U psihoanalizi, kateksa (ili emocionalno ulaganje) označava proces usmjeravanja i vezivanja psihičke, odnosno emocionalne energije za određenu osobu, objekat, ideju ili mentalnu predstavu.
Porijeklo termina
Termin kateksa (cathexis) potiče od starogrčke riječi káthexis (κάθεξις), a u psihoanalitičku terminologiju uveo ga je James Strachey kao prijevod njemačkog izraza Besetzung, koji je Sigmund Freud koristio u svojim radovima. Sam Freud je ranije, u jednom pismu Ernestu Jonesu, na engleskom jeziku upotrijebio riječ interest (interes) kako bi približio značenje ovog pojma.
Peter Gay je kritikovao Stracheyjev prijevod izraza Besetzung terminom cathexis (kateksa), smatrajući ga nepotrebno ezoteričnim i stručnim izrazom koji zamjenjuje Freudov izvorni pojam. Prema njegovom mišljenju, Besetzung je riječ iz svakodnevnog njemačkog jezika bogata asocijativnim značenjima, među kojima su "okupacija" (npr. vojnim snagama) ili "naboj" (npr. električni), iako se navodi da Gay griješi u pogledu ovog posljednjeg primjera.
Upotreba
Freud je kateksu definisao raspodjelu libida, ističući, na primjer, da su misli koje se javljaju u snovima povezane s različitim količinama emocionalnog naboja (afekta).
Kateksa, odnosno alokacija emocionalnog naboja, može biti pozitivnog ili negativnog karaktera, zbog čega su neki Freudovi sljedbenici govorili i o kateksi mortida, odnosno destruktivnoj ili agresivnoj psihičkoj energiji. Skup takvih srodnih ideja i mentalnih predstava koje su povezane istim emocionalnim nabojem (katekstirane), Freud je nazvao kompleksom.
Freud je funkcionisanje psihoseksualnih energija često opisivao kvazifizikalnim terminima. Tako je frustraciju uslijed neostvarenih libidinalnih želja prikazivao kao blokadu katektirane psihičke energije koja se s vremenom nakuplja i zahtijeva oslobađanje alternativnim putevima. Prema njegovom shvatanju, do takvog oslobađanja može doći putem regresije, odnosno vraćanja na ranije razvojne faze i ponovnog usmjeravanja psihičke energije prema prethodnim pozicijama ili fiksacijama. Energija se također može izraziti kroz autoerotsko zadovoljstvo u fantaziji usmjereno prema ranijim seksualnim objektima, što je Freud nazivao "objektnim kateksama".
Kako bi objasnio mehanizme kojima se takvi procesi ograničavaju, Freud je koristio termin "antikateksa" ili kontranaboj. Ovim pojmom označavao je psihičku energiju koju ego ulaže radi blokiranja regresivnih pokušaja pražnjenja katektirane energije, odnosno radi potiskivanja neprihvatljivih želja i impulsa.
Prema Freudovom shvatanju, takvo potiskivanje ne uklanja libidinalnu energiju, već je zadržava pod pritiskom. Poput pare u parnoj mašini, katektirana energija se nakuplja sve dok ne pronađe alternativne ispušne ventile. To se može manifestovati kroz sublimaciju, reaktivnu formaciju ili kroz stvaranje različitih simptoma, koji ponekad mogu značajno ograničavati svakodnevno funkcionisanje pojedinca.
M. Scott Peck pravi razliku između ljubavi i katekse. Prema njegovom tumačenju, kateksa predstavlja početnu fazu zaljubljenosti i snažne emocionalne privlačnosti u odnosu, dok ljubav označava trajnu posvećenost, brigu i odgovornost prema drugoj osobi. Za Pecka, kateksa se od ljubavi razlikuje po svojoj prolaznoj i dinamičnoj prirodi, dok je ljubav rezultat svjesnog i kontinuiranog opredjeljenja za odnos s drugom osobom.
Objektni odnosi
Freud je rani razvoj doživljavao kao proces u kojem se objekti (ljudi i predmeti iz okoline) katekstiraju libidinalnom energijom, što je smatrao jednim od središnjih aspekata psihičkog razvoja. Posebno je naglašavao da se psihički odnosi prema objektima formiraju kroz ulaganje psihičke energije u njih. U opisu procesa tugovanja, Freud je pokazao kako se kateksa povlači iz izgubljenog objekta, što predstavlja važan mehanizam psihičke prerade gubitka. Upravo kroz analizu povlačenja katektirane energije u procesu žalovanja, dao je jedan od osnovnih doprinosa kasnijem razvoju teorije objektnih odnosa.
Misaoni procesi
Freud je mišljenje smatrao svojevrsnim eksperimentalnim procesom u kojem je prisutna minimalna količina katekse, "na isti način kao što general pomjera male figure po karti". Freud ovim poređenjem naglašava da je mišljenje zapravo bezbjedna, kontrolisana i ekonomična unutrašnja laboratorija uma. Ona omogućava osobi da eksperimentiše s idejama i planira postupke uz minimalan utrošak energije, čuvajući se od stvarnih grešaka u vanjskom svijetu.
Nasuprot tome, u slučajevima deluzija (sumanutih ideja), Freud je smatrao da dolazi do hiperkateksije – prekomjernog ulaganja psihičke energije u ideje koje su ranije bile zanemarene ili ocijenjene kao neobične. Takvo "preopterećenje" idejama, prema njemu, predstavlja jedan od mehanizama koji doprinose nastanku psihopatologije.
Umjetnost
Eric Berne je ukazao na mogućnost da dječija umjetnost često ne prikazuje objektivni izgled predmeta, već intenzitet katekse koju je dijete u njega uložilo. Na taj način, umjetnički izraz kod djece može više odražavati snagu emocionalnog ulaganja u objekat nego njegovu stvarnu vizuelnu formu.
Kritike
Kritičari naglašavaju da pojam "kateksa" unosi potencijalno zavaravajuću analogiju s neurofiziologijom. Prema njihovom mišljenju, zamisao o "punjenju" ili ulaganju energije može imati smisla kada se govori o ljudskim mislima i idejama, ali je potpuno neprimjenjiva kada se govori o vanjskim objektima.
Dodatna nejasnoća u Freudovoj upotrebi ovog pojma uočava se u suprotstavljanju dva različita značenja katekse. S jedne strane, on je posmatra kao mjerljivu količinu neodređene energije (libida), dok ga s druge strane opisuje kao kvalitativno specifičnu vrstu osjećaja – kao što je, na primjer, "kateksa čežnje" (gdje energija ima sasvim određen emotivni ton).
Također pogledajte Akateksa Anala fiksacija Kateksa tijela Kondenzacija (psihologija) Dekateksis Oralna faza Otpor
Reference
Vanjski linkovi Kateksa Kateksa i antikateksa Kateksa: Emocionalna energija
Kategorija:Frojdovska psihologija Kategorija:Koncepcije sebe Kategorija:Psihodinamika Kategorija:Psihoanalitička terminologija Kategorija:Psihoanalitička teorija Kategorija:Psihološki modeli