegel im Kontext. Frankfurt: Suhrkamp, 1971. Der Grund im Bewußtsein. Untersuchungen zu Hölderlins Denken (1794/95). Stuttgart: Klett-Cotta, 1992. (2. erw. Aufl. 2004) Versuch über Kunst und Leben. Subjektivität - Weltverstehen - Kunst. München: Carl Hanser, 2001. Fixpunkte. Abhandlungen und Essays zur Theorie der Kunst. Frankfurt: Suhrkamp, 2003. Grundlegung aus dem Ich. Untersuchungen zur Vorgeschichte des Idealismus. Tübingen - Jena 1790-1794. Frankfurt: Suhrkamp, 2004. Die Philosophie im Prozeß der Kultur. Frankfurt: Suhrkamp, 2006.
Vanjske poveznice Stranica Dietera Henricha s Bibliografijom (na njemačkom jeziku)
Literatura na hrvatskom jeziku kraći prikaz osnovnih Hernichovih teza može se naći u knjizi: Jochen Hörisch: Teorijska apoteka, Zagreb: Algoritam, 2007.
Kategorija:Njemački filozofi Kategorija:Filozofi 20. – 21. stoljeća