Margit Slachta (ili Schlachta; 18. septembar 1884 – 6. januar 1974) bila je mađarska katolička redovnica, političarka i društvena aktivistica koja je kao prva žena izabrana u ugarski parlament. Osnovala je red Sestara socijalne službe i tokom Drugog svjetskog rata učestvovala u spašavanju Jevreja od progona.

Rani život i obrazovanje Slachta je rođena u Košicama (Abaúj-Torna, tadašnja Kraljevina Ugarska, danas Slovačka) u porodici plemićkog porijekla. Njen otac Kálmán Slachta (1857–1936) poticao je od poljskog plemstva, dok je majka Borbála Saárossy od Sárosa (1855–1936) bila kćerka zemljoposjednika. Bila je drugo od šestero djece. Otac je od 1907. vodio štedionicu u Kassi, ali je zbog bankrota 1908. emigrirao u Sjedinjene Američke Države sa porodicom. Margit je u mladosti kratko boravila u SAD-u, a po povratku u Mađarsku školovala se u katoličkoj školi u Budimpešti, gdje je učila za nastavnicu francuskog i njemačkog jezika.Jessica A. Sheetz: Margit Slachta and the early rescue of Jewish families, 1939-42.

Društveno-vjerski rad Godine 1908. pridružila se redovničkoj zajednici, Društvu socijalne misije. U početku je radila s mladima i u zatvorskoj službi, a istovremeno se bavila publicistikom u katoličkim i socijalnim časopisima. Od 1915. do 1920. uređivala je časopis A Keresztény Nő, kasnije Magyar Nő, koji je dobio i politički karakter. U tom periodu razvijala je programe obuke za socijalne radnice.Susan Zimmermann, „Frauenbewegungen und Frauenbestrebungen im Königreich Ungarn“, u: Adam Wandruszka (ur.), Die Habsburgermonarchie 1848–1918, sv. 8: Politische Öffentlichkeit und Zivilgesellschaft, dio 1: Vereine, Parteien und Interessenverbände als Träger der politischen Partizipation, Beč: Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, 2006, str. 1373.

Politička karijera i osnivanje reda Nakon Prvog svjetskog rata i uvođenja ženskog prava glasa u Mađarskoj uključila se u politiku. Vodila je Keresztény Női Tábor (Ligu kršćanskih žena), žensku sekciju Kršćansko-demokratske stranke. Godine 1920. postala je prva žena izabrana u ugarski parlament, gdje je djelovala do 1922, fokusirajući se na socijalna pitanja i prava žena.Phayer, M. (2000) The Catholic Church and the Holocaust, 1930–1965. str. 117 (ISBN 9780253337252) Zbog neslaganja unutar redovničke zajednice 1923. napustila je Društvo socijalne misije.

Iste godine osnovala je svoj red – Sestre socijalne službe (Szociális Testvérek Társasága),Lat. Societas Sororum Socialium. koji se bavio njegom bolesnih, radom u sirotištima i socijalnim radom.Bartov, O. & Mack, P. (2001). In God's Name: Genocide and Religion in the Twentieth Century, str. 222 (ISBN 9781571813022) Zajednica je otvorila škole za socijalni rad u Budimpešti i Cluju, a dio članica djelovao je i kroz laičku organizaciju povezanu s redom.Sheetz-Nguyen, Jessica. "Transcending boundaries: Hungarian roman Catholic Religious Women and 'the persecuted ones'", In God's Name: Genocide and Religion in the Twentieth Century, Omer Bartov and Phyllis Mack eds., Berghahn Books, 2001, 9781571813022

Drugi svjetski rat Tokom 1930-ih Slachta se jasno suprotstavila fašizmu i antisemitizmu. Od 1938. javno je kritikovala antijevrejske zakone u Mađarskoj kroz časopis Glas duha, koji je 1943. postao zabranjen, ali je Slachta nastavila njegovo izdavanje ilegalno.

Nakon što se Mađarska 1940. pridružila Silama Osovine, reagovala je na deportacije Jevreja i pokušavala intervenisati kod crkvenih i državnih vlasti. Tokom rata smatrala je da kršćanska vjera zahtijeva zaštitu progonjenih, pa i samih Jevreja. Protestovala je protiv prisilnog rada Jevreja 1941.

Nakon njemačke okupacije 1944. godine, sestre njenog reda skrivale su Jevreje, pribavljale lažne dokumente, organizovale krštenja i slale pomoć stanovnicima geta. Procjenjuje se da su spasile više od 2000 ljudi. Jedna od sestara, Sára Salkaházi, pogubljena je 1944, dok je Slachta pretučena i sama jedva izbjegla smrt. Godine 1969. Yad Vashem ju je proglasio Pravednicom među narodima.Slachta Margit, Yad Vashem: The World Holocaust Remembrance Center

Poslijeratni period Nakon rata 1945. ponovo je izabrana u parlament kao nezavisna zastupnica. Godine 1946. jedina je glasala protiv proglašenja republike, braneći monarhiju i Habsburgovce. Kršćanska ženska liga je 1947. osvojila nekoliko mandata, ali je politički prostor ubrzo sužen. Do 1949. godine nije joj bilo dozvoljeno da se kandiduje.Francisca de Haan, Krasimira Daskalova, Anna Loutfi (2006) Biographical Dictionary of Women's Movements and Feminisms in Central, Eastern, and South Eastern Europe: 19th and 20th Centuries, Central European University Press, str. 522

Smrt Nakon zabrane političkog djelovanja napustila je Mađarsku preselivši se u Sjedinjene Američke Države. U egzilu je povremeno radila za Radio Slobodnu Evropu pod pseudonimom. Umrla je 6. januara 1974. u Buffalu, a kasnije su njeni posmrtni ostaci preneseni u Budimpeštu.Hazahozták és újratemetik Slachta Margit hamvait. Magyar Kurír. 16. novembar 2021; pristupljeno 28. 4. 2026. (mađarski)

Reference

Literatura

Maria Schmidt: Margit Slachta’s Activities in Support of Slovakian Jewry 1942–1943. Holocaust Genocide Studies. Ilona Mona: Slachta Margit. Corvinus Kiadó, Budapest 1997. Francisca de Haan: A Biographical Dictionary of Women’s Movements and Feminisms Central Eastern and South Eastern Europe 19th and 20th Centuries, 2006. The spirit of Margaret Slachta lives on. Buffalo, New York: Sisters of Social Service, 1994. Margit Slachta, a Christian Feminist Nun and the First Woman in the Hungarian Parliament

Kategorija:Rođeni 1884. Kategorija:Umrli 1974. Kategorija:Mađarski političari Kategorija:Mađarice feministkinje Kategorija:Pravednici među narodima iz Mađarske Kategorija:Mađarice u pokretu otpora