Prosa R.H.Acuña & Weigend monotipski je rod iz porodice Loasaceae i potporodice Loasoideae. Jedina vrsta je Prosa fruticosa (Phil.) R.H.Acuña & Weigend, kserofitni grm endemičan za pustinju Atacama u sjevernom Čileu. Rod je izdvojen iz roda Huidobria nakon morfoloških i filogenomskih istraživanja koja su pokazala da dvije dotadašnje vrste toga roda nisu blisko srodne. Kew prihvaća Prosa kao zaseban monotipski rod. Opis Prosa fruticosa je gusto razgranjen kserofitni grm visok do oko 2 m, s granama koje polaze već od baze. Kora je tanka, bjelkasta do žućkasta i s vremenom se ljušti. Biljka je gusto prekrivena kratkim hrapavim i glohidijatnim trihomima, ali nema žarne dlačice.
Listovi su naizmjenični, kratko peteljkasti, jajasti, sivkastozeleni, s dobro razvijenom plojkom. Baza je odsječena do blago srcolika, a rub jasno nazubljen ili narovašen; sekundarne žile dobro su vidljive. Upravo se tim širokim peteljkastim listovima rod lako razlikuje od Huidobria, koja ima uske, gotovo linearne listove. Resolving the early-diverging clades of Loasaceae subfam. Loasoideae – Segregating the new genus Prosa from the Atacama Desert genus Huidobria, pristupljeno 27. rujna 2026.
Cvjetovi su pravilni, peteročlani i mnogoprašnički, s uglavnom podraslom plodnicom. Cvatovi imaju od dva do mnogo cvjetova. Latice su duge oko 10–15 mm, lapovi su od njih osjetno kraći, a prašnika je približno 60. Između prašničkih snopića nalaze se složene nektarne ljuske i slobodni staminodiji. Plod je tobolac. Wiley Online Library.
Sjemenke imaju osobito izrazita uzdužna rebra, što je jedno od ključnih obilježja po kojem se Prosa razlikuje od Huidobria, čije su sjemenke plitko mrežaste. Rasprostranjenost i ekologija Rod je endemičan za sjeverni Čile, prvenstveno regije Tarapacá i Antofagasta, s pojedinačnim nalazom blizu južnog ruba regije Arica y Parinacota. Zabilježen je od gotovo razine mora do oko 3730 m nadmorske visine.
Biljka najčešće raste u suhim riječnim koritima, naplavnim lepezama i uz ceste, na pjeskovitim, šljunkovitim i kamenitim tlima. Pojavljuje se čak i u hiperardnoj unutrašnjosti Atacame, gdje može biti jedna od vrlo malobrojnih vaskularnih biljaka; autori pretpostavljaju da je ondje dugoročni opstanak povezan s podzemnim izvorima vode. U vlažnijim godinama, primjerice tijekom događaja El Niño, nove biljke mogu brzo niknuti iz banke sjemena te cvasti i plodonositi već prve godine. Sistematika i povijest Vrstu je Rudolph Amandus Philippi opisao 1855. kao Huidobria fruticosa. Poslije je premještena u Loasa kao Loasa fruticosa.
Dugo se smatrala srodnom vrsti Huidobria chilensis, ali su Acuña-Castillo i suradnici usporedbom morfologije te velikog skupa jezgrenih i plastidnih podataka pokazali da između njih nema bliske filogenetske veze. Razlike su osobito izražene u listovima, cvjetovima i građi sjemenki, a dvije linije imaju dugu zasebnu evolucijsku povijest. Zbog toga je H. fruticosa izdvojena u novi rod Prosa.
Ime roda elektronički je objavljeno 2. prosinca 2024. u časopisu Taxon, a tipska i jedina vrsta je Prosa fruticosa. IPNI izričito objašnjava etimologiju: Prosa je skraćenica od Proto-Loasa, prema njezinu rano odvojenom položaju unutar Loasoideae. IPNI, pristupljeno 27. rujna 2026.International Plant Names Index Sinonimi vrste WFO 2026. navodi kao sinonime prihvaćene vrste Prosa fruticosa. Plants of the World Online, pristupljeno 27. rujna 2026. Huidobria fruticosa Phil. Loasa fruticosa (Phil.) Urb. & Gilg
Izvori
Kategorija:Rodovi Loasaceae Kategorija:Loasoideae Kategorija:Monotipski biljni rodovi Kategorija:Endemska flora Čilea